Nedugo nakon što su počeli radovi na elektrani u geotermalnom području Krafli ne bi li se iskoristio dio golemih zaliha energije pohranjenih u Zemljinoj kori, tlo se počelo pomicati, a iz rascjepa dugog desetak kilometara počela je sukljati užarena lava.

Erupcije su se nastavile idućih devet godina, pa je sagrađena barijera od kamena i zemlje kako užareno kamenje ne bi zapalilo prvu geotermalnu elektranu na Islandu.Iako je prijeteća rijeka lave odavno nestala, a Krafla je danas uzoran primjer islandskog majstorstva u pogledu obnovljivih izvora energije, i dalje je prisutan problem koji već desetljećima koči energetski napredak Islanda: što učiniti sa svom tom energijom koju je ta zemlja, koja doslovce bubri od pare, vrućeg mulja i tu i tamo ponekog oblaka vulkanske prašine, sposobna proizvesti. U državi sa samo 320.000 stanovnika elektroenergetska tvrtka Landsvirkjun u vlasništvu države, zadužena i za elektranu Krafla, samo 17 posto proizvedene energije prodaje kućanstvima i lokalnim industrijskim pogonima. Ostatak uglavnom odlazi u talionice aluminija u vlasništvu američkoga diva Alcoe i drugih stranih tvrtki koje je u tu udaljenu sjevernoeuropsku državu privuklo upravo obilje jeftine energije.

Zaleđena morska prepreka
Sada ih mami puno unosnije tržište, ali problem je u tome kako pronaći način prijenosa električne energije preko više od 1500 kilometara zaleđenoga mora koje Island odvaja od 500 milijuna potrošača u Europskoj uniji."Cijene su na Islandu toliko niske da je normalno što želimo prodavati električnu energiju Europi po puno boljoj cijeni", kaže Stein Agust Steinsson, menadžer elektrane Krafla. Ne zna se koliko točno Landsvirkjun naplaćuje energiju talionicama aluminija, ali 2011. u prosjeku je ostvario manje od 30 dolara za jedan megavatsat, što je manje od polovice cijene po kojoj se prodaje u EU i jedva četvrtina prosječne tarife s uračunatim poreznim olakšicama i poticajnim sredstvima za obnovljivu energiju u EU, tvrde u briselskom odjelu za istraživanje Renewable Energies Federation. Iako Island ne bi tako lako dobio najbolju stopu za obnovljivu energiju, od prodaje svoje električne energije zaradio bi puno više nego sada.

U želji da dođe do potrošača koji su spremni platiti više, spomenuta elektroenergetska kompanija obavila je opsežna istraživanja mogućnosti golemog produžnog kabela, "podmorskog međupoveznika", kojim bi se Island priključio na europsku elektroenergetsku mrežu. Takav kabel vjerojatno bi se spojio na najsjeverniji vrh Škotske, koji je razmjerno blizu Islandu, odnosno oko 1100 kilometara udaljen od njega, a zatim preko Škotske krenuo prema kontinentalnoj Europi udaljenoj gotovo 2000 kilometara. Ta bi poveznica bila duža od one između Norveške i Nizozemske, koja je trenutačno najduža na svijetu.Postavljanje podmorskog kabela sa sjevera Atlantika stajalo bi više od dvije milijarde dolara, zbog čega ta zamisao nije baš mila onima koji se boje da Island, zemlja koja se ponosi što živi od vlastitih sredstava u strogoj izolaciji, postaje ledom prekrivena inačica bliskoistočnih država ovisna o lakoj zaradi od izvoza energije.

Žedno tržište EU 
Zagovornici kabela žele na brzinu zaraditi, ali tko će u konačnici platiti punu cijenu, pita se Lara Hanna Einarsdottir, islandska blogerica koja piše o potencijalnim rizicima geotermalne energije. Prema njezinu mišljenju, Island bi svoje energetske izvore trebao koristiti za "sadašnje potrebe i potrebe budućih naraštaja", a ne kockati se s jedinstvenom islandskom baštinom "izgradnjom gomile elektrana kojima bismo dovodili električnu energiju u škotske gradiće".Ideja o izvozu električne energije u Europu postoji već desetljećima, a i tehnički je izvediva već neko vrijeme, kaže Hordur Arnarson, izvršni direktor elektroenergetske tvrtke, no sve donedavno ta se opcija nije smatrala isplativom. Do promjene je došlo najvećim dijelom zato što se Europska unija posvetila smanjenju uporabe nafte i ugljena te promicanju zelene energije, što je potez koji je doveo energiju vjetra, vode i geotermalne izvore u vrlo povoljan položaj.

Naime, 27 članica EU 2009. obvezalo se na provedbu cilja prema kojemu će do 2020. najmanje 20 posto energije dobivati iz obnovljivih izvora.Poveznica s Europom Islandu ne bi omogućila samo ulaz na izvozno tržište, već i uvoz električne energije u slučaju krize. "Projekt puno obećava. Imamo jako puno energije, a jako malo stanovnika", kaže Arnarson. Island proizvodi najviše električne energije po stanovniku, pa je razmatranje povezivanja s drugim tržištima sasvim prirodno.U regiji oko elektrane Krafla, gdje bi tvrtka Landsirkjun uskoro trebala početi s gradnjom druge geotermalne elektrane, ima samo 400 stanovnika. Jedino obližnje poduzeće jest zdravstveni kompleks s velikim vanjskim bazenom i saunama, ali tu se ne koristi mnogo električne energije jer topla voda i grijanje dolaze iz samoga tla. Većina islandskih stambenih i poslovnih prostora koji su se nekada grijali pećima na drva i ugljen danas se griju geotermalnom energijom.

Izvozne zamke 
Hoće li Island doista pokrenuti projekt kabela, ovisi o vladinu odboru koji se upravo bavi procjenom te zamisli. Ne postignemo li opći konsenzus, nećemo pokrenuti projekt, kaže Arnarson. No, kako raste nerazmjer između obilnih zaliha i slabe lokalne potražnje, raste i pritisak da se pronađu nova tržišta za prodaju električne energije. Parlament je u siječnju odobrio novi "prioritetni plan" kojim je dao zeleno svjetlo za gradnju najmanje 11 novih geotermalnih elektrana i dviju dodatnih hidroelektrana. "Neprestano se pitam što ćemo učiniti s tom silnom električnom energijom", kaže Gudmundur Ingi Gudbrandsson, voditelj Islandske ekološke udruge. "Prije je odgovor bio da je trebaju talionice aluminija, a sada govore da ćemo je prodavati Europi", nastavlja. Njegova udruga prošle se godine udružila s još deset skupina za očuvanje okoliša i počela upozoravati na to da se tzv. zarada od izgradnje morskog kabela prikazuje kao jedna od najvećih poslovnih prilika u islandskoj povijesti, ali da će to imati "goleme posljedice po okoliš" zbog izgradnje novih elektrana i dalekovoda.

Ministar za energiju Steingrimur Sigfusson, predsjednik Stranke zelene ljevice, smatra kako bi se Island trebao usmjeriti na uporabu svojih energetskih zaliha za razvoj industrijskih staklenika, uzgoj ribe i slične produktivne poslovne pothvate, umjesto na dovođenje električne energije kućanstvima i tvornicama u Europi. "Moramo otvoriti nova radna mjesta, a ne pouzdati se u izvoz velikih razmjera", tvrdi.Na papiru, kaže Gudni Johannesson, izvršni direktor Državne agencije za energiju, Island ima toliko geotermalne energije da "nema prave granice" kada je riječ o količini energije koju bi bio sposoban proizvesti, osobito uz najnovija dostignuća tehnologije bušenja. No, prekomjerno bi iscrpljivanje tih zaliha zahtijevalo razbijanje golemih količina stijena i kamena, dakle i prilična ulaganja.  Johanesson smatra kako to znači da bi Island trebao izbjegavati grandiozne ambicije o tome kako će postati geotermalna Saudijska Arabija te u svakom trenu biti svjestan vlastitih ograničenja. "Da danas izvezemo sve što sada imamo, evenutalno bismo uspjeli opskrbiti Pariz", zaključuje.

Andrew Higgins, The New York Times

Nisu zelene kakvima se čine?

Prekomjerna eksploatacija ista kao bušenje nafte

Zeleni se žale da geotermalne elektrane nisu ni izbliza onoliko ekološki prihvatljive koliko to prikazuju njihovi zagovornici. Upućuju na probleme uzrokovane velikim količinama otpadnih voda te ispustom plina vodikova sulfida, koji smrdi poput pokvarenih jaja, a može uzrokovati tegobe dišnih putova poput astme. Tu su i strahovi da će se bušenjem na seizmički osjetljivim područjima u težnji da se dođe do užarene tekućine koja pogoni turbine potaknuti ili u najmanju ruku povećati učestalost potresa. U gradu Hveragerdiju pored Reykjavika već je zabilježen niz potresa koje su neki znanstvenici pripisali djelovanju obližnje geotermalne elektrane. Previše je nepoznanica, upozoravaju iz Islandske ekološke udruge. Nisu, ističu, protiv geotermalne energije koja bi se koristila za grijanje, ali ih zabrinjava da ona više neće biti obnovljiv izvor energije ako je velike elektrane budu prekomjerno eksploatirale. Tu vrstu energije morate iscrpljivati polako da bi se uspjela obnoviti. U suprotnom, upozoravaju, sve je isto kao kod bušenja nafte.