Julius Lokinyi bio je jedan od najzloglasnijih krivolovaca u ovom dijelu Kenije, a govori se da je sam ubio više od 100 slonova. No nakon što su ga starješine uhvatile i posramile, napokon su ga uspjele navesti da se u potpunosti promijeni. On danas smatra da su slonovi vrjedniji živi nego mrtvi jer privlače turiste. Lokinyi je tako prestao ubijati slonove i pridružio se skupini šumara koji štite životinje koje je on nekoć klao.
Danas ustaje u zoru, popije šalicu zaslađenog čaja, navuče vojne čizme te s drugim seljanima krene u borbu protiv krivolovaca. "Moramo zaštititi slonove", kaže Lokinyi, kojemu je oko 28 godina. Svake se godine od Tanzanije do Kameruna ubiju deseci tisuća slonova zbog sve veće potražnje azijskih zemalja za slonovačom. Ubijanje slonova zasad ništa ne uspijeva zaustaviti, a znanstvenici kažu da bi afrički slonovi s vremenom mogli završiti kao divlji američki bizon. No u ovom dijelu sjeverne Kenije očajni su seljani prigrlili neobično rješenje koje bi moglo biti ključ za spašavanje tisuća slonova diljem Afrike. Sve više ovdašnjih zajednica gotovo očajnički nastoji zaštititi životinjski svijet pa se civili bez vojnog iskustva okupljaju te se sačmaricama i borbenim puškama G3 upuštaju u opasne sukobe s teško naoružanim bandama krivolovaca. Na to su se odlučili zato što u Keniji, možda više nego igdje drugdje, biljni i životinjski svijet privlači turiste, a turisti donose novac, mnogo novca. Safariji su temelj kenijskog gospodarstva: svake godine na njima se zaradi više od milijarde dolara, a zapošljava 500.000 kuhara, čistača, izrađivača nakita, vodiča, pilota pa čak i računovođa. Nije neobično da turisti za noćenje u šatoru i upijanje zvukova, prirode i mirisa divljači plate i po 700 dolara. Ugovorom je određeno da veći dio tog novca dobiju osiromašene lokalne zajednice, koje novac ulažu u štošta, od navodnjavanja do financiranja školovanja, pa imaju izravne financijske koristi od očuvanja životinjskog svijeta.
Zanimljivo je to što se na mnogim poslovima u industriji safarija može zaraditi koliko i na krivolovu. Iako se trgovina slonovačom čini unosnom, često je slučaj kao i u somalskom piratstvu, gdje otmičar početnik dobije tek zanemariv dio milijunskih otkupnina. Iako na ulicama Pekinga kilogram slonovače može dosegnuti do 2000 dolara, Lokinyi je unatoč svojem podugačkom krivolovnom stažu živio u besparici pa ga nije bilo teško odvući od krivolova. Seljani se protiv krivolovaca bore i zbog toga što nezakonita trgovina životinjama potiče korupciju, nestabilnost i borbe između zajednica. Ovdje na sjeveru Kenije krivolovci također kradu stoku, tiskaju lažni novac, a ponekad i otimaju turiste. Neki čak kupuju i oružje koje se koristi u etničkim sukobima. Paravojne jedinice za očuvanje prirode ponekad su jedine sigurnosne snage u ovom kraju pa su postale interventne jedinice te rješavaju razne sukobe u područjima do kojima je policiji teško brzo doći, a često se upuštaju i u oružane obračune s krivolovcima i banditima. "Ovdje nije riječ samo o životinjama", kaže Paul Elkan, ravnatelj Društva za očuvanje životinja, koji u Južnom Sudanu nastoji organizirati jedinicu šumara prema kenijskom primjeru. "Riječ je o sigurnosti, pomirenju sukoba te čak i o stvaranju nacije." Šumari su često okorjeli, neobrazovani i nezaposleni mladi iz različitih etničkih skupina. Gabriel Lesoipa uzgajao je koze, Joseph Lopeiyok bio je pastir, a John Pameri postao je šumar zahvaljujući svojoj brzini – prvo je mjesto zaslužio pobijedivši u strahovito napornoj utrci na 18 kilometara. Mnogi u svojim zajednicama uživaju ugled ratnika, stručnjaka za divljinu zbog godina provedenih vodeći stoku na ispašu kroz bodljikavu savanu, koju su također branili od naoružanih napadača. Znaju pratiti blage tragove na dužim suhim terenima, a odmah po osjećaju znaju kad im je netko neovlašteno stupio na zemlju.
Američka vlada podupire ovakva nastojanja zajednica pa je Keniji dosad dala više od 4 milijuna dolara. Pripadnici paravojnih jedinica mjesečno zarade od 25 do 320 dolara, no rizika ima u izobilju. U nekim afričkim zemljama jedinice koje su prvotno okupljene radi zaštite zajednica ponekad su se i same pretvorile u istrebljivače. "Već im se to obilo o glavu", kaže Ian Craig, začetnik projekata očuvanja prirode u Keniji. "Loši su momci postali dobri da bi ponovno postali loši. No moramo pokušati." Craig je 2004. godine sudjelovao u osnivanju organizacije Northern Rangelands Trust, koja se sastoji od 19 zajednica. Pridružiti joj se žele još 32 zajednice, 461 član organizacije patrolira područjem koje se proteže na 20.000 četvornih kilometara, a ubrzo će raspolagati dvama manjim zrakoplovima i helikopterom vrijednim milijun dolara. Ima operativni centar u kojemu satelitski prate slonove te prostoriju s uređajima za termografiju i oružjem. Od sedamdesetih i osamdesetih godina, kad je svake godine ubijeno nekoliko tisuća slonova, krivolov se u Keniji do danas drastično smanjio. Ove je godine, prema riječima kenijskih vlasti, ubijeno oko 350 slonova, što je triput više nego 2008. No poticaji lokalne zajednice za zaštitu okoliša jasni su pa Namibija danas ima više od 70 društava za zaštitu prirode i životinja. "Svatko tko se nezakonito nađe na njihovu tlu smatra se antitijelom", kaže Rob Moffett, direktor tvrtke Wilderness Safaris iz Namibije. "Neprijatelj prirode neprijatelj je naroda."
Jeffrey Gettleman
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu