Grčka danas opet "staje na svoje noge", no dugih osam godina brutalne štednje rezultiralo je velikim egzodusom stručnjaka što čini upitnim brzinu ekonomskog oporavka. Najjužnija članica eurozone i sinonim za zaduženu državu izlazi iz trećeg programa međunarodne financijske pomoći.

Trnoviti oporavak
Od početka 2010. – kada je eksplodirala dužnička kriza – eurozona i Međunarodni monetarni fond u Grčku su "ulili" 260 milijardi eura čime su tri programa pomoći ušla u povijest kao najveće financijsko spašavanje neke države. I dok službena Atena pokušava zemlju vratiti u normalu i povratiti ekonomski suverenitet, ožiljci ostaju – banke su pritisnute golemim portfeljom loših zajmova, a grčki javni dug i dalje je najveći u eurozoni – doseže čak 180 posto BDP-a.

No, naznake poboljšanja ipak se vide. Gospodarstvo, koje je u kriznim godinama srezano za 26 posto, počelo je rasti, turizam je uzletio, a polako se smanjuje i nezaposlenost – s rekordnih 28 posto na trenutnih 19,5 posto. Grčko gospodarstvo u prvom ovogodišnjem tromjesečju poraslo je peto tromjesečje zaredom, a i tempo njegova rasta ubrzava, dosegnuvši 2,3 posto na godišnjoj razini, prije svega zbog izvoza. Europska komisija procjenjuje da će grčko gospodarstvo ove godine porasti 1,9 posto.  Međutim, tamošnji ekonomski analitičari smatraju da je put oporavka i dalje posut trnjem. "Ne vidim razloga za slavljenje našeg izlaska iz memoranduma o spašavanju, jer možda ćemo iz tave za pečenje skočiti ravno u vatru.

Većina ljudi oporezovana je do daske, ljudi su potpuno zaokupljeni plaćanjem poreznicima, i malo novca mogu ostaviti sa strane da bi ga uložili u posao radi njegova rasta i poboljšanja", smatra Thanos Veremis, profesor na Atenskom sveučilištu. Da u Grčkoj ne treba očekivati ekonomsko čudo govori i procjena da je zemlju u posljednjih osam godina napustilo između 350.000 i 400.000 stanovnika, većinom u radno najpotentnijoj dobi između 20 i 30 godina života. Ono što posebno zabrinjava jest procjena da dvije trećine tih emigranata čine fakultetski obrazovani ljudi, a dobar dio njih završio je i poslijediplomski studij.

"Odljev mozgova ima jasne negativne efekte na ekonomske perspektive Grčke u kratkom roku. Pitanje je hoće li se taj bazen školovanih Grka s međunarodnim iskustvom vratiti i pomoći u poticanju dugoročnog potencijala ekonomskog rasta", ocjenjuje za Financial Times George Pagoulatos, profesor ekonomije na Atenskom sveučilištu. Velik dio te akademske emigracije čine liječnici, inženjeri i IT stručnjaci čije je područje studija vrlo traženo u zemljama u koje su se iselili, ističe Emmanouil Pratsinakis, istraživač na sveučilištu Oxford.

No, osim njih traženi su i hotelski menadžeri i kuhari s iskustvom u luksuznom segmentu grčke turističke industrije, dodaje Pratsinakis. Običnim je Grcima možda najuočljiviji nedostatak liječnika u zdravstvenom sustavu koji je "na aparatima" zbog stalnog rezanja financiranja. George Patoulis, predsjednik grčke liječničke udruge kaže kako zdravstvenom sustavu nedostaje 8000 liječnika.     

Nema naznaka povratka
"Zemlja je izgubila više od 18.000 liječnika, ne samo netom diplomiranih nego i specijalista s iskustvom. Trenutno je vrlo malo naznaka da ćemo ih vratiti nazad", kaže Patoulis. Naime, Grčka ne može ponuditi plaće i radne uvjete koje mogu zdravstveni sustavi na sjeveru i zapadu Europe, dodaje Patoulis. No, neće biti teško vratiti samo liječnike. Prema istraživanju koje je Europska unija provela prošle godine među grčkim emigrantima, samo 10 posto namjerava se vratiti u iduće tri godine.

U dugom roku o povratku razmišlja tek petina. Thodoris Messinis, IT stručnjak u jednoj ženevskoj banci otkriva kako je nedavno dobio ponudu za posao od jedne fintech tvrtke iz Atene. "Ponuđena plaća bila je iznenađujuće visoka, ali kada sam razmislio što radim sada – vodim tim softverskih programera, učim kako postati menadžer i živim u uređenoj državi – odlučio sam da mi je bolje ostati ovdje", kaže Messinis.

Koliko je kriza promijenila način razmišljanja Grka govori i podatak da se odljev mozgova dogodio iako su Grci prije krize bili među najslabije pokretnom radnom snagom u Europi. To je posebno dolazilo do izražaja kada je u pitanju bila promjena posla koja uključuje selidbe. No, pad na dno promijenio je i te navike.