Ukrajina trenutno prolazi kroz negativne posljedice iseljavanja koje su istoku Europe poznate već četvrt stoljeća. Kako navodi Bloomberg, Ukrajina je trenutno glavni generator radnika koji bolji život traže u europskim državama.

Službeni podaci pokazuju kako je od 2015. zemlju napustilo sedam posto radne snage. Odljev u pravilu mlađih i školovanijih radnika vjerojatno će se povećati nakon što je prošle godine Europska unija ukinula vize za Ukrajince. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, 12 posto Ukrajinaca tvrdi da je pronašlo posao u inozemstvu ili to planira uskoro učiniti.

Zabrinjavajuća slika
Dugoročna slika također je zabrinjavajuća. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će se stanovništvo Ukrajine do 2050. sa sadašnjih 44,2 milijuna smanjiti na 36,4 milijuna ljudi. Poljska je vodeće odredište ukrajinskih radnika gdje ih trenutno radi 1,5 milijuna. Rad u susjednoj državi ima očite prednosti: dok je prosječna plaća u Ukrajini 7100 hrivnji (265 dolara), u Poljskoj doseže 3500 zlota (1046 dolara).

Međutim, odlazak radnika loša je vijest za ukrajinsko gospodarstvo čiji rast usporava već četiri tromjesečja zaredom. "Odlazak radnika jedan je od rastućih problema u Ukrajini. U nadolazećim godinama može postati ozbiljan rizik, kako za ekonomski rast, tako i za stabilnost cijena" tvrdi zamjenik guvernera središnje banke, Dmitro Sologub. S problemom koji su "otkrili" Ukrajinci već se godinama muči cijeli istok Europe.

Studija Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) iz srpnja 2016. ističe kako je u posljednjih četvrt stoljeća iz država srednje, istočne i jugoistočne Europe (CESEE) otišlo gotovo 20 milijuna ljudi ili 5,5 posto stanovništva. Jugoistočna Europa – regija u koju spada i Hrvatska – iskusila je najveći odljev jer je stanovništvo smanjeno za 16 posto u odnosu na brojke s početka 90-ih godina. Od 10 emigranata iz CESEE regije, njih osam je otišlo u države zapadne Europe, ponajviše u Njemačku, Austriju i Italiju. 

Dokaz teorije integracija
Podaci Europske komisije pokazuju kako je od 2006. do 2016. iz Latvije, Litve, Poljske, Rumunjske i Slovačke otišlo između šest i devet posto fakultetski obrazovanih ljudi. No, Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa  na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti smatra kako motivi iseljavanja iz istočnoeuropskih država nisu isključivo samo ekonomski.  "Motiv za odlazak je i sigurnost, prije svega ona koju pruža pravno uređena zemlja te socijalna sigurnost", ističe Brkić.

"Naravno da to pogađa manje razvijene države jer odlazak visokokvalificirane radne snage smanjuje kvalitetu socijalnog kapitala i razvojne kapacitete", dodaje Brkić. Međutim, teorija integracija odavna je dokazala da prilikom povezivanja dviju država različitih stupnjeva razvoja i standarda, kvalificirana radna snaga seli iz manje razvijene države u više razvijenu, ističe Brkić. MMF procjenjuje da je emigracija u prosjeku smanjila realni ekonomski rast istočnoeuropskih država za sedam postotnih bodova. Ako se trenutni trend nastavi, do 2030. iseljavanje je otkinuti devet postotnih bodova rasta BDP-a.

Međutim, trend polako slabi, a paradoksalno je da je povratak radnika rezultat upravo – njihova odlaska. Naime, ekonomski oporavak doveo je do osjetnog nedostatka radne snage, a to pak dovodi do rasta plaća. Time rad u domovini opet postaje privlačan. Službene statistike pokazuju da se 2016. u domovinu vratilo 17.000 Mađara, nasuprot manje od 15.000 povratnika u 2015. godini. Osim toga, od 2014. više od 9000 Bugara vraća se svake godine dok Poljska od 2016. prvi puta od 2. svjetskog rata bilježi više povratnika od emigranata.