Vlada Giorgije Meloni izložila je planove prema kojima bi Italija trebala postati energetska dodirna točka Europe i Afrike i zarađivati na potražnji europskih susjeda i njihovih nastojanja da smanje ovisnost o ruskom plinu.

Najveći talijanski uvoznik prirodnog plina Eni nadoknađuje smanjenu opskrbu iz Rusije pojačanim uvozom plina iz Afrike gdje posluje desetljećima, a višak namjerava prodavati drugim europskim zemljama, zajedno s ostalim talijanskim uvoznicima.

Operater plinske mreže Snam planira do 2027. izgraditi plinovod Adriatic Line, a talijanski ministar energetike Gilberto Pichetto Fratin vidi moguće buduće kupce u Austriji i njemačkoj saveznoj zemlji Bavarskoj, ali i u Mađarskoj.

Očekuje se da će projekt povećati kapacitet za transport plina iz južne Italije u roku od četiri godine na oko 10 milijardi kubičnih metara godišnje.

Adriatic Line omogućit će u međuvremenu Eniju i drugim uvoznicima transport većih količina afričkog plina preko Alpa, šireći tržišta za gorivo.

Snam, u državnom vlasništvu, uložit će u plinovod 2,5 milijardi eura, što će ujedno pomoći u postavljanju planirane mreže SoutH2 za dopremu vodika iz Afrike u sjevernu Europu od 2030. godine.

Rim je od EU-a zatražio 400 milijuna eura financijske pomoći za taj projekt koji bi, kako navode, trebao jamčiti energetsku sigurnost i ubrzati zelenu tranziciju.

Bavarski ‘plan B’

Na pitanje Reutersa o mogućoj nabavi plina preko južne Europe, uključujući Italiju i Hrvatsku, glasnogovornik bavarske zemaljske vlade odgovara: “Koristimo svaku priliku da dopremimo dovoljno plina i vodika u Bavarsku svim pravcima, uključujući i jug.”

Muenchen za planove operatera plinskih mreža, uključujući talijanski Snam, o prenamjeni postojećih cjevovoda za dopremu vodika iz sjeverne Afrike preko Italije i Austrije do Bavarske, dodao je.

“Bavarska vlada zna da se o tome trenutno razgovara na saveznoj razini. Bavarska je uključena u proces planiranja, između ostalog i kroz koordinaciju s operaterima mreže – i kontinuirano izravno razgovara s političarima i kompanijama u uključenim zemljama”, istaknuo je.

Glavni strateg njemačke stranke desnog centra CDU i bivši državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova Markus Kerber objašnjava da Bavarska ima velike industrijske potrošače i želi sklopiti sporazume kako bi osigurala opskrbu energijom.

“Njemačka organizira terminale za ukapljeni prirodni plin (LNG) i druga rješenja na sjeveru, ali ne može se isključiti mogućnost kašnjenja ili blokade infrastrukture… Zato savezne zemlje na jugu Njemačke žele imati ‘plan B'”, objasnio je Kerber.

Matteijev plan

Italija je nekoć potražnju za plinom uglavnom podmirivala uvozom iz Rusije, a sada ga uvozi uglavnom iz Sjeverne Afrike i prodaje višak. Prošle godine potrošila je 67 milijardi kubičnih metara plina i izvezla 4,2 milijarde, uglavnom u Austriju.

Talijanska vlada smatra planirano širenje energetske infrastrukture, koje predviđa i gradnju novih terminala za ukapljeni plin i nove dalekovode, sastavnim dijelom “Matteijevog plana” za Afriku.

Malo je detalja poznato o planu koji je dobio ime po osnivaču Enija Enricu Matteiju. Premijerka Meloni rekla je tek da će naći mjesto u paketu smjernica za buduće poticaje za razvoj Afrike, koji bi trebali obuzdati migracije.

Eni je najveći strani proizvođač plina u sjevernoj i supsaharskoj Africi i Rim se nada da bi ga mogao dopremati i izvoziti još više.

Potencijal za dopremu plina iz sjeverne Afrike, uključujući Alžir, Libiju, Egipat i zemlje istočnog Mediterana velik je, ali Italija mora riješiti uska grla u mreži kako bi povećala izvoz, upozorava izvor u industriji.

Austrija je ove godine već uvezla plin iz Sredozemlja preko Italije, rekao je Reutersu drugi izvor.

Austrijska grupacija za naftu i plin OMV priopćila je da je osigurala dodatne kapacitete za transport plina u idućih nekoliko godina, ali je opovrgnula pregovore o nabavi afričkog plina.

Mađarska nabavlja energente uglavnom iz Rusije, a vlada nije odgovorila na upit Reutersa je li pokrenula razgovore s Italijom o opskrbi plinom.