Siromaštvo i neizvjesnost uzrokuju stres, a stres izaziva bolest. Sukus je to situacije u kojoj se nalaze građani zemalja pogođenih ekonomskom krizom. Stres najjače pogađa središnji živčani sustav i stoga najviše ugrožava mentalno zdravlje, uzrokujući depresivni, bipolarni i anksiozni poremećaj, alkoholnu ovisnost…

Pacijenti su zbog predrasuda okoline izloženi socijalnoj izolaciji, smanjena im je kvaliteta života i povećana smrtnost. I društvo snosi dio cijene tih bolesti. Osim što njihovo liječenje i rehabilitacija zahtijevaju visoku cijenu, ljudi narušena mentalnog zdravlja imaju i sniženu produktivnost.  Iz podataka Eurostata vidljivo je koliko je ljudi u opasnosti od mentalnih bolesti zbog ekonomske krize: 119,6 milijuna odnosno 24,2 posto stanovnika 27 članica EU bilo je 2011. ugroženo siromaštvom i društvenom isključenošću, što je za 0,8 posto više nego u prethodnoj godini. Britanski sociolog David Stuckler, koji je proučavao utjecaj ekonomske krize i rezanja socijalnih prava na zdravlje, dokazao je da osiromašeni ljudi imaju znatno povećan rizik od mentalnih bolesti. Utvrdio je i da one najviše prijete visokozaduženim muškarcima, dok kod žena dugovi igraju manju ulogu. Ekonomska kriza i pojave koje je prate najjače utječu na rast oboljenja od depresivnih i anksioznih poremećaja, a manje na psihotična oboljenja kao što je shizofrenija. 

Epidemija depresije  
Od bolesti koje prate recesiju depresija izaziva najviše subjektivnih tegoba i najveću ekonomsku štetu. U Velikoj Britaniji broj pacijenata koji su 2011. tražili liječničku pomoć zbog depresije porastao je za 35 posto u odnosu na 2008. Između 2008. i kraja 2011. depresija je dijagnosticirana kod 4,8 milijuna Britanaca, što je samo dio stvarno oboljelih, jer se mnogi nikad ne jave liječniku. U istom je razdoblju broj izdanih recepata za antidepresive porastao za 20 posto. Jedan od pokazatelja pogubna utjecaja ekonomske krize na mentalno zdravlje su i sve brojnija samoubojstva, koja su u pravilu posljedica neliječene ili tvrdokorne depresije. A samoubojstva su samo vršak sante leda, jer iza svakog pojedinca koji je sebi oduzeo život dvadeset je ljudi koji su pokušali ili planirali suicid.Stopa samoubojstava u posljednjih je pet godina narasla u nizu zemalja, uključujući Grčku, Španjolsku, Italiju, V. Britaniju i SAD. Prema podacima iz medicinske revije Lancet, u Grčkoj je broj samoubojstava rastao godinama, ali je eskalirao 2011., kad je zabilježeno 40 posto više suicida nego 2010. Prema istraživanju Sveučilišta u Cambridgeu, u SAD-u je broj samoubojstava rastao osam godina zaredom od 1999. do 2007., ali se od 2008. rast znatno ubrzao pa je u iduće tri godine stopa suicida porasla za četiri puta. Voditelj istraživanja, prof. Aaron Reeves, istaknuoo je da je nezaposlenost kriva za jednu četvrtinu ukupnog povećanja stope suicida.

Skuplje od infarkta 
Od mentalnih bolesti profitiraju farmaceutska industrija, psihijatri i alternativni terapeuti, ali ostatak gospodarstva trpi golemu štetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, ekonomske posljedice mentalnih bolesti procijenjene su na prosječno tri do četri posto BDP-a. Istraživanje Europskog savjeta za mozak (European Brain Council – EBC) utvrdilo je da je 165 milijuna stanovnika EU pogođeno nekom od moždanih bolesti, od depresije i anksioznosti do migrene, nesanice i demencije. Cijena bolesti mozga u EU 2010. bila je 798 milijardi eura, dvostruko više nego u 2005. Od stotinjak psihijatrijskih i neuropsihijatrijskih dijagnoza najveći je trošak od 113,4 milijarde eura pripisan depresiji i njoj srodnom bipolarnom poremećaju, poznatom i kao manična depresija. Gotovo dvije trećine tog troška uzrokovano je slabijom produktivnošću na radnom mjestu i bolovanjima. Bolesti mozga stoje mnogo više od bilo koje druge skupine kroničnih bolesti, uključujući bolesti srca i krvnih žila. Trošak kardiovaskularnih bolesti u EU iznosio je 192 milijarde eura 2008., a cijena karcinoma procijenjena je na 150-250 milijarde eura. 

Na sredstvima za smirenje
Problem narušena mentalnog zdravlja sve je veći i u Hrvatskoj. Taj će se trend zacijelo nastaviti s obzirom na odsutnost realnih izgleda za oporavak ekonomije, rast zapošljavanja i socijalnih prava. "Posljednjih je godina u porastu široka paleta psihijatrijskih poremećaja, koji su velikim dijelom socijalno uvjetovani", kaže prof. dr. Miro Jakovljević, predstojnik Klinike za psihijatriju zagrebačkoga KBC-a Rebro. "U vrijeme ekonomske krize povećan je broj okolnosti koje izazivaju stres i time narušavaju mentalno zdravlje. Među stresnim okolnostima su nezaposlenost i smanjeni prihodi, povećan broj pljački, razvoda, prekida veza". Skupina mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja u 2011. je zauzela sedmo mjesto prema broju hospitaliziranih pacijenata, s udjelom od 7,1 posto, no u dobnom rasponu između 20 i 59 godina našla se na drugom mjestu sa 12,9 posto, odmah iza neoplazmi (izraslina).Mentalno-ponašajni poremećaji odgovorni su za najveći broj dana bolničkog liječenja: na njih se odnosi 24,9 posto svih dana bolničkog liječenja 2011. u Hrvatskoj. Najviše je bolničkih dana 2011. potrošeno na oboljele od shizofrenije, povratnog depresivnog poremećaja i alkoholizma.

U Hrvatskoj su psihofarmaci godinama u vrhu liste potrošnje lijekova. Dok su lijekovi za kardiovaskularne bolesti prvi na listi potrošnje, psihofarmaci su na drugom mjestu u svim županijama, osim u Istarskoj i Primorsko-goranskoj, gdje su na trećem. Po stopi potrošnje ne razlikujemo se od zapadnoeuropskih država, ali razlike postoje u potrošnji podskupina lijekova. Prof. Jakovljević  naglašava da je kod nas neopravdano visoka potrošnja anksiolitika i sedativa. Manje se pak nego drugdje u Europi koriste antidepresivi, koji su sigurniji, djelotvorniji i imaju širi dijapazon djelovanja. "Broj izdanih psihofarmaka svih vrsta je u porastu, ali neki pacijenti, na žalost, bacaju propisane lijekove ili ih ne uzimaju po uputama, dok neki uzimaju lijekove bez potrebe ili uzimaju pogrešne", ističe Jakovljević. Popularnost anksiolitika (sredstava za smirenje) počiva na njihovu brzom djelovanju: ti lijekovi donose smirenje i pomažu pri uspavljivanju, no imaju snažno ograničenje: njihovo djelovanje brzo pada, a prekidanje s njihovim uzimanjem izaziva apstinencijsku krizu, usporedivu s krizom kod alkoholičara i pušača.

Složena terapija 
"Anksiolitici su vrlo korisni na kraći rok, od nekoliko dana do nekoliko tjedana, iznimno do nekoliko mjeseci, ali nikako godinama. Oni djeluju brzo, ali vremenom im učinak slabi, nastupa tolerancija i potreba za povećanjem doze", objašnjava naš sugovornik."Ako liječnik ocijeni da su potrebni anksiolitici, uz njih treba odmah uvesti i antidepresive s dodatnim smirujućim učinkom. Oni djeluju s odgodom, ali ne izazivaju naviku i ovisnost. Kako terapijski učinak antidepresiva bude rastao, dozu anksiolitika treba smanjivati i u konačnici ga izbaciti."Jakovljević, koji već dugo razvija koncept transdisciplinarne integrativne psihoterapije, napominje da su psihofarmaci samo dio sveobuhvatne intervencije koja je potrebna za izlječenje od mentalnih bolesti. 

U porastu je široka paleta psihijatrijskih poremećaja, koji su velikim dijelom socijalno uvjetovani
Prof. dr. Miro Jakovljević, Klinika za psihijatriju KBC-a Rebro