Japanski div u industriji odjeće, Uniqlo, probio je led prvi najavivši povećanje plaća do 40 posto u zemlji u kojoj one nisu rasle desetljećima. Prema anketi Reutersa više od polovine velikih tvrtki planira platiti rad više.

Masami Fujino nedavno je dobio svoju prvu povišicu u 20 godina, ali to mu još uvijek nije dovoljno da se počasti običnim McDonald’sovim hamburgerima kao prije.

“Prošle godine sam napokon dobio malo povišice na jednom mjestu”, rekao je 54-godišnji nadničar iz Tokija koji radi u tvrtki za selidbe i na građevini. “Tamo sam konačno dobio minimalnu plaću”, kaže za 1072 jena (8,31 dolar) koliko zaradi po satu u Tokiju.

Strah za gubitak kupaca
Japanski radnici bore se s naglim porastom cijena uzrokovanih snažnim skokom troškova sirovina pošto je godine deflacije ili minimalnih poskupljenja zamijenila 4-postotna inflacija, rekordna u posljednjih 41 godinu.

Pod pritiskom japanskih vlasti velike tvrtke nude najveće povišice u desetljećima. Mnoge male i srednje tvrtke, u kojima je zaposlena glavnina radnika, ne mogu ih u tome pratiti. Dok još uvijek liječe rane od pandemijske krize, mali oklijevaju s prelijevanjem većih troškova iz straha da ne izgube klijente.

Istraživanje tamošnjeg Ministarstva trgovine i industrije otkriva da male i srednje tvrtke prebacuju tek 47 posto većih troškova na kupce. Ankete pokazuju da oko 53 posto namjerava podići plaće u nastavku godine, a 81 posto ih je pesimistično oko izgleda u naredna tri mjeseca.

Situacija je još gora za radnike poput Fujina, jednog od sve većeg broja povremenih ili privremenih zaposlenika koji u Japanu često obavljaju niže plaćane poslove koji ne podliježu minimalnoj plaći niti imaju socijalno osiguranje.

Broj takvih radnika porastao je posljednjih deset godina otkako je tadašnji premijer Shinzo Abe pokrenuo reforme koje su rezultirale rastom dionica i dobiti kompanija, ali ne i plaća.

”Stvarno sam ljubomoran na mjesta kao što je Uniqlo s njihovim povišicama – i pitam se hoćemo li ikada vidjeti isto. Uniqlo prodaje odjeću, ali oslanjaju se na puno ljudi poput pošiljatelja i drugih. Kada povise plaće svojim radnicima, moraju ih smanjiti na drugim mjestima. Samo se nadam da ovo neće natjerati ljude na dnu da patimo još više”, rekao je Reutersu.

Nakon što je otišao s fakulteta, Fujino je radio honorarne poslove tijekom godina gospodarskog procvata u Japanu kasnih 1980-ih, potom je postao barmen pa prije 20 godina prešao na fizički rad. Ponekad radi noću, ponekad je to dnevna smjena.

Dva posla za preživljavanje
Broj povremenih radnika porastao je s 31,5 posto radne snage u 2019. na 36,7 posto prošle godine, pokazuju podaci vlade. Za Fujina biti povremeni radnik znači raditi dva posla na kojima mjesečno zaradi 250.000 jena plaće, preračunato oko 1.900 dolara. U pojedinim mjesecima iznos je upola niži zbog sezonskih faktora.

U slobodno vrijeme uživa u dugim kupkama u jeftinoj javnoj kupelji. Kao samac, Fujino sam kuha većinu svoje hrane; rižu, sušene alge, pečena jaja, rižine okruglice, možda s kiselim šljivama. Povremeno jede u jeftinim zalogajnicama ili izlazi na piće. Državno zdravstveno osiguranje plaća mu lijekove za visoki krvni tlak koje treba, a živi u unajmljenom jednosobnom stanu.

Nekad prije, “kupio bih hrpu hamburgera u McDonald’su. Ali cijena je porasla sa 110 na 170 jena u posljednjih godinu dana”, rekao je. Japanska franšiza američkog lanca brze hrane, McDonald’s Holding Company Japan, podignula je prošlog tjedna cijena za 80 posto menija zbog promjena tečaja, većih troškova materijala, rada, transporta i energije. “Sada sam mogao kupiti samo pola onoga što sam nekada”, ustvrdio je.

Na pitanje o štednji i mirovini samo se smije. “Mislim da neću dočekati starost – na kraju krajeva, imam visok krvni tlak. Vjerojatno mi ostaje još 10 godina i moći ću to preživjeti. Zaista se brinem za mlade momke koji rade isti posao”, rekao je.