Kina se otvara prema ostatku svijeta, ali i dalje je u mnogim pogledima svemir za sebe. Dok brojni kineski poduzetnici nastoje izaći u susret poslovnim partnerima iz drugih zemalja, i od stranca se očekuje da napravi korak u smjeru razumijevanja i poštovanja kineskih pravila i običaja. Mnogi obrasci ponašanja koji vrijede u Hrvatskoj, a još više na individualističkom Zapadu, u Kini padaju u vodu: izravnost, gledanje sugovorniku u oči i čvrst stisak ruke tamo se smatraju drskima i prostačkima.

Mirno s rukama
Prvo pravilo igre zove se točnost. Kinezi strogo poštuju dogovorene termine pa se potrudite i dođite malo ranije. Kašnjenje ili upadanje u zadnji čas u zadihanom stanju doživljava se kao ozbiljna uvreda, koja može minirati cijeli posao. Kratak i blag stisak ruke bez jakog drmusanja uobičajen je početak poslovnog sastanka. Kinezi prakticiraju i lagani naklon ili kimanje, ali će većina u susretu sa zapadnjakom upotrijebiti rukovanje. Tijekom sastanka sugovornike valja oslovljavati s titulom koja označava njihov status: profesor Deng, direktor Chang ili gđa Chen. Valja zapamtiti da Kinezi prvo navode prezime pa ime pa je tako, primjerice, Mao prezime, a Zedong ime. Posjetnice se izmjenjuju uoči sastanka, na koji morate doći dobro opskrbljeni njima. Budući da bi bio skandal ostaviti nekog od prisutnih bez svoje kartice, ponesite ih par tuceta. Spremate li se na poslovanje s Kinezima, potrudite se i dajte na jednu stranu posjetnice otisnuti podatke na kineskom: time ćete oduševiti kosooke partnere. U našoj sredini ima dovoljno Kineza koji vam mogu pomoći da sastavite tekst. Kad prihvaćate vizitku od Kineza, pokažite veliko zanimanje tako što ćete dobrih tridesetak sekundi gledati u njen sadržaj. Potom ćete je pažljivo odložiti u spremnik za vizitke, a nipošto ubaciti u džep, novčanik ili torbu. Nikako nećete na njoj praviti bilješke, osim eventualno mnogo kasnije, kad vaš kineski partner ostane miljama daleko. Radi se o ceremoniji koju valja poštovati ili riskirati ostavljanje katastrofalnog dojma. Tijekom razgovora nemojte dodirivati kineske kolege. Nemojte ih čak niti tapšati po leđima, a kamoli grliti ili hvatati ispod ruke! Suzdržite se od gestikulacije, jer Kinezima ide na živce “lamatanje rukama”. Ako je vama to teško, prisjetite se kakvu muku moraju imati Talijani da obuzdaju svoje živahne ekstremitete! Ne gledajte Kineza direktno u oči, jer će to doživjeti kao izazivanje ili dovođenje u pitanje njegova ugleda. Ne upirite kažiprstom ni u koga, već samo otvorenim dlanom. Kad nešto izlažete, govorite polako i između rečenica pravite kratke pauze od dvije do tri sekunde. Kinez će prirodno govoriti sporo i praviti još duže stanke, koje vas ne trebaju zabrinjavati.

U Kini nema ‘neću’
U kineskoj svijesti stanka odražava pažljivo razmišljanje, a ne odsutnost zanimanja ili pomanjkanje pažnje. Želite li izraziti neslaganje, nemojte neuvijeno reći “neću” ili “to nije moguće”, jer je to kineskom duhu preagresivan stil komuniciranja. Radije recite “vidjet ćemo što se može učiniti” ili “proučit ćemo taj predmet“. Zvuči komplicirano, ali ne valja imati ambicija da možemo izmijeniti tisućama godina izgrađivanu kulturu. Kad iznesete prijedlog ili mišljenje, malo je vjerojatno da će Kinezi odmah priopćiti svoj stav. Oni poziciju grade postepeno i odmjereno te nastoje ostvariti i osobni odnos s partnerima prije nego što zaključe posao. Pokloni, osobiti skupi, u kineskoj kulturi “mirišu” na mito. Stoga se suzdržite od davanja skupih poklona, a ako ga nekome baš želite uručiti, činite to u četiri oka. Jeftini pokloni u novije se vrijeme smiju otvoreno davati, a poželjno je da se jednak poklon podijeli svima u kineskoj grupi. Neka to bude nekakav sitan suvenir, nalivpero ili ručni rad koji govori o zemlji iz koje dolazite. Kineska je kultura vrlo osjetljiva na boje. Crvena je najprihvaćenija boja, jer tradicionalno simbolizira sreću, a slučajno je i u skladu s komunističkom simbolikom. Poklone ne umatajte u bijelo ili crno, niti uručujte nešto u kutijama tih boja.

Zaobiđite politiku

Pazite da ne napravite gaf komentarima o statusu Tibeta i Tajvana. Ako ste poslovni čovjek, a ne politički aktivist, cilj vam je sklopiti posao, a ne izražavati negodovanje u pogledu kineske politike.
Tajvan uživa faktičnu, iako ne i otvoreno proglašenu nezavisnost, dok ga Narodna Republika Kina smatra svojim sastavnim dijelom. Nemojte spominjati službeni naziv Tajvana, koji glasi Republika Kina, već kažite jednostavno Tajvan. Naime, na tom su otoku 1949. vlast uspostavile snage koje su u kineskom građanskom ratu poražene od komunista proglašavajući sebe pravim nositeljem kineskog suvereniteta. U međuvremenu je većina svjetskih vlada priznala komunističku vladu u Pekingu kao legitimnog predstavnika Kine, dok je Tajvan otklizao prema nezavisnosti.

Odijevanje: skromno i suzdržano

Prihvatljiv stil odijevanja za poslovne situacije u Kini je konzervativan – tamna i nepretenciozna odijela i kravate uobičajeni su za muškarce. Svijetle, naročito kričave boje smatraju se neprihvatljivima kod oba spola. Žene moraju nositi suknje iznad koljena, duge rukave i cipele ravnih peta. Odjeća mora više skrivati nego otkrivati. Prikladan je i ne pretjerano skup ni svjetlucav nakit.