Otprije tri tjedna crna islamska zastava vijori se pozivajući na sveti rat od Tunisa do Indonezije povodom provokativnog filma, koji se ismijava iz proroka Muhameda. Deseci tisuća ljudi u četrdesetak zemalja slili su se na ulice i trgove da bi prosvjedovali protiv sadržaja i aktera filma Nedužnost muslimana (Innocence of the Muslims). U nekim su zemljama prosvjedi bili suzdržani, dok su drugdje obilježeni neobuzdanim nasiljem.
Veleposlanstva Sjedinjenih Država bila su glavna meta zapjenjenih masa, koje su u Tunisu, Libiji, Sudanu i Jemenu probile vanjske obruče snaga sigurnosti, preskočile zidove misija i zapalile zastavu "Velikog sotone", kako islamisti od milja zovu svog najmržeg neprijatelja. U libijskom Bengaziju, napadnut je američki konzulat, pri čemu su ubijeni ambasador J. Christopher Stevens i još tri dužnosnika.
Epicentar prosvjeda upravo su arapske zemlje koje su 2011. bile poprište revolucionarnih pokreta, a koje je Zapad svesrdno podržao, unatoč upozorenjima da će nove vlasti biti znatno manje kooperativne od "starih dobrih diktatora" poput Hosnija Mubaraka u Egiptu i Ben Alija u Tunisu, pa čak i Moamera Gadafija u Libiji. U tim još nisu uspostavljeni novi i jednako uspješni represivni aparati pa ekstremne vjerske skupine djeluju s više slobode i pokušavaju zauzeti prostor kojeg se nisu mogle domoći na izborima. Međutim, nisu samo vjerske skupine te koje rovare protiv aktualnih vlasti, već i pobornici svrgnutih režima, u namjeri da postave zapreke prema tranziciji.
Zapadni svijet upro je snage da razazna koji su od brojnih mogućih uzroka u najvećoj mjeri potakli masovnu mobilizaciju muslimana. Je li u temelju prosvjeda doista mržnja prema Zapadu? Je li problem u banalnom kinematografskom uratku, kakav kršćani ne bi ni zamijetili da je tema kršćanstvo i da je u njemu umjesto Muhameda Isus Krist prikazan u ružnom svjetlu? Ili je akcija pripremana i prije premijere filma, koji je samo spretno iskorišten kao opravdanje?
"Spontano planirane" akcije
Složenost i trajanje četverosatne oružane operacije u Libiji ne ostavlja mjesta sumnji da su joj prethodile duge i temeljite pripreme, neovisno o protuislamskom filmu. Na drugim mjestima, akcije su doista mogle niknuti spontano nakon što se film pojavio, ali su i iza njih stajale skupine koje su samo čekale prikladan trenutak za davanje naloga za pokret. A taj je trenutak, radi optimalnog odjeka, bila jedanaesta godišnjica napada na Svjetski trgovački centar i Pentagon 11. rujna.
Prijeporni filmić, naime, datira još od srpnja samo što muslimanska javnost nije o njemu odmah bila izviještena. Naime, tek ga je 9. rujna prikazala jedna islamistička televizija u Egiptu, da bi ga iskoristili kao povod za akciju na odabrani datum. Iz navedenog je lako izvući zaključak da su prosvjede raspirile karikature i uvredljivi filmovi, a da je glavna meta imperijalistički i nevjernički Zapad, no istinski je uzrok nešto banalnije i elementarnije – glad!
Do ovog su prilično uvjerljivog zaključka došli američki znanstvenici sa Zavoda za složene sustave (NECSI) u Cambridgeu, Massachusetts. Stručnjaci za teoriju složenih sustava izradili su istraživanje Uzroci pobuna i cijene hrane, koje sugerira da su nemiri u arapskom svijetu posljedica doslovne gladi, ne samo gladi za rušenjem Zapada. Po njihovim saznanjima, postoji opasna spona između poskupljenja prehrambenih proizvoda i nezaposlenosti mladih s jedne strane te rastuće agresivnosti u islamskom svijetu s druge.
Kobna suša i – biogorivo!
Prema istraživačima iz NECSI-ja, prosvjedi zbog filma i karikatura samo su način na koji narod kanalizira svoj gnjev, koji je motiviran nečim drugim – kruljenjem u crijevima. Jedan od uzroka nestašice hrane, pa onda i njenog poskupljenja, je najteža suša u zadnjih pola stoljeća, koja je zahvatila Sjedinjene Države i Istočnu Europu. Autori istraživanja ukazali su na još jednu okolnost: neke od razvijenih država odvajaju dio svojih usjeva na proizvodnju biogoriva, čime smanjuju dostupnost usjeva za izvoz.
Samo u Sjedinjenim Državama zakon obavezuje proizvođače da 4,9 milijardi tona žita iskoriste za proizvodnju etanola, što bi ove godine iznosilo 46 posto ukupne žetve u SAD. Posljedice preusmjeravanja dijela američkih usjeva u industriju goriva strašne su po siromašnije zemlje. Primjerice, zbog smanjenog uvoza iz SAD, cijena sirka (sorghum vulgare), osnovne namirnice u zemljama Sahela – subsaharskog pojasa između Atlantika i Crvenog mora, u nekim se zemljama tog područja udvostručila.
Predsjednik NECSI-ja Yaneer Bar-Yam i njegova ekipa utvrdili su konkretan prag rasta cijena iznad kojeg prosvjedi postaju izgledni. Taj je prag prekoračen 2008. i 2011., kad su izbili nemiri, a ponegdje i revolucije, kao što pokazuje grafikon odnosa rasta cijena hrane i broja pobuna između 2007. i 2011. Podaci su zapanjujući: svaki puta kad cijene preskoče crtu koja označava granicu društvenog nezadovoljstva, dolazi do eskalacije sukoba. Ovaj grafikon, objavljen u reviji Technology Review, uspoređuje dvije skupine podataka – cijenu hrane i broj pobuna, s datumima kad su počele. Vrhunci cijena i broja pobuna savršeno se podudaraju.
Na pragu eskalacije nemira?
Metodologija NECSI-ja pokazala je prognostičku vrijednost uoči vala nemira u arapskom svijetu. Dok je istraživanje još bilo u tijeku, 13. prosinca 2010., stručnjaci iz NECSI-ja upozorili su vladu Sjedinjenih Država na vjerojatnost pobuna zbog toga što su cijene hrane dosegle granicu društvene tolerancije. Samo četiri dana kasnije Tunižanin Mohamed Bouazizi se spalio u znak prosvjeda protiv vlasti Ben Alija. Taj se mučenički čin uzima kao početak Arapskog proljeća.
Istraživanje je ljetos dopunjeno novim uznemirujućim podacima o rastu cijena hrane iznad praga podnošljivosti, koji je odredio NECSI. Bar-Yam je prošlog mjeseca izjavio Al Jazeeri da društveni nemiri izbijaju kad ljudi ne uspijevaju prehraniti sebe i svoje obitelji.
"Na pragu smo nove krize, treće u posljednjih pet godina, a možda i najteže. Ona bi mogla izazvati pobune zbog hrane i nemire ravne onima iz Arapskog proljeća", napomenuo je Bar-Yam, preporučujući američkoj vladi da zamrzne podršku proizvodnji etanola od usjeva i da uvede strožu regulaciju na tržištu radi sprečavanja špekuliranja s prehrambenim proizvodima.
"U državama koje uvoze hranu, a u kojima je raširena bijeda, političke organizacije imaju u očima naroda ključnu ulogu u opskrbi hranom", objasnili su autori istraživanja mehanizam kojim glad dovodi do prosvjeda. "Ako političari propuste osigurati hranu, prestaje postojati opravdanje za vladajući politički sustav. Kad se to dogodi, prosvjedi koji izbiju mogu odraziti širi raspon razloga za nezadovoljstvo, čime se maskira neposredan okidač za prosvjede.
Da bi pružili legitimitet svojoj autokratskoj vladavini, mnogi režimi stanovništvu daju značajne potpore za gorivo i hranu. Prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), do u 2008. potpore za hranu i gorivo crpile su velike dijelove proračuna u Egiptu (31 posto), Tunisu (18 posto) i Siriji (17 posto).
Potpore su podložne i korupciji, što dodatno razbješnjuje gladne mase i huška ih na vladajuću elitu. Globalni rast cijena goriva i hrane iscrpljuje državne financije, pa je režim prisiljen smanjiti potpore ili neke druge vladine usluge. U trenutku kad vlada više ne uspijeva pružiti sigurnost u pogledu hrane, narod prestaje tolerirati režim, i on se ruši kao kula od karata.
Najugroženiji Arapi s diplomom
Nezaposlenost među mladima još je jedan uzrok porasta nasilja u arapskom svijetu.
Arapsko proljeće nije uspjelo zaustaviti gubitak radnih mjesta, nego ga je ubrzalo. U Sjevernoj Africi, stopa nezaposlenosti skočila je za pet posto i iznosi 27 posto. Tijekom prošle godine, 40 posto mladih živjeli su u bijedi, a najteže su bili pogođeni oni s fakultetskom diplomom.
Ovo je vrlo nesretna okolnost, jer su diplomirani stručnjaci ti koji bi, kad bi imali posao, trebali voditi glavnu riječ u izvlačenju država iz krize. Dok su oni izvan radnog procesa, gospodarstva arapskih zemalja mogu samo nastaviti propadati, puneći vojsku prosvjednika novim, još gnjevnijim očajnicima. A te će očajnike i dalje biti lakše izvesti na ulice povodom vjerskih i civilizacijskih pitanja, nego izravnim spominjanjem gospodarskih prilika. Protuzapadni je osjećaj toliko snažan i ukorijenjen da će ga političke struje, od islamista do pobornika prethodnih režima, i dalje koristiti kao središnji motiv za mobilizaciju masa, neovisno o tome što je pravi uzrok nezadovoljstva egzistencijalne prirode.
Zabrinjavajuća predviđanja
Suša koja je poharala Istočnu Europu i Sjedinjene Države, najgora od 1956., izazvala je rast cijena hrane za prosječno deset posto u lipnju i srpnju. Što se tiče osnovnih namirnica kao što su pšenica i kukuruz, cijene su skočile čak za 25 posto, izvijestila je Svjetska banka u svom istraživanju indeksa cijena hrane. "Cjenovna kretanja ugrožavaju zdravlje milijuna ljudi u Africi, Bliskom i Srednjem Istoku", iznio je Jim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke. Ovo nije jedina opasnost. Ista je organizacija upozorila da bi klimatski fenomeni kao što je El Nino ili loša žetva na južnoj hemisferi mogli dodatno pogoršati opskrbu hranom i podignuti cijene prehrambenih proizvoda do neba. Ova upozorenja Svjetske banke čine crna predviđanja američkog Zavoda za složene sustave o nasilnoj zimi 2012/2013. još vjerodostojnijima.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.MARKS JE SVE OVO NAJAVIO PRIJE 150 GODINA! Zapadna neoliberalna civilizacija vuče cijeli svijet u propast i gubitak civilizacijskih tekovina većine stanovništva planete zemlje. Mislite li da će ovo saznanje zaustaviti naše pljačkaše? Nikad im nije bilo ovako dobro i berićetno pa makar trajalo još kratko ili skončali u uništavajućoj katastrofi…
Uključite se u raspravu