Euro je od 1. siječnja službena valuta Latvije koja je njegovim uvođenjem postala 18. članicom eurozone čije je temelje kriza posljednjih nekoliko godina prilično nagrizla.

Stoga ono što bi se prije šest godina smatralo uspjehom danas izaziva skepsu pa je tako i stanovništvo Latvije podijeljeno oko pitanja treba li Latviji uopće ulazak u eurozonu u kojoj se nalaze neke od najproblematičnijih ekonomija na kontinentu. Eurozoni će, s druge strane, propagandno dobro doći ulazak nove zemlje jer će na taj način potvrditi da je zajednička valuta još uvijek atraktivna unatoč tome što su joj mnogi najavljivali slom nakon što je dužnička kriza načela članice eurozone poput Grčke ili Španjolske.  

Što dalje od Rusa
Kako javlja Deutsche Welle, Latvija je tek četvrta zemlja bivšeg socijalističkog bloka koja uvodi zajedničku europsku valutu i čini se da je, slično kao i u Estoniji, veliku ulogu imala politička, a ne gospodarska odluka. A ta politička odluka je veoma jednostavna: što dalje od Rusije i zajedničke sovjetske prošlosti s velikim i moćnim istočnim susjedom.Kako stoji u tekstu, mnogi građani Europe će se teško sjetiti na kojem proizvodu su uopće vidjeli natpis "Made in Latvia". Slovenija se odlučila na euro jer joj je zona eura najvažnije izvozno područje, a još je bolji primjer za to Slovačka koja izvozi daleko više nego što uvozi. Doduše, i Latvija izvozi, ali to su rijetko proizvodi koji se mogu naći na policama samoposluga. To su prije svega drvo i drvena građa, rudača i proizvodi čelične industrije i strojevi, a od većih izvoznika tu su i kemijska, prehrambena te tekstilna industrija. Najvažniji trgovinski partneri su joj i dalje Rusija, skandinavske zemlje. Latvija zarađuje i od svog geografskog položaja jer tamošnje luke, prije svega ona u Rigi, i dalje služe za transport robe iz Rusije. Ali sve je to razmjerno skromno, navodi DW jer je izvoz 2011. bio oko 8,5 milijardi eura, a uvoz oko 10,8 milijardi eura. Upravo zbog tako male ekonomije i malog broja stanovnika, teško da će itko u EU razbijati glavu o pripremljenosti nove članice koja je donedavno bila gotovo bankrotu.

Unatoč tome što je svoju zadaću obavila kao najuzorniji učenik u Europi značajno skresavši deficit i javni dug posljednjih nekoliko godina, i dalje je riječ o jednoj od najsiromašnijih zemalja EU. Javni dug iznosi 40 posto BDP-a, a inflacija je manja od dva posto. Latvija ima i najbrži gospodarski rast u EU, s više od pet posto u zadnje dvije godine, ali ni to nije dovoljno da dosegne BDP iz pretkrizne 2007. Do te je godine važila kao ogledni primjer mnogim tranzicijskim zemljama i putokaz kako bi trebali voditi svoje ekonomske politike, sve dok baltički tigar nije pokazao da je samo od papira. BDP je 2009. pao čak 18 posto što je bio rekord EU, a nezaposlenost je premašila 20 posto. Uslijedile su rigorozne mjere štednje. U želji da ispuni sve uvjete za prihvaćanje eura i da što vjernije primjeni stroge mjere štednje, latvijska Vlada je građanima prilično otežala život. Gotovo je prepolovljen broj državnih službenika, a preostalima  su plaće smanjene i za 40 posto. Gospodarstvo se polako počelo oporavljati i u proteklim godinama je BDP iskazivao primjeran rast od po 4-5 posto. Smanjena je i nezaposlenost, ali to je  prije svega posljedica sve masovnijeg iseljavanja iz zemlje. 

Urušavanje kupovne moći
Riga se nada da će prihvaćanjem eura doći i investicije, dok veliki dio stanovništva ne dijeli takve nade, budući da strahuje da će ionako premala kupovna moć dodatno pasti jer se Latvija i po visini plaća nalazi pri dnu ljestvice u EU. "Građani Latvije se boje kako će s eurom i cijene još više narasti jer i u toj maloj, razmjerno siromašnoj zemlji sada će vrijediti ista gospodarska pravila kao i u Münchenu, Milanu ili Parizu. Ministar financija Latvije Andris Vilks tvrdi kako su u susjednoj Estoniji nakon što je uvela euro, cijene porasle za "samo 0,2 do 0,3 posto". Ali i Latvijci već odavno znaju, koliko mogu vjerovati političarima pa prema posljednjim ispitivanjima samo 21 posto stanovnika pozdravlja uvođenje eura", piše DW.

Efekti

Problem u zaokruživanju

Ankete provedene 2007. godine za Europsku komisiju pokazale su da, ukupno gledajući, uvođenje eura u svim zemljama nije donijelo značajno povećanje cijena te je ukupni efekt promjene gotovine u cijenama bio je u prosjeku manji od 0,3 posto. Jeftinija roba koja se svakodnevno kupuje i cijene nekih usluga pokazale su nakon zaokruživanja cijena znatno povećanje u odnosu na skuplju robu i usluge nakon uvođenja eura 2002. godine pa je sve to pojačalo dojam o poskupljenjima. Baš kao i česta usporedba današnjih cijena u eurima s cijenama u prošlosti, zanemarujući pri tome inflaciju koja bi postojala i u starim valutama.