Od poluvodiča i baterija za električna vozila do biotehnologije i telekomunikacija, korejske tvrtke poput proizvođača čipova Samsung Electronicsa i SK Hynixa, proizvođača baterija LG Energy Solutiona, SK Ona i Samsung SDI-ja vodeći su igrači u sektorima ključnim za nacionalnu sigurnost i industrijsku strategiju u Washingtonu i Pekingu.

No, SAD nudi milijarde dolara subvencija kojima nastoji provući korejsku tehnologiju i proizvodnu snagu. Uvjet je naizgled jednostavan: moraju ograničiti aktivnosti u Kini i partnerstva s kineskim tvrtkama što otvara vrata odmazdi Pekinga, piše FT.

Na američka ograničenja prodaje poluvodiča Kina je ranije ovog mjeseca uzvratila izvozom galija i germanija, metala za proizvodnju čipova i komunikacijske opreme što podgrijava strahove Južne Koreje da bi i njihove tvrtke mogle postati mete.

U lipnju je kineski veleposlanik u Seulu Xing Haiming upozorio Južnu Koreju protiv “odvajanja” od Kine pod utjecajem SAD-a.

“Uvjeravam vas da će oni koji se klade na poraz Kine definitivno požaliti”, rekao je Xing. Konzervativni korejski predsjednik Yoon Suk Yeol je proameričkog stava, no ministri u vladi ipak su pomirljivijeg tona. “Ne bismo trebali smatrati napore za jačanje odnosa sa SAD-om potezom zanemarivanja Kine. Nikada nismo objavili plan o odvajanju od Kine i nemamo namjeru to učiniti”, rekao je ministar financija Choo Kyung-ho. Mnogi smatraju da je Južna Koreja već krenula u tiho, ali nepogrešivo okretanje od Kine, sviđalo se to Pekingu ili ne. Južna Koreja je lani – prvi puta od 2004. – izvezla više robe u SAD nego u Kinu, podaci su Bank of Korea. Ključno pitanje je mogu li vodeće tvrtke u zemlji uspješno iskoristiti brzo promjenjivo geopolitičko okruženje, iskoristiti američke poticaje istovremeno ograničavajući posljedice protureakcija iz Pekinga.

Procvat trgovine

Ekonomski odnosi dviju zemalja promijenili su se nakon 1992. i uspostave punih diplomatskih odnosa nakon raspada Sovjetskog Saveza. Otada je godišnja vrijednost trgovine narasla sa 6 milijardi dolara na nešto više od 300 milijardi prošle godine kada je Kina činila više od četvrtine južnokorejskog izvoza, a SAD manje od 15 posto.

Gospodarske silnice pokretala je kineska potražnja za korejskim stručnim znanjem u složenim proizvodnim procesima za komponente nužne tehnološkom sektoru u procvatu, prije svega u segmentu poluvodiča, koji čini 20 posto ukupnog izvoza Južne Koreje. Do sredine 2010-ih, “dualni” pristup” Južne Koreje SAD-u i Kini, u kojemu je Washington služio kao glavni sigurnosni partner, a Peking kao gospodarski partner, zadovoljavao sve strane.

Korejske tvrtke iskoristile su pristup objema tržištima usvajajući američke tehnologije i poslovne prakse, profitirajući od rastuće kineske potražnje. Seul je imao američka sigurnosna jamstva u trzavicama sa Sjevernom Korejom, dok je Peking služio kao kanal za komunikaciju s Pjongjangom. U tom vremenu korejske TV emisije i pop glazba doživjele su procvat popularnosti u Kini, a milijuni kineskih turista putovali su u Južnu Koreju.

Prijateljstvo je narušeno 2016. nakon nabavke proturaketnog sustava Thaad američke proizvodnje za zaštitu od sjevernokorejskih raketnih napada. Peking je akviziciju protumačio kao izravnu prijetnju kineskom teritoriju i uveo neslužbenu ekonomsku blokadu. Kineski turizam je presušio, kineske TV postaje više nisu emitirale K-drame, a korejski brendovi bojkotirani. Troy Stangarone, suradnik Korejskog ekonomskog instituta Amerike, kaže da SAD nije ništa učinio da pokaže da “čuva Koreju” od gnjeva Pekinga. Tadašnji predsjednik Donald Trump zaprijetio je povlačenjem američkih trupa s Korejskog poluotoka, optužujući Seul da izbjegava financijske odgovornosti. Pod novim predsjednicima – Joe Bidenu u Washingtonu i Yoonu u Seulu, odnosi su poboljšani, a Biden obećao “čeličnu predanost” obrani azijskih saveznika. No, i dalje postoji zabrinutost zbog posljedica nove ere američke protekcionističke industrijske politike i utjecaja na ključne industrije poput poluvodiča i proizvodnje automobila u Koreji, posebno nakon uvođenja Zakona o smanjenju inflacije (IRA) teškog 369 milijardi dolara. Iako IRA nudi potencijalno bogatstvo u subvencijama za tvrtke koje proizvode baterije za električna vozila, sama vozila isključena su iz olakšica ako se sastavljaju u Koreji. Amerika ograničava i izvoz čipova u Kinu, a samo lani je više od polovine južnokorejskih čipova otišlo u Kinu.

Prenapuhani strahovi

Mnogi pak vjeruju da su strahovi od odvajanja od Kine prenapuhani i da je to zapravo spas korejskim tvrtkama od kineske konkurencije. Tvrde da je ovisnost korejskih tvrtki opadala mnogo prije najnovijih napetosti. U kasnim 2000-ima, rastući troškovi potaknuli su početak iseljavanja proizvodnje iz Kine usporedo s povećanjem tamošnje konkurencije, ali i subvencijama Pekinga za domaće proizvođače. One su, primjerice, 2016. istjerale korejske proizvođače baterija s kineskog tržišta električnih vozila. Kako je vlastita tehnološka stručnost Kine rasla, tako je potražnja za korejskim tvrtkama specijaliziranim za složenu proizvodnju dramatično opala.

Samsung, najveći globalni proizvođač pametnih telefona ima tek jedan posto tržišta u Kini. Kompanija je 2008. počela seliti proizvodnju u Vijetnam, a do 2019. zatvorila je posljednju kinesku tvornicu pametnih telefona. “Ono što je Samsung pokazao jest da ne morate proizvoditi u Kini, a ne morate se čak ni oslanjati na kineskog potrošača dok dok ste spremni na diverzifikaciju”, kaže Yeo Han-koo s Peterson Instituta za međunarodnu ekonomiju. “Trenutna situacija tjera Južnu Koreju da učini dvije stvari koje bi ionako trebala učiniti: da smanji ovisnost o Kini i više ulaže u samu Koreju”, zaključuje Yeoi za FT.