Snaga i moć države Savezne Republike Njemačke koincidira s uspjesima njene nogometne reprezentacije. Provlačilo se to kroz cijelo 20. i prvi ‘kvartal’ 21 stoljeća. Kada god je popularni Elf osvajao svjetska i europska prvenstva, ili barem igrao finale, tada je i Njemačka bila moćna.

Pogledajte godine: 1954., 1966., 1972., 1974., 1976., 1980., 1982., 1986., 1990., 1992., 1996., 2002., 2008. i 2014. Njemački nogometaši tih su godina bili prvaci ili doprvaci, Europe ili svijeta. A u globalnoj su ekonomiji, i politici, tada bili odmah iza Sjedinjenih Država. Iznimka je 1954., ali ona se može smatrati nultom, temeljnom godinom, iz koje je krenulo njemačko ekonomsko čudo (Wirtschaftswunder) nakon kolapsa u Drugom svjetskom ratu.

Savezna Republika Njemačka danas je u golemoj političko-ekonomskoj krizi. I nećemo pretjerati ako kažemo da je na prekretnici.

Rekordni stečajevi
Zemlja primjer u svakom pogledu u posljednjih 70 godina, industrijska velesila, danas doživljava “deindustrijalizaciju”. Glavni ekonomski i politički pokretač Europske unije zapeo je u glibu. Sudbina Njemačke odlučit će se u 2025. Ili će se Njemačka, najveća država Europske unije s 84,5 milijuna stanovnika i najmoćnija europska ekonomija, nastaviti koprcati u blatu, ili će se izvući i krenuti starim stazama uspjeha.

Ništa bolje ne pokazuje probleme njemačke ekonomije kao kriza u najvećoj europskoj automobilskoj industriji, Volkswagenu. Štrajka se i najavljuje zatvaranje pogona i otpuštanje tisuća ljudi. A politička kriza najbolje se zrcali u padu vladajuće Semafor koalicije socijaldemokrata (SPD), Zelenih i liberala (FDP) na čelu s kancelarom Olafom Scholzom u studenome 2024., zbog čega će Nijemci na prijevremene izbore u veljači 2025.

Rijetko su problemi u Njemačkoj bili tako veliki i kriza tako opipljiva kao sada. Milijunima ljudi pada životni standard zbog povećanih troškova života. Nakon mnogo bezbrižnih godina, vratila se inflacija i širi se strah od nezaposlenosti i siromaštva. Njemačka svjedoči postupnoj deindustrijalizaciji s rekordnim stečajevima, zatvaranjima tvornica i selidbom poduzeća u inozemstvo. Tu je i loša infrastruktura, kriza u zdravstvenom i socijalnom sektoru te nedostatak radne snage u svim područjima.

Klimatske promjene prijete, a istovremeno mnogi ljudi osjećaju da ih brzina energetske tranzicije preplavljuje. Posljedice pandemije bolesti Covid-19 i ruske invazije na Ukrajinu, kao i problemi povezani s imigracijom, mnogima su veliki izazov. Polarizacija društva dosegnula je zabrinjavajuće razmjere, populisti s desnice i ljevice doživljavaju snažan uspon. Globalne krize, ratovi i katastrofe dodatno pogoršavaju ozračje i izazivaju strahove za budućnost. Njemačka je dugo bila simbol ekonomske moći i političke stabilnosti.

Nijedna druga europska država nije svojim radnicima nudila tako sigurna radna mjesta i dobre plaće, socijalnu zaštitu i veliku kupovnu moć. Još od poslijeratnog razdoblja, kada je ekonomsko čudo omogućilo njemačkom društvu da se oporavi od uništenja izazvanog Drugim svjetskim ratom, Njemačka je bila ključna sila u oblikovanju europskog ekonomskog i političkog pejzaža.

Da bi se shvatilo što je u Njemačkoj krenulo po zlu, treba najprije vidjeti koji su bili razlozi njemačkog čuda. Njemačka je nakon Drugog svjetskog rata bila na dnu, podijeljena na Zapadnu i Istočnu Njemačku, s potpuno različitim političkim sustavima i ekonomijama. Zapadna Njemačka postala je temeljni dio kapitalističkog Zapada pod američkom zaštitom i brzo je ostvarila izvanredan ekonomski rast. Ovo “njemačko ekonomsko čudo” bilo je rezultat kombinacije nekoliko ključnih faktora: američkoga Marshallova plana obnove, tržišne reforme kancelara Ludwiga Erharda i primjene ekonomske politike koja je poticala inovacije i izvoz. Sjedinjene Američke Države za

Zapadnu Njemačku postale su ključni politički partner, dok je NATO omogućio sigurnosnu stabilnost u Europi, posebno tijekom hladnog rata. Ujedinjenje dvije Njemačke 1990. donijelo je daljnju stabilizaciju zemlje, koja je, uz Francusku, postala lokomotiva Europske unije. Njemačka je svoju snagu crpila iz moćne industrije zbog koje je postala vodeća izvozna sila svijeta. Dovoljno je bilo reći – “Made in Germany”.

Simbol krize – Volkswagen
Ovoga uspona ne bi bilo bez “tri stupa njemačkog bogatstva”, kako je to nazvao diplomat Ulrich Sante. Uz SAD, dva su temelja njemačkog uspjeha Rusija i Kina. Politički sustav u Moskvi se mijenjao, ali veza s Berlinom ostala je ista: najprije Sovjetski Savez, a potom i Ruska Federacija opskrbljivale su njemačku industriju jeftinom energijom. Više od 65 posto njemačkog plina dolazilo je iz Rusije.

Njemačka svoj uzlet umnogome zahvaljuje i Kini. Narodna Republika postala je novo tržište za njemačku izvoznu industriju početkom reforme pod vodstvom Deng Xiaopinga od 1979. Nijedna druga zemlja od 1970-ih nije tako marljivo kupovala njemačke proizvode. Njemačka je bila glavni dobavljač za novu svjetsku ekonomsku silu. Njemačka automobilska industrija s Volkswagenom je postala broj jedan u Kini. U najzlatnijim vremenima, VW je više od 40% automobila prodavao u Kini.

Vrhunac Njemačka doseže 2014., nakon što je kao preporođena prva izašla iz globalne financijske krize koja je šest godina ranije krenula iz SAD-a i cijeli je svijet bacila na koljena. Moć tadašnje države simbolično je zaokružio trijumf nogometaša na Svjetskom prvenstvu – njemački stroj na putu do svjetske titule mljeo je sve pred sobom pomevši i domaćina prvenstva Brazil s nevjerojatnim rezultatom 7:1. Bila je to demonstracija sile utemeljene na redu, radu, upornosti, inovativnosti i disciplini.

E tu počinje pad Njemačke, na nogometnom, ali i ekonomskom i političkom polju. Temelji pada ukopani su u ruskoj aneksiji ukrajinskog Krima 2014. i migracijskoj krizi koja je u ljeto 2015. zapljusnula Njemačku i koja i danas traje. Već je u povijesne knjige ušla izjava tadašnje kancelarke Angele Merkel o integraciji novopridošlih više od milijun imigranata: “Wir schaffen das” (“Uspjet ćemo”).

Kasnije će se ispostaviti da Njemačka nije uspjela integrirati većinu tih ljudi, jer su među njima mnogi došli ne raditi ništa već živjeti od izdašne socijalne
pomoći. Njemačka je ranije bila poznata kao zemlja mamac za useljavanje na moćno tržište rada, a nakon 2015. pretvorila se u zemlju u koju se većinom useljava u njemački izdašni socijalni sustav. Mnogi došljaci u Njemačku počeli su zloupotrebljavati prava i slobode liberalne demokracije.

Porasli su i stopa kriminala i broj terorističkih napada. Stvorena su paralelna društva i Njemačka je odjednom postala nesigurna zemlja. Bilo je to plodno tlo za rast Alternative za Njemačku (AfD), krajnje desnog pokreta koji je nastao ranije, iz nezadovoljstva spašavanjem Grčke i eura. AfD je postao druga najjača politička snaga, iza demokršćana (CDU), i pretekao je sve stranke donedavno vladajuće crveno-zeleno-žute Semafor koalicije.

Rast AfD-a politički je uzdrmao Njemačku, a vladajuća koalicija stranaka koje se međusobno ideološki isključuju gurnula je Njemačku u političku krizu koja je rezultirala najavljenim prijevremenim izborima u 2025. Njemačka se pod Semafor koalicijom više bavila debatama o legalizaciji kanabisa i energetskoj tranziciji preko toplotnih pumpi na balkonima umjesto krupnim promjenama u ekonomskom i društvenom okruženju. Tu i leži dublji uzrok nezadovoljstva demokracijom i političkom krizom u Berlinu.

Porođajne muke novog doba
I dok Berlin razmišlja kako dalje u političkoj i ekonomskoj krizi, tri njemačka partnerstva, s Amerikom, Rusijom i Kinom, sada se raspadaju, a zamjena za njih još nije na vidiku. Formula za njemački prosperitet više ne funkcionira. S početkom rata u Ukrajini prestao je i uvoz nafte i plina iz Rusije. Njemačka industrija i kućanstva sada su osuđeni na skupi američki LNG i još skuplje obnovljive izvore.

Nova Kina ojačala je svoju proizvodnju i s niskim cijenama pretekla je Njemačku i sada je najmoćnija izvozna sila svijeta. “America First”, Trumpov slogan iz prvog mandata preuzeli su i demokrati – “Kupujte američko” postalo je opće mjesto u SAD-u. Tihi proces deindustrijalizacije u Njemačkoj više nitko ne može poreći. Njemačka neće više biti zemlja koja je uz pomoć jeftinih fosilnih goriva opskrbljivala svijet masovnim proizvodima iz svoje čelične, automobilske i kemijske industrije.

U siječnju 2024. proizvodnja njemačke industrije bila je 5,5 posto niža nego u istom mjesecu prethodne godine. Njemačkoj nedostaje snažnih tehnoloških inovacija. Broj prijava patenata u području umjetne inteligencije u SAD-u ili Kini više je od deset puta veći nego u Njemačkoj. U Njemačkoj je odbacivanje novih tehnologija među stanovništvom posebno veliko, kako je nedavno pokazao Edelman Trust Barometer.

To se posebno odnosi na umjetnu inteligenciju. Ulaganja u AI već su pokazala znatan rast prihoda i učinke na produktivnost u različitim industrijama – s naglim rastom trenda. Unatoč svim brigama, postoje i pozitivne stvari. Njemačka i dalje posjeduje jake temeljne snage, a u mnogim područjima situacija se na drugi pogled čini boljom nego što se čini na prvu. Novi Zakon o useljavanju kvalificiranih radnika pravi je korak u pravom smjeru. Političari konačno prepoznaju problem nedostatka kvalificiranih radnika i važnost pojednostavljenja uvoza dobro obrazovanih radnika.

Nije sve tako crno
Njemačka i dalje ima dobre temelje, nisku nezaposlenost i solidne plaće, ali problemi se moraju početi rješavati. “Njemačka ima solidan državni proračun, na kojem nam drugi zavide. Ima treće najveće gospodarstvo na svijetu i jedno od najvećih bruto domaćih proizvoda po stanovniku. Dakle, Nijemci se žale s visoke pozicije. Naši problemi bili bi poželjni mnogim drugim zemljama”, kaže Holger Schmieding, glavni ekonomist Banke Berenberg. Njemačka se mora okrenuti svojim temeljnim snagama, koje su je i dovele do krova Europe i svijeta.

Njemačka bolno svjedoči kako se industrijsko društvo starog tipa mijenja. Stari industrijski konglomerati povlače se. Ono što je započelo u tekstilnoj industriji 1960-ih godina, nastavilo se padom rudarskih okana i smanjenjem čelične industrije na Rajni i Ruhru, a sada zahvaća i kemijsku industriju te automobilski sektor. Glomazna birokracija i iznimno visoke cijene energije pokrenuli su dosad neviđeni proces deindustrijalizacije. Najveći kemijski park u Europi, u Ludwigshafenu (BASF), postao je nerentabilan, a Volkswagen, Mercedes Benz i Thyssenkrupp bore se za očuvanje rentabilnosti u Njemačkoj.

Taj proces također je bolan jer se odvija bez kontrole i političkog vođenja. Staro odlazi, a novo ne nastaje. Ono što zemlja doživljava kao krizu, u stvarnosti je početak vrlo opsežne transformacije. Mnoge sigurnosti iz prošlih desetljeća, koje su pojednostavljeno nazivale “normalnošću”, nestaju. A na sve se nadovezala i inflacija. Pošast koja iz povijesnih razloga kod Nijemaca izaziva ne strah već paniku.

“Doživljavamo porođajne muke novog vremena”, sublimira Gabor Steingart za Focus.de. Holger Schmieding, glavni ekonomist Banke Berenberg, i upozorava na veliki njemački problem, a to je nagli rast socijalnih doprinosa. Socijalni doprinosi mogli bi uskoro premašiti 50 posto. Za zaposlene bi to značilo da bi četvrtina njihovih bruto plaća nestala u socijalnim fondovima, jer poslodavci također plaćaju polovicu doprinosa. Schmieding navodi niz problema koje Njemačka mora riješiti. Zemlji je hitno potrebna moderna i potpuno digitalizirana administracija.

Džungla birokracije
Osnivanje tvrtki u Njemačkoj iznimno je teško – poduzetnici se moraju probijati džunglom birokracije. “Naša sposobnost da brzo obrađujemo zahtjeve i racionalno upravljamo državom pada iz godine u godinu. To je postalo stvarno ograničenje za rast”, kazao je za Süddeutsche Zeitung. Nijemci sami sebi često postavljaju prepreke sa svojim perfekcionizmom. To vrijedi i za fiskalnu politiku i “zaduživačku kočnicu”.

“Pretjerujemo sa striktnošću fiskalne politike”, kaže Schmieding. “Ideja o zaduživačkoj kočnici je dobra, ali kao što se može pretjerati s bilo kojom dijetom, isto vrijedi i za fiskalnu politiku. Ako jedete samo povrće, nećete dugo živjeti”, kaže. Predlaže da se gornja granica za nova zaduživanja sa sadašnjih 0,35% BDP-a poveća tri puta. Međutim, novac se ne smije trošiti na socijalnu politiku. Umjesto toga, mora se ulagati u infrastrukturu i inovacije. U Njemačkoj se sve češće čuju prijedlozi se osnivanjem državnog, “Njemačkog fonda za investicije”.

Analitičari u CDU-ovom kandidatu za kancelara Friedrichu Merzu vide netkoga tko će puno lakše nositi s liderom SAD-a Donaldom Trumpom, jer je Merz kao i Trump došao iz gospodarstva – vodio je američku investicijsku kompaniju BlackRock. Trgovac Trump puno će lakše naći zajednički jezik s investitorom i menadžerom Merzom nego s pravnikom i profesionalnim političarom Scholzom.

Merz se ne boji Trumpa
Merz i njegov CDU ističu loše stanje zemlje: nejasnu sigurnosnu i vanjsku politiku, prekomjerne ilegalne migracije, očitu ekonomsku slabost i pogrešnu energetsku politiku. Merz se oslanja na to da će Njemačka ponovno biti prepoznata kao vanjskopolitički pouzdana sila. Njegovi ekonomski prijedlozi uključuju niže poreze, manju birokraciju, zajedničku trgovinsku politiku EU, novi pokušaj trgovinskog sporazuma sa SAD-om i porezne poticaje za umirovljenike koji žele raditi dulje.

CDU planira znatno smanjenje poreznog opterećenja za radnu srednju klasu, da se poboljša ekonomska situacija i potakne rast. Uz to, planiraju omogućiti da prekovremeni rad za zaposlenike u punom radnom vremenu bude oslobođen od poreza, kako bi se dodatni rad učinio atraktivnijim. CDU, također, namjerava smanjiti porez na dobit s trenutnih 30 posto na 25 posto, a PDV na ugostiteljstvo s 19 na 7 posto. U svom novom programskom prijedlogu, predlažu “aktivnu mirovinu”, koja bi omogućila osobama koje dosegnu zakonsku dob za mirovinu da nastave raditi uz porezno oslobođenje do određene granice prihoda, no detalji o toj granici još nisu precizirani.

Prema prijedlogu CDU-a, granica za primjenu najviše porezne stope od 42 posto povećat će se sa 66.761 eura na 80.000 eura godišnje, čime bi veći broj srednje i visokoplaćenih radnika mogao iskoristiti niže porezne stope, što bi bilo korisno za gospodarstvo. CDU predviđa smanjenje energetskih troškova za gospodarstvo i građane u prvih 100 dana vladavine.

Energetska porezna stopa za kućanstva trebala bi biti usklađena s europskim minimalnim standardom, dok će cijene za industrijske potrošače također biti smanjene kako bi se pomoglo smanjenju troškova proizvodnje. Najavljuju i da će preispitati i zatvaranje nuklearnih elektrana, dok druge države EU jačaju njihove kapacitete. Stranka također razmatra ukidanje trenutačnog modela “Bürgergeld” (državne potpore za nezaposlene) i njegovu zamjenu novim sustavom osnovne sigurnosti koji bi uključivao niže naknade, ali i strože sankcije za osobe koje odbijaju prihvatiti ponuđene poslove.

Cilj ukidanja “Bürgergelda” je da e rad učini atraktivnijim te da se demotivira ljude da žive od socijalne pomoći. Merz najavljuje i zatvaranje vrata ilegalnoj migraciji. Ovdje jasno prekida s politikom bivše kancelarke Angele Merkel. Optužuje Scholzovu vladu da nije dovoljno osigurala vanjske granice i da se previše oklijeva u deportacijama ilegalnih migranata.

Preduvjeti za preokret
Može li se Njemačka vratiti na stare staze ekonomske velesile i ključnog političkog čimbenika u Europi? Njemačka je u prošlosti dokazala da može upravljati krizama. Bilo da se radilo o naftnoj, financijskoj, koronakrizi i sadašnjoj ekonomsko-političko-društvenoj recesiji, Njemačka je dosad uvijek pokazivala da se u teškim vremenima ujedinjuje i pronalazi najbolja rješenja. No prvi je preduvjet kraj rata u Ukrajini, čiju je najveću cijenu, uz Ukrajinu, platila upravo Njemačka.

Njemačka se nalazi na prekretnici. Sada su potrebne odlučne mjere kako bi se ekonomija i društvo vratili na pravi put. Kraj ruske invazije, stabilna vlada, popuštanje kočnice za zaduživanje, smanjenje cijena energije, zaustavljanje inflacije, smanjenje birokracije i digitalizacija, rasterećenje srednjeg sloja, reforma socijalne pomoći, uvođenje državnog fonda za investicije, jačanje inovacija, privlačenje obrazovanih, zatvaranje vrata ilegalnim migrantima, povratak povjerenja u demokraciju, jačanje političkog centra, što manje trzavica s Trumpom…

Ovo su neki od uvjeta koji su nužni da bi se Njemačka vratila na staru stazu uspjeha. Od posljednjeg velikog uspjeha njemačkog nogometnog Elfa, u Brazilu 2014., prolazi, eto, već i 11. godina. Njemačka se opasno približava dosad najvećem postu između dva nogometna uspjeha, 12 godina od 1954. do 1966. U proteklih 11 godina prošla je težak ekonomski pad i izgubila dosta od svoje političke moći.

Najnovije igre i rezultati njemačke nogometne reprezentacije mogli bi biti signal da bi i država Njemačka napokon mogla krenuti starim stazama slave i uspjeha. Godina 2025. mora biti godina početka njemačke široke reforme i vraćanja na početne postavke, kao temelj za “Made in Germany 2.0”.