Kada je krajem veljače ruski predsjednik Vladimir Putin zapovijedio vojsci da krene u invaziju na susjednu Ukrajinu, vjerojatno nije računao da će time uništiti dobar dio ekonomskog modela koji je upravo on godinama stvarao.

Naime, uslijed rata Rusija je u gospodarskom smislu izgubila Europu – svog najvećeg stranog ulagača i vodećeg kupca svojih energenata.

Kraj godine – katastrofa
Kako navodi Deutsche Welle, ruski energetski divovi Gazprom i Rosnjeft dolaskom 2022. imali su obećavajući početak poslovne godine. Najveći pojedinačni kupac u Europi, Njemačka, naznačila je kako je zanimaju dodatne količine plina.

Naime, koalicijska vlada kancelara Olafa Scholza najavila je pokretanje nekoliko novih elektrana na plin kako bi se ublažio manjak struje zbog gašenja nuklearnih i termoelektrana na ugljen. Gazprom je bio u prilici snažno povećati isporuke u Njemačku, zemlju koja je gutala četvrtinu plina koji je Rusija izvozila plinovodima.

Naime, unatoč snažnom otporu SAD-a i dijela europskih država, proces davanja dozvola za rad novog plinovoda Sjeverni tok 2 i dalje je trajao. Rosnjeft je pak bio na pragu preuzimanja većinskog udjela u ključnoj njemačkoj rafineriji u Schwedtu. To postrojenje gorivom opskrbljuje prijestolnicu Berlin, njezinu zračnu luku sa sve većim prometom te dobar dio istočnog dijela Njemačke.

No, kraj godine izgleda potpuno drugačije. Gazpromove isporuke plina u Njemačku su prekinute nakon oštećenja plinovoda Sjeverni tok 1, a njemačka vlada je nacionalizirala Gazpromovu podružnicu zajedno s tamošnjim skladištem plina. Sjeverni tok 2 je postao “mrtav” projekt, a Njemačka je već izgradila dva plutajuća LNG terminala. Za godinu dana bit će ih najmanje šest.

Ukupno gledano, Rusija je ove godine na tržišta izvan bivšeg Sovjetskog Saveza izvezla najmanju količinu plina od 1995. godine. Kako prenosi Reuters riječi Alekseja Millera, šefa Gazproma koji godinama pripada Putinovu krugu ljudi od povjerenja, kompanija je u 2022. izvezla 100,9 milijardi prostornih metara plina, 45 posto manje nego godinu ranije.

A rafinerija u Schwedtu sada je pod kontrolom državne zaklade. U svega 10 mjeseci Gazpromovo i Rosnjeftovo poslovanje u Njemačkoj pretvoreno je u prah i pepeo. A gubitak lukrativnog njemačkog tržišta mogao bi biti posljednji čavao u lijesu ruskog ekonomskog modela.

Rusija je odavno shvatila da je najbolji kupac njezinih glavnih izvoznih proizvoda – nafte, plina, ugljena i metala – Europska unija. Primjerice, EU je kupovala polovicu ruskog izvoza ugljena. Zauzvrat, sa starog kontinenta u Rusiju su dolazili strojevi i oprema potrebni za modernizaciju gospodarstva te posebno omiljeni segment među ruskim potrošačima – luksuzna roba.

No, Europa nije imala prioritet samo zbog zemljopisne blizine, već i zbog povijesnih i kulturnih veza. Još od vladavine cara Petra Velikog početkom 18. stoljeća Rusija je sebe smatrala integralnim dijelom Europe te je europske države držala “prirodnim” trgovinskim partnerima.

Važniji od Amerike
Europske države nakon raspada SSSR-a postale su najveći strani ulagači u Rusiji, donoseći kapital, tehnologiju i znanje. To je rezultiralo razvojem niza sektora ruskog gospodarstva, ponajprije naftne i plinske industrije, proizvodnje automobila i prehrambenog sektora. Američke kompanije također su snažno ulagale u Rusiji, ali SAD nikada za Moskvu nije bio takvo ključno tržište kao što je to bila Europa.

Dolaskom 2023. od rusko-europskih odnosa ostali su “ostaci ostataka”. Što zbog sankcija, zaštite reputacije, pogoršanja poslovnog okruženja u Rusiji ili jednostavno protesta zbog pokretanja rata, mnoštvo europskih kompanija u potpunosti je napustilo Rusiju. Najveći gubitnik je ruska energetska industrija.

Tamošnjoj plinskoj industriji prijeti pad u duboku krizu zbog gubitka europskog tržišta. Iako Moskva može preusmjeriti izvoz prema azijskim kupcima, većina plinovoda je okrenuta prema zapadu. Za izgradnju novih plinovoda prema istoku treba novca – kojeg Rusija troši na financiranje ratnog stroja – vremena i kvalificiranih radnika.