Prijedlog Indije, Južne Afrike i osam drugih zemalja kojim pozivaju Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) da na ograničeno vrijeme izuzme zemlje članice od zaštite pojedinih patenata i drugih prava na intelektualno vlasništvo (IP) prema Sporazumu o trgovinskim aspektima koji se tiču prava na intelektualno vlasništvo te organizacije, poznat kao TRIPS.

Cilj je osigurati da prava intelektualnog vlasništva ne ograničavaju brzo povećanje proizvodnje cjepiva za Covid-19 te drugih terapija. Iako je nekoliko članica izrazilo zabrinutost zbog prijedloga, velik dio WTO-a ga podupire. On je dobio potporu različitih međunarodnih organizacija, multilateralnih agencija i globalnog civilnog društva.

Zahtjevna vremena zahtijevaju neortodoksne mjere. To smo vidjeli i na primjeru djelotvornosti lockdowna na ograničeno razdoblje, kao intervenciju politike u suzbijanju širenja pandemije. Međunarodni monetarni fond (MMF) u svom izdanju Svjetske ekonomske perspektive iz listopada 2020. navodi kako je i dalje prisutan rizik od lošijih rezultata rasta.

Ako se virus ponovno pojavi, a napredak u liječenju i razvitku cjepiva bude sporiji od očekivanog, ili ako pristup cjepivu od strane potrebitih zemalja bude nejednak, gospodarska aktivnost mogla bi biti niža od očekivane, pogotovo uz povratak mjera kao što su socijalna distanca i stroža zatvaranja.

Čini se da je situacija lošija od one predviđene, već smo izgubili 7% ekonomske proizvodnje od osnovnog scenarija projiciranog u 2019.

To znači da je gubitak veći od 6 trilijuna dolara globalnog BDP-a. Čak će i poboljšanje globalnog BDP-a od 1% u odnosu na osnovni scenarij dodati više od 800 milijardi dolara u statistiku globalne proizvodnje, nadoknadivši gubitak barem u gospodarskom sektoru.

Poticanje nacionalizma

Pravovremeno te na pristupačan način osigurati cjepiva i lijekove poslužit će kao veliki poticaj za samopouzdanje i za oživljavanje potražnje u gospodarstvu. Pojavom uspješnih cjepiva čini se da postoji neka nada. Ali kako će ona biti dostupna i pristupačna globalnoj populaciji?

Temeljno je pitanje hoće li biti dovoljno cjepiva za Covid-19 za sve. Kako sada stvari stoje, čak ni najoptimističniji scenariji ne mogu osigurati pristup cjepivima i terapijskim lijekovima za Covid-19 većini stanovništva, kako u bogatim, tako i u siromašnim zemljama, sve do kraja 2021. godine.

Sve članice WTO-a složile su se oko toga da postoji hitna potreba za povećanjem proizvodnih kapaciteta za cjepiva i terapije kako bi se zadovoljile velike globalne potrebe. Prijedlogom za odricanje od TRIPS-a nastoji se ispuniti ta potreba.

Postojeće fleksibilnosti prema TRIPS sporazumu nisu odgovarajuće jer nisu osmišljene za provedbu tijekom razdoblja pandemije. Licencije se izdaju od zemlje do zemlje, od slučaja do slučaja i od proizvoda do proizvoda, gdje bi svako tijelo nadležno za intelektualno vlasništvo moralo izdavati zasebne (obvezne) licencije, što praktično čini suradnju među zemljama izuzetno teškom.

Stoga njihova primjena ne može osigurati pravovremeni pristup lijekovima po povoljnoj cijeni. Slično tome, nismo vidjeli vrlo ohrabrujući napredak u WHO-ovom Covid-19 – Technology Access Pool-u ili inicijativi C-TAP, koja potiče dobrovoljni doprinos intelektualnom vlasništvu, tehnologiji i podacima za potporu globalnoj razmjeni i povećanju proizvodnje lijekova za Covid-19 te ostalih medicinskih proizvoda.

Dobrovoljne dozvole, čak i tamo gdje postoje, obavijene su tajnom. Njihovi uvjeti te odredbe nisu transparentni. Njihov je opseg ograničen na određene iznose ili za ograničeni podskup zemalja, čime se potiče nacionalizam, a ne istinsku međunarodnu suradnju.

Novi ispit humanosti

Inicijative za globalnu suradnju poput COVAX mehanizma i ACT-akceleratora nisu dovoljne da udovolje masovnim globalnim potrebama 7,8 milijardi ljudi. Inicijativa ACT-A ima za cilj nabaviti 2 milijarde doza cjepiva do kraja sljedeće godine i pošteno ih distribuirati diljem svijeta. Međutim, s režimom dvije doze to će pokriti samo milijardu ljudi.

Tijekom prvih nekoliko mjeseci pandemije vidjeli smo kako su se police praznile od strane onih koji su imali pristup maskama, sredstvima za dezinfekciju, rukavicama i drugim bitnim Covid-19 proizvodima čak i bez neposredne potrebe. Isto se ne bi smjelo dogoditi s cjepivima.

Na kraju je svijet uspio povećati proizvodnju osnovnih potrepština za Covid-19 jer nije bilo zapreka koje to koče. Trenutačno nam je potrebno isto udruživanje prava na intelektualno vlasništvo i know-how za proširivanje proizvodnje cjepiva i terapija, što nažalost još nije dohvatljivo te zahtijeva dodatnu potrebu za odricanjem.

Pandemija je izvanredno stanje koje je mobiliziralo suradnju više dionika. Znanja i vještine koje posjeduju znanstvenici, istraživači, stručnjaci za javno zdravstvo i sveučilišta omogućili su suradnju među zemljama i ogromno javno financiranje što je olakšalo razvoj cjepiva u rekordnom roku – a ne samo intelektualno vlasništvo!

Prijedlog za odricanje od TRIPS-a ciljani je i proporcionalan odgovor na izvanrednu nuždu u javnom zdravstvu s kojom se svijet danas suočava. Takvo se odricanje dobro uklapa u odredbe članka IX. Marakeškog sporazuma koji je uspostavio WTO.

Navedeni sporazum može pomoći u osiguravanju da se ljudski životi ne izgube zbog pravodobnog i pristupačnog pristupa cjepivima.

Usvajanjem te odricanjem također će se pokazati da je multilateralni sustav trgovine i dalje relevantan i može pružiti rezultate u kriznim vremenima. Sada je vrijeme da članice WTO-a djeluju i usvoje odricanje kako bi spasile živote i pomogle brzom povratku gospodarstva.

Iako je stavljanje cjepiva na raspolaganje bilo test znanosti, učinit ih dostupnima i pristupačnima je ispit humanosti.