Zahvaljujući dramatičnom rastu inflacije koja je ostatku svijeta zadavala (i još zadaje!) samo glavobolje, Japan već neko vrijeme proživljava svojevrsnu renesansu u kojoj središnja banka igra ulogu ključnog protagonista.

O tome smo već pisali u nekoliko navrata, a sve je počelo lani, nakon što je stopa inflacije u siječnju (4,3% godišnje) dosegnula najvišu razinu u posljednja četiri desetljeća.

Uslijedio je uzlet domaćeg tržišta kapitala (kojem su u značajnoj mjeri kumovali i inozemni investitori), a na krilima impresivnog rasta cijena dionica tokijski NIKKEI 225 je napokon uspio srušiti rekord evidentiran još na izmaku davne 1989. godine.

Kontrola krivulje prinosa

Ohrabrujući znakovi buđenja domaće ekonomije natjerali su i središnju banku na promjenu kursa: nakon punih osam godina ključne kamatne stope napokon su poprimile pozitivan predznak, a sada se jasno nazire i kraj kontroverzne prakse “kontrole krivulje prinosa” kojom su monetarne vlasti zemlju godinama pokušavale izbaviti iz okova deflacije.

Sve navedeno trebalo je djelovati poticajno i na domaću valutu. No ovoga je tjedna, zapletom koji još do prije nekoliko mjeseci praktički nitko nije očekivao, srušen još jedan rekord, a japanski jen je nanovo opravdao etiketu widowmakera.

Naime, tečaj USD/JPY se, makar samo za kratko, po prvi puta u više od tri desetljeća, našao iznad razine od 160 jena, dobrano uzburkavši duhove na deviznom tržištu. Istini za volju, klizanje jena dogodilo se u blagdanskom ozračju (serija od čak četiri praznika unutar tjedan dana u Japanu se kolokvijalno naziva Zlatni tjedan) koji obično karakterizira slabija aktivnost i niska razina likvidnosti.

Ali zato krupne oscilacije tečaja nedvojbeno upućuju na kaotična zbivanja u kojima je središnja banka ponovo vodila glavnu riječ. Iako nema službene potvrde (a u najboljem slučaju je možemo očekivati s popriličnim vremenskim odmakom), mnogi upiru prstom upravo u središnju banku i ministarstvo financija, opisujući već toliko puta viđeni obrazac u kojem se tečaj USD/JPY nakon kratkotrajnog rasta rapidno spustio ispod okrugle razine (sve do 157 jena). Štoviše, u uvjetima tanke likvidnosti intervencija je osuđena na uspjeh – malobrojni akteri na tržištu naprosto ne mogu parirati vatrenoj moći (deviznim pričuvama) središnje banke.

No, ishod izražene sklonosti intervencijama središnje banke na duži je rok bitno neizvjesniji; ako ništa drugo, tržište će vjerojatno vrlo skoro nanovo testirati odlučnost monetarnih vlasti. Ukoliko je pretpostavka točna, bila je to prva intervencija od 2022. godine i predstavlja svojevrsnu uvertiru u zaplet kojim se bitno kompliciraju stvari na deviznom tržištu.

Jer samo nekoliko mjeseci ranije sve je upućivalo na posve drukčiji rasplet: rast kamatnih stopa u Japanu, u kombinaciji s očekivanim smanjenjem kamatnih stopa američke središnje banke, trebao je biti vjetar u leđa japanskoj valuti koja već duže od jednog desetljeća uporno uzmiče pred napredovanjem dolara. Naznake promjene trenda imali smo prilike vidjeti u zadnjem kvartalu prošle godine, kada je postalo jasno da je ciklus rasta kamatnih stopa u režiji američke središnje banke završen.

Bilo je logično…

Zadnja povećanje dogodilo se u kolovozu (prošle godine), a nakon što je otklonjena svaka mogućnost sličnih poteza u budućnosti, američka se valuta našla u podređenom položaju, tragom pretpostavke kako će silazan trend stope inflacije ostaviti FED-u dovoljno manevarskog prostora za osjetnije smanjenje kamatnih stopa i oslabiti prednost pozitivnog kamatnog diferencijala. Drugim riječima, oklada na rast vrijednosti jena doima se logičnom i vrlo perspektivnom (daleko od statusa widowmakera koji trenutačno uživa).

Priča sada izgleda bitno drukčije, a šanse za osjetnije snižavanje kamatnih stopa FED-a sve slabije, zbog čega je na deviznom tržištu dolar opet najtraženija roba i od početka godine bilježi značajan rast vrijednosti u odnosu na sve važnije svjetske valute. A u ovom slučaju (u odnosu na jen) poprima alarmantne razmjere. Doduše, krivulja koja ocrtava defenzivu jena izgledom se ne razlikuje previše od putanje ostalih valuta; pritisak dolara jasno se odražava i na euro, švicarski franak ili kineski yuan.

No apsolutne brojke malo toga otkrivaju, pa tako ni razliku u intenzitetu pada naoko identičnih krivulja tečaja dolara u odnosu na jen i kineski yuan. Vrijednost potonjeg već duže vremena iznad vode drže opetovane intervencije središnje banke, kojima je pad od početka 2023. sveden na podnošljivih 5%. Suprotno tome, jen je u tih 16 mjeseci, u odnosu na dolar, izgubio čak – petinu vrijednosti.

Deprecijacija domaće valute nominalno ide u prilog japanskim, kineskim ili izvoznicima, ali se istodobno negativno odražava na osobnu potrošnju. I što je najgore, ključne poteze u prvom redu vuče FED, institucija nad kojom ni Europa ni Azija nemaju ama baš nikakvu kontrolu.