Iako je zamišljen kao organizacijski vrlo jeftin turnir koji bi trebao rezultirati znatnim ekonomskim koristima, zbog epidemioloških ograničenja jedini pravi dobitnik Europskog prvenstva bit će nogometna federacija UEFA.

Kako piše Deutsche Welle, kada je bivši UEFA-in čelnik Michel Platini 2012. iznio ideju da se europski nogometni turnir održava u desetak gradova širom kontinenta, a ne samo u jednoj zemlji-domaćinu, mnogi su tu zamisao ocijenili “otkačenom”.

Preživjela ideja

Platinija je u međuvremenu “otpuhala” korupcijska afera, no njegova je otkačena ideja preživjela. Do sada najneobičniji EURO igra se u 11 gradova: Rimu, Bakuu, Kopenhagenu, Sankt Petersburgu, Bukureštu, Amsterdamu, Londonu, Budimpešti, Sevilli, Münchenu i Glasgowu.

Uobičajeno bi gradovi domaćini dočekali rijeke navijača. No, pandemijsko “novo normalno” znatno je srezalo broj gledatelja koji će smjeti na stadionu pratiti dvoboje, a nova realnost su i epidemiološke mjere u navijačkim zonama i kafićima. Osim toga, hotelijeri u gradovima koji će ugostiti utakmice s pravom se mogu zapitati kakve će koristi imati od Europskog prvenstva.

Čak i bez pandemije, ekonomska korist ovogodišnjeg EURO-a bila bi drugačija od prethodnih turnira, upravo zbog eliminacije koncepta jedne zemlje kao domaćina. EURO 2016, održan u Francuskoj, donio je tamošnjem gospodarstvu 1,2 milijarde eura financijskih učinaka, prema studiji CDES-a i agencije KENEO.

Više od 600.000 posjetitelja u Francuskoj je provelo u prosjeku osam dana, a dnevno su trošili 154 eura. S obzirom da je Francuska trebala mala kapitalna ulaganja za pripremu domaćinstva – u poboljšanje infrastrukture uloženo je tek 200 milijuna eura – Europsko prvenstvo pokazalo se kao dobra ekonomska računica.

Platinijeva ideja o turniru razasutom po Europi svoje utemeljenje ima upravo u rezanju troškova organizacije i ulaganja. Naime, UEFA je takav zaključak izvukla nakon što su Poljska i Ukrajina na obnovu i gradnju stadiona i prometne infrastrukture za EURO 2012 utrošile vrtoglavih 31 milijardu eura.

Generator zarade

Doduše, Poljskoj su se ta ulaganja vratila kroz dugoročne ekonomske koristi dok je ukrajinske benefite izbrisao rat na istoku zemlje. Koliko su gradovi-domaćini okvirno mogli zaraditi da nema COVID-a pokazuje studija iz 2019. konzultantske tvrtke EY-DKM.

Ona je pokazala da je gospodarstvo Dublina trebalo zaraditi 106 milijuna eura nakon što bi se u grad slilo oko 90.000 navijača. Inače, irska prijestolnica trebala je ugostiti četiri utakmice, ali je u travnju UEFA otkazala domaćinstvo tom gradu zbog (pre)strogih epidemioloških mjera irske vlade.

Za očekivati je da bi ostali gradovi zaradili sličnu svotu, posebice London koji će ugostiti jednu polufinalnu utakmicu te finale.

Tako će UEFA ostati jedini sigurni financijski dobitnik ovog EURO-a kroz prodaju televizijskih i marketinških prava. Tim više jer su posljednjih nekoliko Europskih prvenstava bili ozbiljni generatori novca.

Od turnira 2016. UEFA je zaradila 847 milijuna eura što je povećanje za čak pola milijarde eura u odnosu na prvenstvo održano 2012. godine. O kolikom se povećanju tijekom posljednjih 20-ak godina radi dovoljno govori podatak da je EURO 1992. donio tek 41 milijun eura prihoda.

Nesumnjivo je da će se pandemija odraziti i na UEFA-ine prihode, pa će njezin financijski izvještaj iduće godine pokazati pravu sliku koronakrize. Unatoč tome, o zaradi europske nogometne organizacije ugostitelji i hotelijeri gradova domaćina ovogodišnjeg turnira mogu samo sanjati.