Gotovo 780 milijuna ljudi širom svijeta nema pristup izvoru čiste vode (voda koja teče kroz kućanstvo, bušotinu, bunar ili zaštićen izvor).

U SAD-u 99,2% zemlje ima pristup čistoj vodi iz slavine, ali je ne piju svi. Umjesto toga, 30% Amerikanaca odlučilo je piti flaširanu vodu zbog zabrinutosti oko lošeg ukusa i kontaminacije vode iz slavine, analizirao je podatke Business Insider.

Milijarde za skupu flaširanu vodu

Flaširana voda i čista voda iz slavine gotovo su identični u smislu nutritivne vrijednosti i okusa. U studiji iz 2011. samo je jedna trećina ispitivača mogla ispravno identificirati vodu iz slavine u odnosu na flaširanu vodu.

Međutim, za razliku od vode iz slavine, proizvodnja flaširane vode je skup proces koji zahtijeva velike količine sirove nafte, dodatnu vodu i često jednokratnu plastiku.

Nema ničeg sličnog osjećaju čiste, hladne ledene hidracije. No dok neki Amerikanci piju vodu iz slavine, ostatak potroši na flaširanu vodu oko 100 milijardi dolara godišnje.

Prosječna cijena za bocu od jednog galona u SAD-u je gotovo 9,50 dolara, prema podacima FoodandWaterWatch (1 galon = 3,78541178 litara).

To je gotovo tri puta skuplje od prosječne cijene za galon mlijeka i gotovo četiri puta više od prosječne cijene galona benzina. Flaširana voda košta gotovo 2000 puta više od vode iz slavine, koja košta manje od centa po galonu.

Voda iz slavine u većini slučajeva čak sigurnija?

Mnogi ljudi pretpostavljaju da je viša cijena opravdana zdravstvenim prednostima flaširane vode, ali u većini slučajeva to nije točno.

Svjetski dan voda pada 22. ožujka, a dan je namijenjen skretanju pažnje na razlike u dostupnosti vode u svijetu. Diljem svijeta, 780 milijuna ljudi nema pristup čistoj vodi.

Ali većina Amerikanaca vjeruje da se voda iz slavine i voda u boci mogu usporediti u smislu zdravlja i kvalitete. No u nekim slučajevima, voda iz slavine iz javnih izvora može biti sigurnija, budući da se obično češće testira, dok je veća vjerojatnost da će flaširana voda biti zagađena česticama mikroplastike.

"Pogrešno je pretpostaviti da je flaširana voda nekako čišća, zdravija ili sigurnija od vode iz slavine u SAD-u", rekao je Peter Gleick, znanstvenik za zaštitu okoliša i suosnivač Pacifičkog instituta.

Međutim, postoje iznimke: Voda koja dolazi iz privatnih bunara ljudi ne prolazi isto rigorozno testiranje kao voda iz javnih izvora. I, kao što je bio slučaj s Flintom, Michigan, neki javni izvori nisu pravilno provjereni.

Ipak, postoji mnogo razloga za većinu ljudi da prestanu pretjerivati s flaširanom vodom, a Business Insider je naveo najočitije.

Kupnja flaširane vode sve više raste, proizvodnja troši naftu i vodu

Širom svijeta ljudi piju oko 10% više vode u bocama svake godine. Na temelju broja stanovnika, SAD se nalazi na drugom mjestu po potrošnji flaširane vode.

Prvi dokumentirani slučaj prodaje flaširane vode zbio se u Bostonu, Massachusetts 1760-ih. Tvrtka Jackson's Spa u bocama je prodavala mineralnu vodu za "terapeutsku" upotrebu.

Danas Amerikanci piju više vode u bocama nego mlijeko ili pivo. Svaka osoba godišnje troši oko 39 galona flaširane vode.

U 2016. godini, Amerikanci su po prvi put ikada pili više flaširane vode nego gaziranih pića.

"Flaširana voda učinkovito je preoblikovala tržište pića", izjavio je sljedeće godine Michael Bellas, predsjednik i CEO Beverage Marketinga.

Amerikanci troše više zapakirane vode nego ljudi u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta, osim Kine u kojoj je oko pet puta više stanovnika nego u SAD-u. U potrošnji ih slijede Meksiko, Indonezija, Brazil, Indija, Tajland, a potom slijede europske zemlje – Njemačka, Italija i Francuska koja je na 10. mjestu najvećih potrošača flaširane vode.

Voda u bocama košta 2000 puta više nego voda iz pipe. No, taj broj bi mogao biti i viši, ističu neki analitičari, jer se većina prodaje odnosi na pojedinačne boce.

Tvrtke gaziranih pića su svjesne koliko unosna može biti flaširana voda pa korporacije poput Coca-Cole i PepsiCo-a ulažu u njezinu proizvodnju.

U 2017. godini Pepsi je kupio 30-sekundni Super Bowl oglas kako bi predstavio svoj vrhunski brend LIFEWTR.

Reklamiranje “specijalne” vode

"Najgore su lažne tvrdnje nekih tvrtki da njihove "specijalne" flaširane vode imaju čarobni učinak zbog dodanog kisika ili magičnog rasporeda kristala ili raznih drugih vodenih vudua", rekao je Gleick.

Dodao je kako "čak i vodeće tvrtke povremeno imaju oglasne kampanje koje izravno ili neizravno ocrnjuju vodu iz slavina".

Istraživanja sugeriraju da za većinu Amerikanaca voda u boci nije bolja od vode iz slavine. U stvari, jedno je izvješće pokazalo da se gotovo polovica svih flaširanih voda dobiva iz slavine, iako se može dalje obrađivati ​​ili testirati.

"Flaširana voda nije bolje regulirana, testirana ili praćena od vode iz slavine, a često i manje", rekao je Gleick.

"Kada se pojave problemi s vodom iz vodovoda, rješenje je ulagati u ažuriranje i popravljanje naših vodovodnih sustava, a ne okrenuti se flaširanoj vodi", dodao je.

Bitno je gdje živite, kvaliteta vode može varirati

Voda iz slavine obično se testira na kvalitetu i kontaminaciju češće od vode u bocama.

Agencija za zaštitu okoliša (EPA) odgovorna je u SAD-u za provođenje tih ispitivanja, dok je u Hrvatskoj za to odgovoran Hrvatski zavod za javno zdravstvo, koji zajedno sa Županijskim zavodima za javno zdravstvo provodi ispitivanja ispravnosti vode iz javnih vodovoda.

Ipak, kvaliteta vode iz slavine može značajno varirati ovisno o tome gdje živite. Prema EPA zakonu, Amerikanci bi trebali dobivati godišnji izvještaj o kvaliteti vode za piće, ili Izvješće o povjerenju potrošača. HZJZ također godišnje izvještava o nalazima testiranja.

No ako Amerikanci žive u jednom od 15 milijuna (uglavnom ruralnih) američkih kućanstava koja dobivaju vodu za piće iz privatnog bunara, EPA ne pazi na kvalitetu te vode.

"Odgovornost je vlasnika kuće da održava sigurnost njihove vode", navodi agencija na svojoj internetskoj stranici. U Hrvatskoj se stanovnici koji imaju bunare također trebaju sami pobrinuti za ispitivanje ispravnosti vode, kontaktiranjem lokalnog Zavoda za javno zdravstvo.

Voda iz nekih bunara možda neće biti sigurna za piće. U izvješću za 2011. godinu 13% privatnih bušotina koje su geolozi testirali u SAD-u sadržavalo je najmanje jedan element (poput arsena ili urana) u koncentraciji iznad nacionalnih smjernica.

Incidenti sa zagađenom vodom iz slavina dižu popularnost flaširanoj vodi

Flaširana voda dobiva jako na popularnosti nakon incidenata sa zagađenom vodom iz javnih izvora. Anketa Gallupa iz 2017. godine pokazala je da je 63% Amerikanaca zabrinuta u velikoj mjeri u vezi zagađenosti pitke vode. To je najveći postotak zabrinutosti od 2001. godine.

"Povjerenje u naše urbane vodne sustave opada zbog katastrofa koje se mogu spriječiti poput Flinta u Michiganu", rekao je Gleick.

Iako se neki ljudi žale na okus vode iz slavine, većina ju vjerojatno ne može razlikovati od flaširane vode. U testu koji su proveli studenti na Sveučilištu u Bostonu, samo je trećina ispitivača okusa ispravno identificirala uzorak vode iz slavine.

Skup proces proizvodnje flaširane vode

Stvaranje flaširane vode također je skup proces koji zahtijeva mnogo resursa.

Kao i drugi izvori plastike, materijal boce za flaširanu vodu proizvodi se od nusproizvoda sirove nafte. Studija objavljena u časopisu Environmental Research Letters 2009. godine otkrila je da je plastika za flaširanu vodu, koju su Amerikanci konzumirali u 2007. godini, napravljena iz nusproizvoda od 32 do 54 milijuna barela nafte.

Osim toga, više vode ide za izradu bočice vode nego ju ona sadrži: tvrtke iz Sjeverne Amerike koriste 1,39 litara vode za proizvodnju jedne litre flaširane.

Možda mislite: "Hej, barem se boce recikliraju, zar ne?".

Pogrešno. Na svakih šest boca s vodom koju Amerikanci popiju, samo jedna završi u košu za recikliranje.

Stoga razmislite o ovim činjenicama sljedeći put kada želite kupiti vodu u bocama.