Stručnjaci za sigurnost su rijetko optimisti, a izvještaji o sigurnosti rijetko optimistični. To vrijedi i za novi Minhenski izvještaj o sigurnosti. On nosi naziv "Do ponora – i nazad?” i u njemu se govori o novom vidu nesigurnosti. Svijet se protekle godine znatno približio rubu teških oružanih sukoba, piše u uvodu predsjednik sigurnosne konferencije u Münchenu Wolfgang Ischinger – "preblizu”. Kako piše DW, Ischinger pritom ukazuje na opasno zveckanjem oružjem između SAD-a i Sjeverne Koreje, na rastući rivalitet između Saudijske Arabije i Irana te na nepromijenjeno visoke napetosti između NATO-a i Rusije u Europi.

Povlačenje SAD-a

Kao i prethodne tri godine, izvještaj priprema teren za sigurnosnu konferenciju u Münchenu koja se održava krajem sljedećeg tjedna. Na neki način novi izvještaj je aktualizacija prošlogodišnjega. Još u veljači 2017. godine autori su upozoravali da bi SAD, tada predvođen novom Trumpovom vladom, mogao odustati od svoje uloge jamca međunarodne stabilnosti i  svoju vanjsku politiku usmjeriti unilateralnije ili čak nacionalistički. Upravo to je konstatirano u ovogodišnjem izvještaju: SAD se povlači iz svoje vodeće uloge.

Amerikanci pokazuju slab interes za izgradnju regionalnih i globalnih institucija koje postavljaju pravila za kreiranje međunarodnih odnosa. SAD se oprostio od politike koja se temelji na zajedničkim vrijednostima. Zajednički interesi za SAD sada još samo postoje u pojedinačnim točkama. To se jasno vidi kroz znatno manje zanimanje za diplomaciju: proračun ministarstva vanjskih poslova je značajno smanjen – dok su istovremeno povećani izdaci za naoružanje. U izvještaju o sigurnosti se citira američki stručnjak za vanjskopolitička pitanja G. John Ikenberry: "Najmoćnija svjetska nacija je počela sabotirati poredak koji je sama uspostavila.”

Odvajanje Europljana?

Za Europljane to između ostalog znači da se više nego do sada moraju pobrinuti za vlastitu sigurnost. U izvještaju se podsjeća na izjavu kancelarke Angele Merkel, koju je dala nakon posjeta predsjednika Trumpa Njemačkoj u svibnju 2017. godine: "Vremena, kada smo se u potpunosti mogli osloniti jedni na druge, u određenoj mjeri su prošla.” Sada, dodala je kancelarka, Europljani moraju svoju "sudbinu zaista uzeti u svoje ruke”. Time se misli i na veće troškove za vojsku. Ukoliko bi se sve članice EU-a i Norveška pridržavale cilja i zaista izdvajale dva posto BDP-a, do 2024. godine bi izdvajanja za vojsku porasla za pedeset posto, na oko 36 milijardi dolara. Ali da bi europska vojska zaista bila učinkovita, prije svega mora biti bolje umrežena. Autori izvještaja govore o "propustima u umrežavanju i digitalizaciji”. Ali za uklanjanje tih propusta su potrebna dodatna sredstva. Također bi bila potrebna i konsolidacija široko razgranatog europskog izvoza oružja.

No u izvještaju se primjećuju pokušaji povezivanja europskih snaga obrane: 25 država je odlučilo da u okviru novoosnovane Stalne strukturne suradnje (PESCO, Permanent Structered Cooperation) na razini EU-a koordiniraju obrambenu politiku. Francuska i Njemačka zajednički žele razviti novu generaciju borbenih zrakoplova. I u Francuskoj je s predsjednikom Macronom ideja o formiranju zajedničke europske vojske dobila moćnog zagovornika.