To pokazuje primjer jedne autobusne nesreće u Berlinu, kada je hitna pomoć kasno stigla na mjesto nesreće, jer nije bilo vozila hitne pomoći. Nekoliko problema istodobno muči spasiteljsku branšu: Prema podacima njihove udruge, zabilježeno je 20 posto više poziva u pomoć nego prethodne godine a uz to nedostaje kadra što za posljedicu ima preopterećenost spasioca. Sestre i bolničari napuštaju službu jer moraju raditi sve duže i duže.

Klinike i bolnice također dolaze do svojih granica. I njima nedostaje medicinskog osoblja, što znači da se manje pacijenata može primiti, tako da službe hitne pomoći sve više njih odbija i vraća kući.

Oliver Hölters je jedan od inicijatora upravo osnovanog “Saveza službi hitne pomoći”, kojem pripada još pet udruženja, među kojima je i Njemačko udruženje profesionalnih djelatnika hitne pomoći. Potpredsjednik ovog udruženja Frank Flake, i sam dugogodišnji medicinar i šef odjela, u intervjuu za DW ovako opisuje situaciju :

“Prije nekoliko godina, hitna je mogla dopremati pacijente do najbliže bolnice.

Sada to u određenim okolnostima više nije moguće, jer bolnica ne može više izdržati pritisak i nema kapaciteta da primi te pacijente. Tako da morate nastaviti tražiti tko će primiti pacijenta, što spasonosnu vožnju sa sat vremena produžuje na sat i po ili dva. U kombinaciji s ostalim faktorima, to je ciklus koji cijeli sustav vodi u kolaps.”

Mnogo onih koji nude usluge, malo jasnoće

Više od 30.000 puta dnevno Službe hitne pomoći u Njemačkoj se pozivaju u akciju. Studija, koju su u travnju 2022. godine naručile Zaklade Bertelsmann i Björn Steiger, pokazala je da trećina poziva nisu bili hitni slučajevi. Ispostavilo se kako su službe za prvu pomoć često “socijalne službe”, kaže Flake. “Zovu nas ljudi, koji su usamljeni i nemaju kontakta. Ako pozovete 112, dođu vam fini mladi ljudi i razgovaraju s vama. Tako je daleko to otišlo.”

reforma

Od 1. siječnja građanima daju novčanu pomoć: Pogledajte tko na nju ima pravo

Situacija je zaista loša

Opustošene ljekarne: Dramatična nestašica lijekova u Njemačkoj, evo čega sve nedostaje

U Njemačkoj postoji širok spektar usluga: liječnici opće prakse, ordinacije koje rade vikendom, hitni prijemi u klinike, dežurna služba Udruge liječnika obaveznog zdravstvenog osiguranja, koja se može dobiti na broj 116,117 ili 112, što u najboljem slučaju znači da hitna služba može doći po pacijenta za samo nekoliko minuta.

Ali koliko god ponuda bila široka i u nekim metropolama imala gustu mrežu, ona je također netransparentna. “U ovom trenutku su tokovi pacijenata potpuno nekontrolirani, svako radi ono što mu padne na pamet”, kaže Flake. To znači da ako pacijent pozove 112, hitna služba stiže, čak i ako se na licu mjesta pokaže da pacijent nije u opasnosti po život.

Postoji mnogo ideja za reformu sustava: jedna od njih je središnji pozivni centar za brojeve 112 i 116 i 117, koji izdvaja slučajeve koji nisu hitni i prosljeđuje ih drugim ambulantama.

Zamisliva je i ekspanzija telemedicine, kojom liječnici mogu obavljati prvi pregled telefonom odnosno video pozivom i eventualno izdavati recepte.

U nekim zajednicama u sjevernoj Njemačkoj, novi koncept hitne medicinske pomoći se također testira. On bi trebao osloboditi hitne službe vožnji koje nisu hitne – na primjer starijih osobe koje su nesigurne i usamljene i zato pozivaju 112. Ovi pilot projekti su već obuhvaćeni u znanstvenim radovima koji pokazuju da uspostava posebnog osoblja koje bi se brinulo o toj kategoriji pacijenata, zapravo rasterećuje sustav.

Međutim, sveobuhvatne reforme i novi koncepti, poput ovog, još uvijek nisu implementirani iako je prijedlog reforme tadašnjeg ministra zdravstva Jensa Spahna već bio na stolu prije pandemije korone, piše Deutsche Welle.

Na primjer, predviđao je zajednički Kontrolni centar za hitne slučajeve 112, 116 i 117. Ali postoji jedna stvar koja otežava svaku reformu: spasilačke službe odnosno hitna pomoć je stvar pokrajina u Njemačkoj i svaka sama odlučuje kako će strukturirati ovaj segment.

Zajednička hitna medicinska pomoć nije mogla biti uvedena u cijelosti jer Zakon o hitnim službama (koji svaka pokrajina usvaja samu za sebe) ne dozvoljava provedbu i financiranje.

Pokrajine ne pristaju da im država određuje što da rade

Spahnova reforma predviđala je oduzimanje nekih ovlasti iz nadležnosti pokrajina. Udruge poput “Saveza službi hitne pomoći” idu ipak i korak dalje i traže promjenu Ustava. Jer u ovom trenutku, po zakonu, službe hitne pomoći su samo transportne službe, a ne dio hitne pomoći. Savezna vlada nema pristup i ne može, na primjer, rasporediti rad službi hitne pomoći po općinama. Da bi se to promijenilo, morao bi biti promijenjen Ustav na što bi savezne države morale pristati. Ali, one se opiru tome.

Ministrica za socijalna pitanja Donje Saske, Carola Reimann, o planovima reforme kaže: “To znači da postoje središnji, državni zadaci i da ne možemo razvijati diferencirana lokalna rješenja. A prema Ustavu su pokrajine odgovorne za hitne službe spašavanja. I to ima smisla i to je najbolji način da odgovorimo zahtjevima širom Njemačke, jer lokalni uvjeti nisu ujednačeni odnosno nisu isti ni u Njemačkoj ni u Donjoj Saskoj.”

Reforma je u međuvremenu još na čekanju. Nova savezna vlada je do sada i u okviru planirane reforme bolničkog sustava nije „izvukla iz naftalina” i uzela u razmatranje, piše Deutsche Welle.