Bolest Covid-19 ukazala je na akutne ranjivosti međusobno duboko povezanog svijeta. Niti jedna zemlja, bez obzira na svoju veličinu, bogatstvo ili tehnološku profinjenost, ne može se sama uhvatiti u koštac s ovom krizom.

Zahvaljujući pandemiji, Opća skupština Ujedinjenih naroda ovog mjeseca održava se u izvanrednim okolnostima i državni poglavari sudjeluju “virtualno“ umjesto putovanja u New York. Jedinstvena priroda ovogodišnjeg okupljanja trebala bi poslužiti kao podsjetnik da je jedini način za prevladavanje prijetnje bolesti Covid-19 kroz međunarodnu suradnju, transparentnost i pridržavanje zajedničkih pravila i propisa.

Pronicljiva je ironija da je pandemija izbila na 75. godišnjicu Ujedinjenih naroda. Izrasli su iz ruševina Drugog svjetskog rata – nesreće u potpunosti izazvane ljudskom rukom – i prvi svjetski međunarodni forum utjelovio je odlučnost poslijeratnih vođa da buduće generacije moraju biti pošteđene takve vrste patnje kojoj su oni svjedočili.

Mreža saveza i institucija

Na Bliskom istoku i u ostalim regijama rastrganim sukobima, Ujedinjeni narodi i njihova načela multilateralne suradnje nezamjenjivi su u pronalaženju dugoročnih, održivih rješenja koja će zajamčiti mir, stabilnost i prosperitet. Načela međunarodnog prava temelj su našeg globalnog poretka, pružajući ključan okvir za obranu prava i izvršavanje ovlasti unatoč globalnim izazovima.

To je jasno vidljivo u izraelsko–palestinskom sukobu koji traje gotovo jednako dugo koliko postoje i sami Ujedinjeni narodi. Najbolje rješenje bit će dvije države – Izrael i Palestina – za dva naroda, temeljem međunarodno priznatih granica prije 1967. i sukladno s Rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a br. 242 i 2334, između ostalih.

Nedavna uspostava diplomatskih odnosa između Izraela i dviju zaljevskih zemalja, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina, značajan je politički razvoj događaja za koji se nadam da može pomoći u prevladavanju desetljeća otuđenosti i nepovjerenja. Ali ja još uvijek vjerujem da je jedini način za postizanje istinske “normalizacije“ između Izraela i arapskog svijeta da sve strane rade u smjeru trajnog rješenja dviju država koje donosi mir, pravdu, dostojanstvo i sigurnost kako Palestincima, tako i Izraelcima. Nikada se ne bi smjela trampiti neotuđiva ljudska prava.

Godine 1945. mnogi su se nadali da je svijet napokon naučio lekcije iz dva katastrofalna svjetska rata. Riječima Povelje Ujedinjenih naroda, to tijelo uspostavljeno je da “spasi nadolazeće generacije od pošasti rata“ te da prati mirne i inkluzivne globalne puteve prema globalnom prosperitetu i demokraciji. Mreža međunarodnih saveza i institucija u čijem je središtu UN i koji su od tada uspostavljeni daleko je od savršenstva. Ipak, više od sedam desetljeća, Ujedinjeni narodi odlučno podupiru postizanje mira, sigurnosti, ljudskih prava i ekonomski i društveni napredak diljem svijeta.

Da bi istaknuli to nasljeđe, The Elders – skupina neovisnih globalnih vođa koju je osnovao Nelson Mandela, u kojoj imam čast biti zamjenik čelnice – nedavno je izdala izvješće u obranu multilateralizma. U njemu smo objavili pet poziva na djelovanje današnjim vođama:

• Ponovno se obvežite na vrijednosti iz Povelje Ujedinjenih naroda;
• Osnažite Ujedinjene narode da ispune svoj mandat po pitanju kolektivnog djelovanja u cilju održavanja mira i sigurnosti;
• Ojačajte zdravstvene sustave u borbi s bolešću Covid-19 i pripremite se za buduće pandemije;
• Pokažite veće ambicije po pitanju klimatskih promjena kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma;
• Mobilizirajte potporu za sve ciljeve održivog razvoja.

Sve zemlje moraju priznati da je jedini način za postizanje tih ciljeva kroz učinkoviti multilateralizam, koji je naposljetku u svačijem interesu. Najčešće je neuspjeh Ujedinjenih naroda u postizanju njihovih navedenih ciljeva bio posljedica toga što države članice – osobito, ali ne isključivo, pet stalnih zemalja članica Vijeća sigurnosti – nisu ispunjavale svoje odgovornosti. Kad zemlje stavljaju uske nacionalne interese iznad zajedničkih prioriteta, svi su na gubitku.

Prošlog srpnja svakako sam pozdravio jednoglasno usvajanje Vijeća sigurnosti UN-a Rezolucije 2532, kojom se zahtijeva prekid sukoba u svijetu kako bi se izbjegle daljnje humanitarne katastrofe u kontekstu pandemije. Također sam snažno podržao tu inicijativu kad ju je glavni tajnik UN-a António Guterres prvi put predložio u ožujku. Ipak, bio sam razočaran kad sam vidio da je toliko dragocjenih mjeseci potraćeno u prepirkama oko pojedinosti u tekstu.

Prijeti humanitarna kriza

Razmirice oko semantike naspram krvavih sukoba i pandemije bez presedana poslale su strašnu poruku globalnoj javnosti. Osim izravnih učinaka na zdravlje, ekonomske posljedice krize bit će dugotrajne i ozbiljne, stvarajući domino efekt koji će se osjetiti u puno krhkih dijelova svijeta zahvaćenih sukobima tijekom nekog razdoblja u budućnosti. To nije bilo vrijeme za igranje grube diplomatske igre.

Od tada Svjetski program za hranu upozorio je da smo možda na putu prema najgoroj humanitarnoj krizi od Drugog svjetskog rata, u kojoj je izgledno da će čak 600.000 djece umrijeti od gladi i pothranjenosti u ozbiljno pogođenim zemljama kao što su Jemen, Somalija, Nigerija i Južni Sudan.

Kriza uzrokovana bolešću Covid-19 mračan je podsjetnik na naše zajedničke ljudske veze i ranjivosti. Ako ne uspijemo reagirati na pandemiju i ostale zajedničke prijetnje s obnovljenim smislom za solidarnost i kolektivno djelovanje, obeščastit ćemo žrtve virusa i iznevjeriti nade koje je generacija osnivača UN-a imala za nas.

© Project Syndicate 2020.