Ljubimac dioničara, strah i trepet za sindikate – tako medijske analize opisuju Herberta Diessa koji je na na sjednici Nadzornog odbora imenovan nasljednikom Matthiasa Müllera na mjestu predsjednika Uprave Volkswagen grupe.

Müller je kompaniju preuzeo u jesen 2015. nakon ostavke moćnog Martina Winterkorna čiju je sudbinu zapečatio skandal sa softverom za varanje na testovima ispušnih plinova ugrađen u dizelske motore. Iako je od početka smatran tek privremenim rješenjem, Müllerova smjena za mnoge je došla prije očekivanja. Müllerov mandat trebao je potrajati do 2020. godine.

Savršen izbor
No, kako Müller postaje prošlost, u fokus javnosti dolazi Herbert Diess, sadašnji šef brenda Volkswagen. Rođen u Münchenu 1958. godine, Diess je po mnogim mišljenjima gotovo savršen izbor za lidera najvećeg svjetskog proizvođača vozila na pragu nove evolucijske faze autoindustrije koju će obilježiti uspon električnih vozila. Naime, za razliku od veterana Müllera koji je u VW-u proveo 40 godina, Diessa je karijerni put odveo kroz gotovo cijelu njemačku autoindustriju. Među ostalima, u Boschu se zaposlio 1989. godine da bi s vremenom postao šef španjolske tvornice tog proizvođača auto-dijelova. U bavarski ponos BMW prelazi 1996. godine preuzevši poziciju direktora nabave.

Tu dolazi do izražaja njegova osobina zbog koje se kasnije "zakrvio" sa Volkswagenovim sindikatima, a to je nevjerojatna sposobnost rezanja troškova. Diess je jedan od ključnih ljudi kojima BMW može zahvaliti što je kroz globalnu ekonomsku krizu prije deset godina prošao više-manje neokrznut. Naime, Diess je troškove u lancu nabave uspio srezati za četiri milijarde eura. Potom prelazi na mjesto direktora razvoja, ali u izboru novog čelnika kompanije 2014. ipak nije uzet u obzir.

Za novog šefa BMW-a tada je izabran Harald Krüger što je navodno potaknulo Diessa na odlazak iz kompanije. U Volkswagen dolazi u srpnju 2015. godine, netom prije izbijanja dizelske afere. "Diess ima prednost poznavanja ostalih kompanija", kazao je za portal Autonews Stefan Bratzel sa sveučilišta primijenjenih znanosti u Bergisch Gladbachu. Zadatak koji je Diess dobio od Uprave bio je jasan – konsolidirati perjanicu cijele VW grupe i opet je osoviti na noge.

Ambiciozni Bavarac ubrzo predstavlja plan rezanja troškova težak 3,7 milijardi eura koji je uključivao i otkaze za 30.000 zaposlenika. Nije trebalo dugo da se sukobi sa sindikatima. Moćni predsjednik radničkog vijeća Bernd Osterloh početkom prošle godine optužio ga je da je spreman uručivati otkaze "čim se osuši tinta" na planu restrukturiranja. Odnos sa sindikatima ilustrira scena iz veljače prošle godine kada se trebao obratiti pred 10.000 radnika u sjedištu kompanije u Wolfsburgu. Govoriti je počeo tek pet minuta nakon stupanja na pozornicu čekavši da se stišaju zvižduci i negodovanje okupljenih.      

Spreman za kompromis
S obzirom na moć Volkswagenovih sindikata i utjecaj na kompanijske odluke kroz radničko vijeće, ne treba čuditi što su "Diessove dionice" još lani stajale vrlo loše, a neki analitičari prognozirali su da će uskoro dobiti i otkaz.

Međutim, Diess tada pokazuje kako se vrlo dobro snalazi u korporativnim igrama i spreman je za kompromis kada je to u korist kompanije i njegove karijere. S Berndom Osterlohom uspijeva pronaći zajednički jezik o čemu dovoljno govori podatak da se sindikati nisu protivili njegovu imenovanju za čelnika cijele grupe. U popravljajnju odnosa sa sindikatima ne treba zanemariti ni špekuklacije da će Osterlohov bliski suradnik Gunnar Kilian dobiti mjesto u novoj Upravi.

"Ne mislim da su postali prijatelji, ali obojica znaju da idu u istom smjeru", kaže za Financial Times Max Warburton, analitičar Bernsteina. Uz sindikate, Diess je osvojio i simpatije klana Porsche/Piëch koji kontrolira kompaniju ostvarenim rezultatima. To posebno vrijedi za maržu koju je uspio podignuti sa 1,8 posto u 2016. na lanjskih 4,1 posto. Međutim, analitičari smatraju da novi šef kompanije još mora poraditi na profitabilnosti. Boljeg čovjeka za to VW nije mogao naći.