Broj Talijana koji žive ispod apsolutne granice siromaštva zbog krize se gotovo utrostručio u posljednjih deset godina. Broj siromašnih, odnosno onih koji si ne mogu priuštiti potrošačku košaricu roba i usluga, dosegnuo je 4,7 milijuna prošle godine, što je oko tri puta više od 1,7 milijuna koliko je siromašnih bilo 2006. u susjednoj zemlji, objavio je Bloomberg pozivajući se na nacionalnu statistiku.

Italija je tijekom krize od 2008. do 2013. izgubila više od četvrtine nacionalnog outputa. Broj nezaposlenih porastao je s 5,7 posto 2007. na 13 posto u 2014. , a u svibnju je iznosio 11,3 posto. Pritom su najviše pogođeni mladi: u grupi između 18 i 34 godine broj siromašnih dosegnuo je 10 posto, a kod starijih od 65 broj siromašnih pao je na 3,8 posto.

Duljina recesije

Ranije ove godine Italija je pokrenula novi instrument u borbi protiv siromaštva, vrstu novčane pomoći (inclusion income) koji bi trebao zamijeniti neke od postojećih mjera. Usmjeren je na 400.000 kućanstava i obuhvatit će ukupno 1,7 milijuna građana. Za program su namijenjene dvije milijarde eura ove, a iduće godine još 2,2 milijarde eura.

Granica rizika siromaštva u članicama Europske unije (60 posto medijalnog godišnjeg dohotka)     

“Europa iz krize nije izašla neokrznuta: broj onih koji žive ispod nacionalne granice siromaštva porasla, a koju mjeri stopa relativnog siromaštva, porasla je sa 16,5 posto 2008. na 18,5 posto u 2015.”, ističe Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, dodajući da Hrvatske u tim podacima nema jer su se u 2008. godini gledale samo tadašnje članice Unije.

A kakva je situacija u Hrvatskoj, neslavnoj rekorderki po duljini recesije u EU? Predrag Bejaković s Instituta za javne financije ističe da je “siromaštvo teško mjeriti jer je ono društvena stigma i nitko se ne voli hvaliti da je siromašan”. “Kod nas se apsolutno siromaštvo ne mjeri sustavno, već samo relativna stopa koja se godinama vrti oko 20 posto”, kaže. Relativna granica siromaštva utvrđuje se kao 60 posto medijalnoga dohotka kućanstva, a to je za pojedinca u Hrvatskoj 24.000 kuna godišnje.

Nezahvalne usporedbe

Kad su prošle godine domaći statističari teritorijalno mapirali siromaštvo došli su do brojke da je 2011. u kontinentalnom dijelu Hrvatske bilo 19,4 posto siromašnih, a u jadranskom 12,6 posto. “U Hrvatskoj je stopa siromaštva relativno stabilna, kreće se oko 20-ak posto. Siromašni i u krizi ostaju siromašni, odnosno, relativno gledano, kriza je više pogodila one s višim dohocima. Ako imate plaću 2200 kuna i padne vam na 2150 kuna, manje ste pogođeni nego netko kome je 15.000 kuna pala na 10.000. Premda se nešto pogoršala, učinkovitost socijalnih transfera u Hrvatskoj je velika, bez njih bi bilo stopa siromaštva bila veća od 40 posto”, objašnjava Bejaković.

No, relativna stopa siromaštva ne znači da je netko zaista i siromašan, ističe Bejaković, jer ono metodološki gleda samo novčana primanja, ali ne i primjerice, socijalne transfere u naturi, ima li osoba okućnicu s vrtom u kojem uzgaja hranu, a u obzir ne uzima ni poreze… Posebno sliku iskrivljuje uspoređivanje stopa siromaštva u Europi jer netko tko je siromašan u Luksemburgu gdje je granica siromaštva 18.000 eura godišnje (ispod koje živi 16,9 posto tamošnjih građana), bio bi bogat u Hrvatskoj gdje je granica od 3272 eura nedostižna petini stanovnika.

“Bilo bi iznimno korisno da imamo pokazatelj apsolutnog siromaštva poput Talijana da se na temelju njega donesu ciljane mjere za borbu protiv siromaštva kojima će se sredstva usmjeravati prema zaista potrebitim skupinama i regijama”, zaključuje Nestić.