Kina dobiva sve ozbiljnijeg rivala u financiranju infrastrukture na području južne Azije – Indiju. Kako navodi Financial Times, prije četiri godine kineskim građevinskim stručnjacima prvima je uspjelo cestovnom vezom povezati otoke koji čine Maldive.

Mostom Sinamalé dugim dva kilometra glavni grad Malé povezan je sa zračnom lukom. Most je postao simbol nazočnosti kineskog divovskog infrastrukturnog programa Put i pojas, poznatiji kao Novi put svile, u regiji Indijskog oceana. Međutim, sada jedna druga sila u toj regiji priprema još grandiozniji projekt.

U višoj brzini
Zahvaljujući indijskim kreditima, gradi se 500 milijuna dolara vrijedan projekt 7 kilometara dugog mosta koji će spajati Malé s nekoliko okolnih otoka. Utrka tko će sagraditi već i duži most jedan je od najjasnijih pokazatelja rivaliteta Pekinga i New Delhija oko geopolitičkog utjecaja u južnoj Aziji.

Iako Indija još debelo zaostaje za Kinom u kreditiranju infrastrukturnih projekata u inozemstvu, vlada u New Delhiju posljednjih godina “ubacila je u višu brzinu”, odobravajući desetke milijardi dolara vrijedne zajmove. Dio tog novca otišao je i u države koje su sudjelovale u projektu Put i pojas, a kasnije se našle u financijskim problemima, poput Šri Lanke.

U regiji su se brzo proširile i indijske kompanije, kao protuteža kineskim komercijalnim aktivnostima. Vlada premijera Narendre Modija “počela je razvijati osjećaj kako Indija treba nešto učiniti, kaže za FT C Raja Mohan, analitičar instituta u New Delhiju. “No, to mora biti daleko življe da bi se mogli natjecati s Kinom”, dodaje Mohan.

Indijsko kreditiranje brzo raste. Financiranje putem Indijske uprave za razvojno partnerstvo gotovo se utrostručilo otkako je Modi 2014. postao premijer, u odnosu na prethodnih osam godina.

Prema podacima indijskog ministarstva vanjskih poslova, radi se o 32,5 milijardi dolara. Prema podacima vladinog think-tanka RIS, indijska ukupna “razvojna pomoć” od 2014. se udvostručila, sa 55 na 107 milijardi dolara.

Ipak, te su brojke daleko manje od novca koji je Kina prije osam godina odlučila uložiti kroz incijativu Pojas i Put. Think-tank Američki poduzetnički institut iznos uložen do prošle godine procjenjuje na 838 milijardi dolara.

Ministarstvo vanjskih poslova Indije navodi kako je trenutno odobreno više od 300 kreditnih linija za približno 600 projekata, od cementare u Džibutiju do mosta na Maldivima. K tome, Indija kreditira sve, čak i obnovu kulturnih spomenika.

Međutim, Indija nema kapacitete da financira projekte u inozemstvu u onom obujmu kao što to radi kineski pandan, ističe Mohan. “Međutim, u skladu sa svojim mogućnostima Indija predstavlja određenu konkurenciju Kini”, kaže taj analitičar.

Indija će uskoro, sa svojih 1,4 milijarde stanovnika, uskoro prestići Kinu kao najmnogoljudniju državu svijeta. Međutim, vrijednost njezinog gospodarstva i dalje iznosi petinu vrijednosti kineskog BDP-a. Međutim, “u svom dvorištu” južne Azije,

Indija je ekonomski div. Dužnosnici indijske vlade smatraju kako je pružanje alternative Putu i pojasu ključno za izbjegavanje situacije da Indija bude okružena državama s prokineskim vladama i infrastrukturom koja potencijalno može poslužiti kineskim vojnim interesima.

Tijekom posljednjih desetljeća Indija i Kina nekoliko su se puta vojno sukobljavale, a posljednji put 2020. u graničnom području u Himalaji.

Novac tamo gdje je Kina
Analiza objavljena prošle godine koju je objavio AidData i koledža William & Mary, pokazuje da indijska ExIm banka koja financira projekte u inozemstvu “značajno vjerojatnije” odobrava kredite u državama kojima je kineska vlada plasirala kredite u zadnjih godinu dana.

U analizi se dodaje da je ta dinamika još izraženija u državama u kojima je javno mnijenje naklonjenije Kini u odnosu na Indiju. Međutim, sve to ne dolazi isključivo iz državnog sektora.

Iako indijska državna poduzeća dugo posluju u susjednim državama, Modijeva je vlada shvatila kako joj treba više ekonomske “vatrene moći” iz privatnih kompanija, tvrde analitičari.

Indija stoga koristi mješavinu politike i diplomacije kako bi ohrabrila velike privatne kompanije da sklapaju ugovore koji nude poslovne prilike na brzorastućim susjednim tržištima, a ujedno podržavaju interese New Delhija.

Primjerice, posljednjih nekoliko godina Adani Group, u vlasništvu trećeg najbogatijeg čovjeka na svijetu, Gautama Adanija (inače, gorljivog simpatizera Modijeve vlade), ušao je u nekoliko energetskih i infrastrukturnih projekata od Šri Lanke do Mjanmara.

U javnom diskursu Indija tvrdi kako se ne natječe s Kinom. “Željeli bismo vidjeti da naši susjedi prosperiraju. Suradnja država globalnog juga ima veliki udjel u našoj vanjskoj politici”, kaže Prabhat Kumar, dužnosnik ministarstva vanjskih poslova zadužen za razvojna partnerstva.

Međutim, premijer Modi često ističe kako je indijska razvojna pomoć dijametralno suprotna od kineskih praksi koje se nerijetko opisuju kao predatorske. Otvarajući projekte stanogradnje i instaliranja sunčevih elektrana na Mauricijusu ranije ove godine, Modi je kazao kako je indijsko kreditiranje “utemeljeno na potrebama i prioritetima naših partnera uz poštovanje njihove suverenosti”. Modi je tom prilikom kritizirao stvaranje partnerstva kolonijalnog tipa u kojima jedna strana ovisi o drugoj.

Ta priča je najaktualnija na Šri Lanki, otočnoj državi sa 22 milijuna stanovnika koja je u svibnju bankrotirala. Indija je poslala pomoć od 4 milijarde dolara za opskrbu fgorivom, lijekovima i hranom, a Kina je poslala 1,2 milijarde dolara. Međutim, Kina je ranije odbila molbu Šri Lanke za restrukturiranjem dugova koji iznose sedam milijardi dolara.