Već gotovo svakidašnji gubitak vrijednosti domaće valute motivirao je mlade visokoobrazovane stručnjake u Turskoj na “virtualno iseljavanje” iz zemlje, što s druge strane užasava tamošnji korporativni sektor kojemu se pred očima odvija neka vrsta odljeva mozgova.

Kako piše Financial Times, prije dvije godine – vidjevši da vrijednost lire uporno tone – Batikan Erdogan napravio je financijsku analizu svojih prihoda. Preračunavši ih u američke dolare, utvrdio je da mu je plaća posljednjih pet godina bila stabilna.

Mladi stručnjak shvatio je da rješenje zaštite prihoda leži u zarađivanju u stranoj valuti. No, umjesto da se poput mnogih njegovih kolega odseli u inozemstvo, Erdogan je našao posao u startupu iz Seattlea, a radi od doma. Nisam želio napustiti obitelj i prijatelje, jednostavno otići u inozemstvo zbog poslovnih razloga”, kaže Erdogan.

S plaćom u dolarima njegova je kupovna moć značajno veća u Istanbulu gdje živi. “Zarada u dolarima i trošenje u lirama za mene je mnogo prihvatljivija opcija u usporedbi sa životom u Berlinu gdje bih zarađivao i trošio u euru”, navodi Erdogan.

Ovaj 31-godišnjak dio je rastućeg trenda među mladim obrazovanim Turcima koji sve više rade za strane kompanije, rezultirajući virtualnim odljevom mozgova iz turskog informatičkog i tehnološkog sektora.

Trend je ubrzan izbijanjem pandemije koronavirusa koja je rezultirala raširenim mogućnostima rada od kuće, ali i produbljenim ekonomskim problemima Turske.

Kriza se prije svega ogleda u višegodišnjem gubitku vrijednosti turske lire te rastućoj inflaciji, a što je posljedica ekonomske politike predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koja se protivi ekonomskim zakonitostima.

Naime, unatoč rastućoj inflaciji koja je po službenim podacima iznad 20 posto, Erdogan ne pristaje na podizanje kamatnih stopa što bi – u teoriji – trebalo zauzdati rast cijena. Upravo suprotno, uporno vrši pritisak na središnju banku da nastavi sa snižavanjem cijene novca.

Predsjednik smatra da će niske kamatne stope povećati investicije i općeniti gospodarski rast, a već je smijenio dva guvernera središnje banke koji su pokazali naznake otpora takvom monetarnom pristupu.

U posljednja četiri mjeseca kamatna stopa srezana je čak četiri puta. Svako snižavanje kamatne stope dolijeva ulje na vatru klizanja tečaja lire koja je od 2015. izgubila 80 posto vrijednosti prema američkom dolaru.

Dok mogućnosti rada od kuće otvaraju zanimljive poslovne mogućnosti za obrazovanu radnu snagu u Turskoj, tamošnjim kompanijama uzrokuje glavobolje.

Nesretni poslodavci
Gizem Oztok Altinsac, glavni ekonomist turske udruge poduzetnika Tusiad, ističe kako je korporativni sektor “vrlo nesretan” zbog toga. “To je dobro za mlade ljude među kojima vlada golema nezaposlenost, ali je vrlo loše za realni sektor, koji treba kvalificirane radnike, ali ne može konkurirati stranim kompanijama u posgledu plaće”, kaže Altinsac.

Valja naglasiti kako je ovaj fenomen dio šireg globalnog trenda nastalog u pandemiji, a koji je posebice tehnološkim kompanijama otvorio mogućnosti zapošljavanja izvan nacionalnih granica kroz rad od doma. Posljedice pandemije na tržište rada bit će nepromjenjive, kaže Vivek Ravisankar, analitičar HackerRanka, portala za zapošljavanje stručnjaka u Slicijskoj dolini.

”Kompanije su osjetile što znači dobiti talentiranog stručnjaka izvan kruga od 30 kilometara i neće se vratiti na staro”, kaže Ravisankar. To ima i značajne posljedice na politiku plaća i općenito nagrađivanja zaposlenika.

Dok je u prošlosti iznos plaće značajno ovisio o lokaciji gdje živi zaposlenik, ta se razlika sada počela smanjivati. “Ne bih se iznenadio da u skorašnjoj budućnosti iznos plaće za određeni posao bude približno sličan u cijelom svijetu”, kaže Ravisankar.

Oporbene stranke u Turskoj ističu kako se iseljavanje mladih stručnjaka događa već 10 godina, ne samo zbog sve teže političke i ekonomske situacije u zemlji, već i zbog sve autoritarnijeg modela vladanja predsjednika Erdogana.

Anketa koju je lani među mladima između 18 i 29 godina provela agencija MAK i sveučilište Yeditepe, 64 posto ispitanika je izjavilo kako bi željelo napustiti Tursku i trajno se naseliti u inozemstvu. Kao motivaciju za takvu odluku većina je navela želju za “boljom budućnošću”.

A bolja budućnost običnim građanima Tusrke svakoga je dana sve dalja s obzirom da sve slabija valuta smanjuje kupovnu moć koju dodatno nagriza rastuća inflacija. Gonul Kamali, predsjednica udruge turskih proizvođača softvera, navodi kako kompanija sa Zapada može izdvojiti između 5000 i 6000 eura mjesečne plaće softverskog stručnjaka iz istočne Europe, a može i zaposliti programera iz Turske za 2500 eura.

Propuštene prilike
Ta plaća značajno je veća od prosječnih 1180 eura koliko turske informatičke tvrtke plaćaju softverske stručnjake sa četiri do devet godina radnog iskustva. “Ta situacija pruža vrlo konkurentne uvjete za strane kompanije”, kaže Kamali.

Dodaje kako je sretna zbog turskih stručnjaka, ali da tamošnje kompanije zbog toga puno gube. Doduše, najveći i najperspektivniji turski startupi – poput dostavne platforme Getir ili platforme za internetsku trgovinu Trendyol – i dalje mogu bez problema dobiti najbolje informatičke stručnjake u zemlji, tvrde predstavnici sektora.

No, ostali, uključujući i neke “stare” industrijske divove, ne mogu tako lako pronaći kadar koji im treba. Bivši ministar financija Berat Albayrak prošle je godine lansirao inicijativu koja je trebala potaknuti milijun mladih Turaka da se okušaju u programiranju kroz besplatne online tečajeve.

Mustafa Ergen, jedan od oporbenih čelnika i vlasnik startupa, kaže kako je Erdoganova vlada time pokazala kako postoji golem potencijal školovanja brojnih novih IT stručnjaka.

No, to je trebalo učiniti još prije 10 godina, upozorava Ergen. “Svake godine propuštali smo priliku koja je otišla jer i naše stanovništvo stari”, tumači Ergen.

Batikan Erdogan s početka priče kaže kako mu je teško zamisliti da bi opet radio za tursku kompaniju. Američki KosmoTime, gdje je od svibnja zaposlen na poziciji produkt menadžera, “dobio je njegovu lojalnost”.

Unatoč atraktivnim primanjima, Erdogan tvrdi da se neće obogatiti, u čemu svoje “prste” ima i sve veća inflacija u zemlji. “Moja je kupovna moć ostala ista”, zaključuje Erdogan koji se nada da će uskoro sa zaručnicom preseliti iz središta Istanbula u kuću u predgrađu.