Srbija je nekada imala dovoljno stoke da opskrbi cijelu bivšu Jugoslaviju i da izvozi u Europu i Aziju dok danas uvozi meso.

Danas se mesom bave poznati sroski poduzetnici  Miodrag Kostić, Miroslav Mišković, Petar Matijević, Nebojša Šaponjić i drugi, pišu Večernje novosti. Srpski seljak u prosjeku po kućanstvu uzgaja manje od dvije krave, dok je taj prjosek u Europskoj uniji oko 50 grla. U Srbiji danas ima oko 900.000 grla goveda, što je za 300.000 manje nego 2000. godine, dok je u proteklih 12 godina broj svinja smanjen za više od 600.000, pa ih danas ima oko 3,1 milijuna.

Povoljni uvjeti
Istovremeno Srbija od izvoznika mesa postaje  uvoznik. Tako je u 2014. u Srbiju uvezeno 55 tona svinjetine, najviše iz Mađarske i Hrvatske, ali i 82 tone živine. Osamdesetih godina Srbija je izvozila blizu 30.000 tona junetine, 2006. izvezla je 2300, a 2013. samo 500 tona. Danas junetinu gotovo da ne izvozi. "Stočarstvo je u Srbiji, i uz izuzetno povoljne prirodne uvjete, u velikoj krizi. U posljednje dva desetljeća stočni fond je opadao po stopi od tri do četiri posto godišnje. Razlozi su, navode Novosti, neriješeno pitanje financiranja te značajne djelatnosti, gubitak tržišta, kako domaćeg tako i u izvozu, ali i onepostojanje bilo kakvih strateških rješenja", kaže za Blic Branislav Gulan, analitičar i član odbora za selo SANU.
 

Broj svinja i ovaca blago raste od 2014. ali farmeri kažu da je situacija "od sjaja do očaja". – Cijena tovljenika je 2012. bila 25 dinara po kilogramu, 2014. godine 210 dinara, a sada je između 110 i 115 dinara, što se ne isplati jer je ispod cijene koštanja. Država svakog tovljenika subvencionira sa 1000 dinara. Subvencija od 1500 dinara bila bi dobra, a od .000 dinara idealna", kaže za Blic Vukoje Muhadinović, vlasnik Industrije mesa Topola koja godišnje proizvede 60.000 svinja. Clemens Tönnies, vlasnik njemačke kompanije Tönnies, namjerava  u Srbiji otvoriti 20 farmi na kojima bi se godišnje uzgajalo oko tri milijuna svinja.

Tönnies će doći u Beograd 22. veljače kada u vladi očekuju dogovor o investiciji vrijednoj 420 milijuna eura. Cilj kompanije je suradnja sa srpskim poljoprivrednicima od kojih bi otkupljivali meso. Do sada je postignut dogovor za pet farmi u Banatu, a 10 farmi će biti dovoljno i za otvaranje kloanice.  Tönnies je obiteljska tvornica mesa i najveći proizvođač mesa u Europi, koji godišnje preradi 16,4 milijuna svinja, 405.000 goveda i napravi promet od 5,6 milijardi eura.

"Većina naših bogataša se u na početku bavila uslugama", kaže Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta. " Prije svega Mišković. On je počeo s trgovinom, nastavio s bankarstvom i osiguranjem. Kada je izbila kriza, shvatili su da to nije više profitabilno. Mišković je tada počeo ulagati u voćarstvo. Kostić je počeo od šećerana, pa je nastavio s prehrambenom industrijom, a sada ulaže i u bankarstvo i u turizam. To je pozitivan zaokret. Srbija ne može sebi, poput Amerike, dozvoliti da nema domaću industriju. Kostić je sada razgranao ulaganja, jer nijedan sektor nije sam po sebi siguran.
 

Smanjenje rizika
To je smanjenje rizika. Većina naših jakih poduzetnika nije mnogo ulagala u realan sektor.  Savjetnik za ulaganja Mahmut Bušatlija ističe da logika kaže  kako se uvijek isplati ulagati u industriju hrane. Ali da takvi poslove traže velike investicije. "Racionalno bi bilo da se isplati ulagati u proizvodnju i poljoprivredu", kaže Bušatlija."Potrebne su velike investicije. Ako slušate Mlađana Dinkića i Božidara Đelića uvijek se isplati ulagati u usluge. Ja vjerujem da sada nema nijednog tajkuna u Srbiji koji posluje a pozitivnim kapitalom. Imovina im je manja od dugova poduzeća. To znači da novac koje su zaradili nisu reinvestirali, već su ih izvlačili i ulagali u mrtvi kapital. Za ulaganja je potrebna sigurnost investicije, da je cijelo ozračje takvo.