Videokamere gotovo su sveprisutne u gradovima po svijetu, nadzirući prostor snimanjem svakog koraka i svačije pojave, za što su vlasti opravdanje većinom nalazile u povećanju sigurnosti.

No, u Italiji su odlučili reći ‘basta’ i zabraniti prepoznavanje lica preko kamera na javnim mjestima, kao prva zemlja uopće u svijetu. Zasluga je to amandmana Demokratske stranke (PD) na propis o videonadzoru, kojim se sprečava uređajima da “love” i slikaju lica ljudi na javnim mjestima.

Zabrana vrijedi do kraja 2023. kad bi trebala biti izglasana Uredba EU o umjetnoj inteligenciji koja, između ostalog, nameće nova ograničenja prepoznavanju lica.

Nije dopušteno, prenose u poslovnom dnevniku Sole24Ore, instaliranje i upotreba uređaja za videonadzor sa sustavima za prepoznavanje lica i upotrebom biometrijskih podataka, bilo da uređaje korista javna tijela ili privatni subjekti.

No, kamere u Italiji neće biti potpuno “ugašene”, pa postoje iznimke kada je ova metoda nužna. To je, navodi se, “obrada osobnih podataka za biometrijsko prepoznavanje koje provode nadležna tijela radi sprečavanja i suzbijanja kaznenih djela ili izvršenja sankcija prema zakonu”. Iz PD-a ocjenjuju da je ovo povijesni korak.

“Omogućeno nam je da uključimo svjetionik privatnosti svakog od nas. Mnoge lokalne vlasti pokušale su instalirati pametne kamere na javnim mjestima, što smo osujetili kampanjama i intervencijama kojima se jamči privatnost”, hvali se Filippo Sensi koji je i predstavio amandman.

Ne brinu ga iznimke, koje smatra ciljanim zahvatima vlasti. No, neki stručnjaci za pitanja privatnosti upozoravaju da one dopuštaju podosta prostora za oprečna tumačenja. “Ovo jest korak naprijed u zaštiti privatnosti, vjerojatno neće biti dovoljno, ali stvari su jasnije.

Cilj ne opravdava sredstvo i nije sve što je tehnološki moguće i demokratski održivo”, ocjenjuje Guido Scorza iz parlamentarnog odobra za jamstvo privatnosti. Oni koji su skeptičniji u vezi snage zabrane iz redova su pobornika mreža za zaštitu privatnosti. Za njih je ovo “lažna pobjeda”.

“Jedan stavak ne dovodi u pitanje mogućnost korištenja tih sustava za prevenciju i suzbijanje zločina ili za izvršenje kazni. Osim što je glavno područje korištenja ovih sustava, ono je i najrizičnije za ljude. Zapravo, bilo je bolje bez ovog pravila”, napominju.

I Luca Bolognini iz talijanskog Instituta za privatnost također kaže da je zabrana velika stvar koju bi mogle slijediti i druge države, no da je propis napisan općenito.

“Čudno je što se odnosi samo na biometrijsko prepoznavanje lica, kad znamo da se mogu usvojiti i drugi biometrijski parametri fizičkog ponašanja, masovno rasprostranjeni u javnom prostoru, a jednako rizični”, ističe Bolognini.