Problem je poznat već odavno, a Nijemci to zovu Dunkelflaute – zatišje po mraku. Održivi izvori energije kao što su sunce i vjetar su nešto lijepo i poželjno, ali upravo sad kad je blizu najkraći dan u godini, sunca jednostavno nema dovoljno za proizvodnju električne energije u hladnim zimskim danima.

Po zimi u Njemačkoj i vjetar može biti problem: po kopnenom dijelu se vuče zimska magla bez daška vjetra, a na vjetroelektranama Sjevernog mora niti zimske nevere nisu rješenje, kod previše snažnog vjetra i one moraju biti postavljene u stanje mirovanja.

Idealno bi bilo nekako sačuvati proizvedenu energiju, ali takvi kapaciteti nisu ni izdaleka dovoljni za dnevnu potrošnju. U normalnim okolnostima se u takvim zimskim danima onda više poseže za “prljavom” energijom fosilnih termoelektrana ili nuklearkama, ali i takvi kapaciteti u Njemačkoj su smanjeni, piše Deutsche Welle.

Eksplozija cijena
Sunce se ni ne vidi, nema ni daška vjetra, a hladno je za smrznuti se: dobro došli u Njemačku po zimi. Odakle onda dobiti energiju? U takvim trenucima ‘zatišja’ elektrodistributeri kupuju električnu energiju na europskom tržištu tako da je i cijena mnogo nestabilnija.

To se manje tiče kućanstava koji u pravilu imaju dogovorenu dugoročnu cijenu, ali je ozbiljan problem za industriju koja plaća struju po trenutnoj, tržišnoj cijeni. Kako nam objašnjava Mathias Mier iz Centra za energiju, klimu i resurse u Münchenu, skokovi u cijeni se dešavaju kad je i manje mogućnosti proizvodnje održive energije i kad zahladi pa se moraju uključiti grijalice.

Ove zime se to nije često događalo jer je u Njemačkoj zasad bila razmjerno blaga, trenutno je u Bonnu 14 stupnjeva, ali kako kaže Conall Heussaff koji u briselskom institutu Bruegel prati cijenu energije, to se dogodilo rano ujutro 12. prosinca. Još u noći je megavatsat električne energije bio 107 eura, ali kako se približavalo jutro i kad su se počeli uključivati uređaji i termostati po kućama, cijena je eksplodirala na 936 eura za megavatsat.

Zakonima ponude i potražnje se cijena već istog dana brzo smirila, a i dan kasnije cijena je bila negdje oko 115 eura za megavatsat. Za razliku od cijene, nisu se smirili duhovi diljem Europe: norveški ministar energetike Terje Aasland izjavio je kako se “razmišlja” o prekidu energetske isporuke prema Danskoj, a list Financial Times piše kako i drugi u Norveškoj žele “ponovno razgovarati” o isporuci energije Njemačkoj i Velikoj Britaniji koji se smatraju glavnim krivcima za tu eksploziju cijene.

Švedska želi do Njemačke još jedan podvodni dalekovodni kabel, ali tek kad Njemačka sama uspije stabilizirati cijenu električne energije i spriječiti neugodna iznenađenja. I švedska ministrica energetike Ebba Busch rekla je kako bi bilo moguće postaviti novi podvodni dalekovod prema Njemačkoj, ali samo ako će Njemačka biti u stanju stabilizirati svoje tržište i u takvim vrhuncima nerazmjera ponude i potražnje. Inače to ugrožava švedske potrošače i njihov pristup jeftinoj domaćoj energiji.

Zapravo, ako je igdje postignuto jedinstvo u Europi, onda je to bilo na tržištu električne energije i takvo nacionalno razmišljanje je donedavno bilo nezamislivo. “Europsko tržište električne energije duboko je fizički međusobno povezano i institucionalno usklađeno, osobito s obzirom na to kako je to ipak skup mnogih različitih nacionalnih distributera”, kaže Heussaff. Europska mreža elektroopskrbe je po povezanosti druga po veličini na čitavom planetu, najveća je ona tržišta Kine.

Skok potražnje
U 2023. obnovljivi izvori energije bili su najveći izvor električne energije u EU. Od njih je dolazilo 44,7 posto potreba, 12 posto više nego 2022. Ipak, još uvijek je važna električna energija koja će se nuditi potrošačima i bez sunca i vjetra: nuklearna energija čini gotovo 23 posto potreba, termoelektrane na fosilna goriva 32 posto.

Baš zato jer se električna energija shvaća kao “čista”, uključujući i sve veći broj e-vozila, realno je očekivati kako će i potražnja značajno rasti. Procjene EK govore o porastu od čak 60 posto do 2030. godine, a golem su problem i dalekovodne mreže: 40 posto dalekovoda je starije od 40 godina i teško će izdržati ne samo povećanu potražnju, nego i trend da građani sami proizvode energiju i nude je tržištu.

Conall Heussaff ukazuje i na notornu činjenicu drastično različitih cijena električne energije po Europi: trenutno je najskuplje u Njemačkoj gdje kilovatsat stoji 39,5 centi, u EU je struja najjeftinija u Mađarskoj sa samo 10,9 centi za kilovatsat. Po njemu, neke zemlje “imaju sreću” što imaju obnovljivih izvora poput vjetra, sunca ili hidroenergije, ali povoljna cijena energije je ključna za konkurentnost čitave Europe.