Početak 2022. donio je i ukidanje većine trgovinskih barijera temeljem najvećeg trgovinskog sporazuma na svijetu od kojeg će najviše profitirati Kina, ocjenjuju ekonomisti.

Međutim, do potpune liberalizacije trgovine unutar Regionalnog sveobuhvatnog ekonomskog partnerstva (RCEP) trebat će pričekati još najmanje dva desetljeća. RCEP je trgovinski sporazum između 10 članica Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN) te Kine, Japana, Južne Koreje, Australije i Novog Zelanda.

Radi se o najvećem svjetskom trgovinskom ugovoru, ako se uzme u obzir ekonomska snaga njegovih potpisnica.

Poticanje trgovine
Naime, RCEP pokriva otprilike trećinu svjetskog BDP-a vrijednog 26,2 bilijuna dolara te gotovo trećinu svjetskog stanovništva, odnosno stvara tržište od 2,2 milijarde ljudi.

Za usporedbu, trgovinski sporazum SAD-Meksiko-Kanada – sljednik nekadašnjeg ugovora NAFTA – odnosi se na 28 posto vrijednosti svjetskog gospodarstva, dok je jedinstveno tržište Europske unije na trećoj poziciji sa 18 posto udjela u globalnom BDP-u.

Iako je svrha RCEP-a prvenstveno olakšati trgovanje industrijskom robom, on će Aziji dati priliku povećanja trgovinskog volumena unutar tog područja na razinu koju uživa Europska unija, pojasnio je za Deutsche Welle ekonomist Rolf Langhammer.

RCEP-om je predviđeno ukidanje 90 posto trgovinskih barijera unutar bloka, što bi trebalo značajno potaknuti međusobnu trgovinu članica, već 2019. vrijednu 2,3 bilijuna dolara. Sporazum će definirati i zajednička pravila zaštite intelektualnog vlasništva, rješavanja trgovinskih sporova te internetske trgovine i tržišnog natjecanja.

Sve bi to trebalo obistiniti predviđanja Ujedinjenih naroda (UN) da će područje Azije i Pacifika postati središte globalne trgovine. U nedavnoj analizi UN-ovog odjela za trgovinu UNCTAD naveden je podatak da će RCEP povećati međusobnu trgovinu članica za 42 milijarde dolara.

Rolf Langhmmer, nekadašnji potpredsjednik Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela očekuje da će najviše koristi od sporazuma imati Kina, kao daleko najveće gospodarstvo u RCEP-u te Japan i Južna Koreja.

“Sporazum je krojen po kineskim interesima, kako na uvoznoj, tako i na izvoznoj strani. RCEP će dati Kini bescarinski pristup ključnim izvoznim tržištima Japana i Južne Koreje dok će istovremeno osigurati uvoz sirovina iz zemalja ASEAN-a za golemi kineski proizvodni lanac”, pojasnio je Langhammer.

Japan je treći, a Južna Koreja peti kineski trgovinski partner po veličini. Sa “Zemljom izlazećeg sunca” Peking nema uređene trgovinske odnose kroz bilateralni sporazum, dok s Južnom Korejom ima tek ugovor ograničenog dosega.

Ukidanje za 20 godina
Manje članice, ponajprije iz ASEAN-a, neće se moći pohvaliti prevelikim koristima, upozorava Langhammer. Ponajprije jer trgovinski sporazum ne pokriva ključne gospodarske grane u tim državama.

“Većina kineskih susjeda oslanja se na izvoz riže ili jeftine radne snage, ali usluge i poljoprivreda nisu uvrštene u RCEP”, kaže taj ekonomist. Najslabije razvijene članice ASEAN-a – Kambodža, Laos i Mjanmar – trenutno imaju koristi od međusobne trgovine unutar tog saveza. ali će RCEP te koristi umanjiti, kaže Langhammer.

Primjerice, izvoz siromašnijih država u Singapur sada će moći uzurpirati Japan koji ima jednak pristup svim tržištima ASEAN-a.

Ipak, na materijalizaciju ekonomskih koristi RCEP-a trebat će dugo čekati, ističe Louis Kuijs, direktor analize azijskog tržišta u think-tanku Oxford Economics. Naime, potpuno ukidanje carina i ograničenja trajat će 20 godina.

Veliko unapređenje trebalo bi donijeti uvođenje jedinstvenog certifikata o porijeklu robe, kaže Kuis jer je trgovina unutar te regije trenutno regulirana s najmanje pet pravila o porijeklu.

Analiza Atlantskog vijeća pokazala je kako je izostanak SAD-a iz trgovinskih sporazuma na azijsko-pacifičkom području omogućio Kini učvršćivanje uloge ekonomskog pokretača te regije.

Podsjetimo, Washington je pokušao ograničiti kineski uspon kroz Transpacifičko partnerstvo (TPP). Međutim, bivši predsjednik Donald Trump povukao je američki potpis s tog sporazuma još 2017. godine.