Zadnjih godina je u svijetu izvršeno manje smrtnih kazni nego što su to pravosuđa, u više od 100 zemlje u kojima takva kazna postoji, odredila. Razlog nije, kako bi se na prvi pogled činilo, u porastu humanističkih ideala već u marketinškom imidžu.

Naime, zemlje koje prakticiraju smrtnu kaznu istu izvode najčešće injekcijom. No, najveći proizvođači supstanci za izvršenje smrtne kazne su velike europske farmaceutske tvrtke koje su i dosad nevoljko isporučivale svoje medikamente za tu namjenu, naravno zbog negativnog publiciteta koji im je to donosilo.

Od 2011. godine je, na neslužbeni zahtjev samih farmaceuta, Europska komisija uvela embargo na izvoz anestetika koji se koriste za izvršenje smrtne kazne – osam lijekova iz grupe barbiturata. Za pogubljenja se najčešće koriste pentobarbital i natrij thiopental, a koji se osim u Europi, ne proizvode gotovo nigdje drugdje u svijetu. Naravno, ti ljekovi su se proizvodili i u SAD-u, ali su tamošnje korporacije, davno prije europskih, shvatile da im to donosi samo gubitke i negativni publicitet te su već tijekom 1990-ih ugasile takve proizvodne linije.

Iako mnoge države počinju s testiranjem drugih, "dopuštenih", supstanci, za sada se u tome nije otišlo daleko. Naime, u razvijenim državama koje imaju smrtnu kaznu je zabranjeno "zlostavljanje osuđenika". Kako nema dokaza da bi ti novi medikamenti na siguran i pouzdan način obavili kaznu, pravosuđa ih u pravilu ne dopuštaju. Štoviše, njemački tjednik Spigel piše da je Obamina administracija tražila poluslužbenim kanalima od njemačkih vlasti da separatno dopuste izvoz supstanci za izvršenje smrtnih kazni u SAD, a što je navodno odbijeno.

U SAD-u gotovo sve savezne države imaju praksu izvršenja smrtne kazne injekcijom, od njih ukupno 34, izuzetak je Utah u kojem je streljanje još uvijek najomiljeniji način za pogubljenje. Iako je Teksas pojam za smrtnu kaznu u Sjedinjenim Državama, prema svemu sudeći tamošnji kazneni centri su se dobro opremili s potrebnim supstancama. Problem je nastao u Missouriju u kojem čak razmišljaju o ponovnom uvođenju plinskih komora za izvršenje smrtnih kazni na koju čeka 21 osuđenik. Da se ne radi o neozbiljnoj spekulaciji, potvrđuje činjenica da je to najavio tamošnji državni tužitelj Chris Koster.

"Svaki put kad zalihe lijekova počnu istjecati, mi više nemamo mogućnosti izvršiti kaznu koju je odredio sud. Ako sud ne promjeni način rada, morat ćemo naći nove, alternativne metode izvršenja kazne", kazao je je Koster.

Prema zakonu su u Missouriju dopuštene dvije metode smrtne kazne: ubrizgavanje injekcije te egzekucija plinom. U Missouriju se na izvršenje smrtne kazne plinskim komorama, s dotadašnjeg vješanja, prešlo 1937., a posljednja takva egzekucija izvršena je 1965. nakon čega se prelazi na metodu ubrizgavanja injekcije jer se egzekucija u plinskoj komori počela smatrati preokrutnom mjerom. Treba spomenuti da plinsku komoru formalno zakon nikada nije zabranio. Od 1976. godine izvršena je egzekucija injekcijom nad 68 osuđenika, da bi se u razdoblju od 2006. do 2009. ta praksa prekinula zbog svjedočanstava o nestručnom izvršavanju smrtne kazne, a potom ponovno nastavila. No, ideja o povratku plinskim komorama zasigurno će više koštati, budući da Missouri više ne raspolaže 'aktivnim' komorama.

Sa izvršenjem smrtne kazne, i istog razloga kao i u Missuriju, muče i u Vijetnamu koji također prakticira pogubljenja injekcijom. No, od 2011. i embarga EU-a na izvoz supstanci za mučenja i pogubljenja, Vijetnam nije izvršio niti jednu smrtnu kaznu. Trenutno u toj zemlji u "ćelijama smrti" ima više od 500 osuđenika.