Financial Times je objavio u ponedjeljak autorski članak Ive Josipovića o energetskim potrebama istočnih članica Europske unije u kojem hrvatski predsjednik ističe da se nova energetska politika treba posvetiti i njihovim interesima ako EU želi postići svoje sveukupne ciljeve.

Ranije ove godine EU je predstavio svoje nove energetske i klimatske ciljeve do 2030. godine. Pokazalo se da nova energetska politika izaziva duboke podjele između zagovornika industrije i zagovornika naprednije politike za borbu protiv klimatskih promjena te političkih čelnika i tehnokrata EU-a, napisao je Josipović u članku kojim pokreće inicijativu na razini Europske unije za veću energetsku samostalnost i sigurnost članica Europske unije iz srednje i istočne Europe.

Međutim, aspekt energetske budućnosti EU-a koji je uvelike izbjegao glavnu raspravu podjela je između istočnih i zapadnih zemalja članica EU-a. "Kriza u Ukrajini naglašava ranjivost istočnih članica EU-a vezano za prekide energetske opskrbe i povećanje cijena što šteti konkurentnosti i energetskoj sigurnosti u cijeloj regiji. Nova energetska politika treba se posvetiti interesima svojih istočnih članica ako želi postići svoje sveukupne ciljeve", istaknuo je Josipović u članku.

Kako dalje navodi, sa svojim novim setom ciljeva, EU ostaje globalni lider na području čiste energije i borbe protiv klimatskih promjena. Novi prijedlog za 2030. smanjenje je emisija ugljičnog dioksida za 40 posto u usporedbi s razinama iz 1990., što se nadovezuje na već gotovo postignut cilj smanjenja emisija za 20 posto prije 2020. EU je jedina regija u svijetu koja je na dobrom putu da zaustavi rast globalnih temperatura više od dva stupnja Celzija u ovom stoljeću.

Međutim, naglašava Josipović, ekonomski izazovi stoje na putu provedbe energetske politike EU-a na nacionalnoj razini budući da je ugroženo gotovo 30 milijuna radnih mjesta u teškoj industriji koja je osjetljiva na povećanje cijena energenata.

Energetska sigurnost također izaziva zabrinutost među mnogim članicama EU-a koje jako ovise o uvozu energenata. EU se nastavlja oslanjati na relativno malo isporučitelja – gotovo tri četvrtine prirodnog plina EU uvozi iz Rusije, Norveške i Alžira dok više od 60 posto sirove nafte dolazi iz Rusije, Norveške i Libije. Kriza u Libiji prije dvije godine i u Ukrajini ove godine naglašavaju važnost diversifikacije energetske opskrbe EU-a, navodi Josipović.

Rasprava između onih koji smatraju da EU treba učiniti više kako bi poduprla ulaganja u obnovljivu energiju i onih koji smatraju da postojeće subvencije već štete konkurentnosti nekoliko industrija gube iz vida ključnu točku. Umjesto subvencija za obnovljivu energiju, koja ima ograničeni utjecaj na formaciju cijena, glavni odlučujući faktor za visoke cijene energije u Europi i dalje je visoka cijena uvoznih energenata. Stoga se tu ne radi o biranju između napredne klimatske politike i radnih mjesta, pojašnjava Josipović i dodaje da bi svaka članica EU-a trebala agresivnije razviti svoju domaću energetsku proizvodnju koja može zamijeniti skupe uvoza uz poštivanje politike EU-a o obnovljivim izvorima energije.

"Ako Bruxelles želi uspješnu klimatsku politiku, onda treba snažno podržati domaću energetsku proizvodnju zemalja članica EU-a. Europske zemlje trebaju više investirati u infrastrukturu i poboljšati tržišni okvir za domaću proizvodnju. Mnoge industrije u zemljama kao što su na primjer Hrvatska i Poljska, ovise o niskim cijenama energenata. Obje zemlje su ovisne o uvozu energije izvan EU-a."

Obje zemlje imaju značajne plinske resurse – Poljska ima veliko rezerve plina iz škriljca, a nedavno snimanje podmorja Jadrana ukazuje na to da Hrvatska ima znatne rezerve plina i nafte za istraživanje. Međutim, čistoća Jadrana je dragocjena za važan turistički sektor u Hrvatskoj koji mora biti zaštićen. Zbog toga se Hrvatska, dok nastavlja razvijati energetske rezerve, mora pobrinuti da se to radi uz najviše ekološke standarde, piše Josipović.

Što se tiče diversifikacije opskrbe, kako navodi Josipović, to ne znači da sadašnji isporučitelji plina, nafte i ugljena u EU, prvenstveno Rusija i Norveška, više neće biti važni energetski partneri Unije. "Ono što će se promijeniti je to da će zemlje članice EU-a imati više alternativa u interesu energetske sigurnosti."

Izazovom unapređenja konkurentnosti i energetske sigurnosti najbolje bi bilo pozabaviti se na način da se pojača energetska proizvodnja unutar EU-a, smatra hrvatski predsjednik. Samo ako se riješe ta pitanja svih 28 članica će biti u potpunosti predano predloženoj klimatskoj politici. "Kako bi ispunila svoje ciljeve kao globalni lider u klimatskoj politici, EU također mora osigurati energetsku sigurnost i konkurentnost svojih istočnoeuropskih članica. Za Hrvatsku i mnoge druge zemlje EU-a sva tri cilja su jednako važna", zaključuje Josipović.