Njemački model obiteljskih kompanija koje su globalni lideri u svojim sektorima sada želi preslikati i Kina, kako su partijski dužnosnici definirali u petogodišnjem planu. Stoga analitičari smatraju da će to biti velika konkurentska prijetnja njemačkim malim i srednjim kompanijama.

Kako piše Deutsche Welle, male i srednje obiteljske kompanije, poznate kao Mittelstand, čuvena su kralježnica njemačkog gospodarstva.

Zaslužne su za 70 posto radnih mjesta te čak 90 posto pripravničkih pozicija. Iako ne zapošljavaju desetke tisuća radnika, kompanije poput Webasta, Kronesa i Weiniga lideri su u svojim branšama.

Dva uvjeta

Njemačka ima samo 28 predstavnika u skupini 500 najvećih svjetskih kompanija. No, zato 48 posto malih i srednjih industrijskih kompanija koje su lideri u svojim sektorima dolazi iz najvećeg europskog gospodarstva.

Takve kompanije Hermann Simon, osnivač tvrtke Simon-Kucher & Partners, naziva “skrivenim prvacima”. Da bi neka kompanija ponijela takvu titulu, mora ispunjavati dva uvjeta: biti među vodeće tri kompanije po globalnom tržišnom udjelu te imati nisku razinu pojavljivanja u javnosti.

Takav model svidio se kineskim ekonomskim planerima. Kina je najveća svjetska “tvornica svijeta” s lanjskom vrijednošću proizvedene robe od 4 bilijuna eura. Iako Kina predvodi u 5G tehnologiji ili kvantnom računalstvu, u pogledu suvremene proizvodnje još uvijek hvata priključak za Zapadom.

Stoga je u lipnju šest kineskih ministarstava zajednički objavilo smjernice za razvoj do 2025. barem 10.000 “malih divova”, poduzeća koja su specijalizirana u svojim nišama te 1000 kompanija koje će biti predvodnici u svojim sektorima.

“Kina je akumulirala bogato iskustvo u razvoju industrijskih divova kao što je Huawei. Sada se moramo prebaciti na politiku koja naglašava potrebu uspona na proizvodnoj ljestvici u 14. petoljetki”, istaknuo je za kineske medije Tian Yun, potpredsjednik Pekinške ekonomske udruge.

Strateška promjena ekonomske politike u idućih pet godina ustvari cilja na razvoj u specifičnim i ključnim sektorima i dobavnim lancima u kojima Kina može biti ranjiva u kontekstu tehnološkog rata sa SAD-om.

Naime, statistika pokazuje kako su “skriveni prvaci” pravi rasadnici inovacija – u prosjeku na istraživanje i razvoj izdvajaju 6 posto prihoda, dvostruko više od ostalih kompanija. U prosjeku prijavljuju 31 patent na 1000 zaposlenih, dok velike korporacije prijavljuju samo 6 patenata.

“Skriveni prvaci imaju dugu povijest industrijske ekspertize, a Kina se brzo priključuje, ponekad i kroz preuzimanje takvih kompanija u Njemačkoj”, kaže za DW Jürgen Matthes s Njemačkog ekonomskog instituta (IW).

Hermann Simon pojašnjava kako su Kinezi između 2014. i 2020. kupili oko 300 njemačkih kompanija, od čega desetak “skrivenih prvaka”.

Tri puta više

S obzirom na kineski uspon u inovacijama, usmjerenost na razvoj “skrivenih prvaka” i ne čudi. Kina se od 2005. neprekidno nalazi među prvih 10 država po broju prijavljenih patenata, a po tome je prestigla Njemačku još 2010. godine.

K tome, prilagođeni za veličinu, kineski “skriveni prvaci” u prosjeku zapošljavaju tri puta više ljudi u istraživanju i razvoju od njemačkih konkurenata. Hermann Simon smatra kako njemačke tvrtke imaju razloga za zabrinutost.

“Problem nije u dolasku kineskih konkurenata na njemačko tržište jer su njemački ‘skriveni prvaci’ istinski globalno nazočni. Većina njih ostvaruje više od 80 posto prihoda s inozemnog tržišta. Stoga nema sumnje da će kineske kompanije biti najžešći konkurenti njemačkim kompanijama”, smatra Simon.

Podaci pokazuju kako Kina sve više povećava izvoz sofisticiranih tehnoloških proizvoda u Europu. Prema studiji IW-a, udjel takvih proizvoda u ukupnom uvozu Europske unije iz Kine porastao je sa 50,7 posto u 2000. na 68,2 posto u 2019. godini.

Njemačka je 2019. u Kinu izvezla robe za gotovo 100 milijardi eura, što je više od polovice ukupnog europskog izvoza u tu zemlju. No, još je više robe uvezla iz Kine koja je njezin najveći trgovinski partner.

S druge strane, Kina daleko zaostaje po broju ulaganja u Njemačku. Primjerice, u Kini posluje više od 2000 njemačkih kompanija, dok su Kinezi izgradili samo četiri greenfield tvornice u Njemačkoj.