Nastojanja japanske vlade da tamošnje kompanije dobar dio proizvodnje iz Kine vrate u domovinu ne nailaze baš na razumijevanje među poduzetnicima. Naime, većina njih tvrdi da je selidba nepraktična te da nema ekonomske računice.

Kako piše Reuters, kada je kompanija Iris Ohyama u travnju pristala u Japanu započeti proizvodnju maski za lice za kojima je zbog pandemije vladala golema potražnja, premijer Shinzo Abe mogao je ubilježiti prvu pobjedu. No, za sada i jedinu.

Izdvojeno 2 milijarde dolara
Zaplašena zatvaranjem kineskih tvornica zbog širenja koronavirusa, Abeova vlada izdvojila je 2 milijarde dolara kako bi potaknula kompanije da proizvodnju presele u Japan. Ovaj potez, inače dio velikog paketa poticaja za ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije, neki su japanski političari čak označili pitanjem nacionalne sigurnosti. “Postali smo ovisni o Kini”, izjavio je prošlog tjedna ministar gospodarstva Yasutoshi Nishimura.

“Moramo učiniti dobavne lance čvršćima i raznolikijima, šireći naše izvore opskrbe i povećavajući domaću proizvodnju”, naglasio je Nishimura. Međutim, Iris Ohyama za sada je jedina velika japanska kompanija koja je iskoristila poticaje i preselila proizvodnju u Zemlju izlazećeg sunca. Mnoštvo ostalih kompanija tvrdi da je preseljenje iz Kine jednostavno nepraktično i neekonomično.

Njihov je argument kako moraju biti fizički prisutni u Kini jer dobar dio njihovih proizvoda namijenjen je isključivo kineskim kupcima. K tome, udovoljavanje zahtjevima “just-in-time” proizvodnje stavlja naglasak na kratke rokove isporuke. Tu tezu potvrđuju i brojke.

Prema istraživanju ministarstva trgovine, zaključno s ožujkom 2018. japanske kompanije u Kini su imale oko 7400 podružnica, 60 posto više nego 2008. godine. Te su podružnice 2018. prodale robe za 252 milijarde dolara. Od tog iznosa, 73 posto je prodano na kineskom tržištu, a 17 posto je izvezeno u Japan.

Teško, čak i kad bi željeli
“Dijelovi koje mi proizvodimo toliko su veliki da trebamo biti blizu naših klijenata radi kontrole troškova”, naglašava Chikara Haruta, glasnogovornik kompanije Yorozu koja proizvodi komponente za ovjes automobila. Njihova tvornica u Wuhanu udaljena je tek 7 kilometara od Hondine tvornice. Za japanske proizvođače automobila oslanjanje na kineske dobavljače na najvećem svjetskom tržištu vozila također je dobra poslovna odluka.

“Čak i kad bi to željeli, bilo bi teško smanjiti našu izloženost dijelovima proizvedenima u Kini”, istaknuo je Reutersu jedan menadžer u japanskoj auto-industriji koji je želio ostati anoniman. Dodao je da su u posljednjih 10 godina kineski dobavljači znatno povećali kvalitetu izrade i sada nude široku lepezu kvalitetnih i povoljnih dijelova. Toyota, Nissan i Honda imaju svaki po tri centra za razvoj i istraživanje u Kini.

U tom kontekstu jedan predstavnik japanske kompanije za proizvodnju automobilskih dijelova ističe kako poticaji Abeove vlade ne ciljaju suštinu. Naime, fokusiraju se na proizvodnju, a zanemaruju istraživanje i razvoj. Inače, proizvodna ovisnost o Kini nije nova briga japanskih političara. Još početkom stoljeća, s rastom troškova rada u Kini, u Japanu se počelo govoriti o strategiji “Kina plus jedan”. Radi se strategiji lociranja tvornica u Kini i još jednoj azijskoj državi.