Kina od pandemije covida, na koju je odgovorila najstrožim mjerama na svijetu, bilježi gospodarske probleme zbog kojih dio analitičara donosi mračne prognoze o budućnosti njezine ekonomije.

Simbol tih poteškoća pad je nekretninskog giganta Evergrandea, u gospodarstvu u kojem taj sektor nosi iznimnu važnost te je zaslužan za četvrtinu ekonomskih aktivnosti.

Godement, gost Europske pučke stranke na njihovom skupu u Splitu, gdje je u četvrtak predavao o europskoj sigurnosti u aktualnom međunarodnom okruženju, u razgovoru za Hinu je odmah podsjetio kako je Kina golemo gospodarstvo koje ima bilijun dolara vrijedan trgovinski suficit, što je i dalje njezina velika snaga.

Naglasio je kako je tijekom ljeta bilo puno pesimističnih prognoza za Kinu. “Dio njih je opravdan jer se dogodio veliki preokret i kriza povjerenja, ali u krivu su oni koji tvrde da joj slijedi krah, kao što su bili i u prošlosti”.

Kina je uvijek imala padove te je riječ o cikličnoj ekonomiji, objasnio je.

„Mi govorimo o hiperbrzom vlaku koji je usporio i počinje doživljavati probleme, ali nemojmo zaboraviti da je to bio hiperbrzi vlak”, slikovit je Francuz koji predaje na pariškom institutu Sciences Po.

Druga strana iznimno uspješne Kine na izvoznom planu njezino je unutarnje tržište, naglašava Godement. Nisu se ispunila očekivanja da će se taj uspjeh preliti i na domaću potrošnju, a ona se nakon covida nije vratila na očekivane razine.

Pucanje balona

Današnju krizu u Kini Francuz uspoređuje s onom japanskom devedesetih, prozvanu ‘izgubljenim desetljećem’ u toj otočnoj državi, no ovaj put „stostruko” većoj.

Kina je gradila previše infrastrukture i nekretnina, a dio stanovništva je špekulirao na tom tržištu jer su nekretnine bile unosnija investicija od mirovinskih fondova. Sada je taj balon puknuo, a to ima negativne posljedice na lokalne proračune gradova i pokrajina koji su velike prihode dobivale upravo od prodaje zemljišta.

„Ljudi kupuju i manje namještaja, električnih uređaja, boje se investirati i sve više štede, a lokalnoj vladi nedostaje novaca i resursa”.

„To je ozbiljna situacija s kojom se vlada suočava, ali treba biti oprezan s prognozama o krahu jer Kina i dalje ima velike prednosti poput inozemne trgovine”, rekao je Godement.

„Situacija može ići u oba smjera, no ne može se potpuno zakrpati balon koji je puknuo, niti replicirati rast koji je postojao zadnjih 30 godina”, naglasio je.

Iako priznaje da je to smiona izjava, Godement je istaknuo da usporavanje Kine može biti dobra vijest za zapadne ekonomije.

Uvijek su mu bile sporne tvrdnje dijela ekonomista da je Kina svojevrsna „lokomotiva” svjetskog gospodarskog rasta – ona je zapravo izvlačila iz svjetske ekonomije i to koristila za svoj rast, pritom obarajući svjetske cijene.

S usporavanjem gospodarstva Kina će morati prestati štedjeti i investirati na dosadašnjoj razini, što znači i veću konkurentnost zapadnih tvrtki koje se često nisu mogle nositi sa subvencioniranim kineskim suparnicima.

Smanjenje rizika

Govoreći o temi rasparivanja, termina koji na zapadu koriste za smanjenje ekonomske osvisnosti o Kini, Godement kaže da je ono „bauk” i da ne može biti istinskog rasparivanja bez ogromnog rasta cijena.

Taj termin treba zamijeniti preuzimanjem manjeg rizika, odnosno opreznijom razmjenom s Kinom. Zapad, primjerice, treba veće kontrole pri izvozu robe dvojne namjene koja može završiti u kineskom vojnom sektoru te treba snažnije štititi svoje tehnološke inovacije.

Godement smatra kako je zapad danas postao puno realističniji u vezi Kine te da više ne postoje iluzije da će se ona promijeniti na temelju trgovinske razmjene.

„Nitko više ne vjeruje da se Kina kreće prema tržišnoj ekonomiji niti da je Komunistička partija politička struktura koja blijedi ili se sporo mijenja. Te iluzije su gotove”.

Istaknuo je da Komunistička partija danas kontrolira sve aspekte kineskog društva te joj je dostupno mnogo više alata za kontrolu nego što ih je bilo u vrijeme Mao Zedonga i Denga Xiaopinga.

Xi svojim politikama pritom šteti kineskom gospodarskom rastu, donošenjem mjera koje obeshrabruju strane investicije zbog pravnih nesigurnosti, zbog regulacija digitalnih platformi ili eliminacije privatnog obrazovanja.

Na međunarodnom planu Xi pak svojim nastupom koketira s mogućnostima velikih kriza i sukoba, što stvara nepovjerenje prema azijskom divu.

„Oni optimistični tvrde da je Xi prioritizirao sigurnost, uključujući onu ekonomsku, nad gospodarskim rastom. Oni malo pesimističniji smatraju da Xi potiče velike projekte u raznim sektorima, s fokusom na inovaciju i visoke tehnologije, no da zapravo ne razumije svjetske ekonomske trendove”, zaključuje Godement.