Sreća bi mogla izgledati kao nedostižan koncept za kvantificiranje, ali i za to postoji znanost.

Kada istraživači govore o "sreći", oni se osvrću na "zadovoljstvo načinom nečijeg života", kaže Jeff Sachs, suosnivač Svjetskog izvještaja o sreći i profesor na Sveučilištu Columbia, za CNBC Make It.

"Nije prvenstveno mjera toga da li se netko jučer smijao ili se smiješio, već kako se čovjek osjeća tijekom svog života", kaže on.

Otkako je izvještaj počeo 2012. godine, nordijske zemlje – među kojima su Danska, Norveška, Švedska, Finska i Island, plus Farski otoci, Grenland i Aland – dosljedno su na vrhu liste. (Sjedinjene Države, s druge strane, obično slijeću negdje oko 18. ili 19. mjesta.)

U 2019. godini Finska je drugu godinu za redom bila na prvom mjestu. U 2017. godini bila je to Norveška, a Danska je osvojila prvo mjesto u 2013. i 2016. Švicarska je 2015. osvojila najviši rang.

To nije slučajnost. Nordijske se zemlje tako visoko ocjenjuju u izvještaju o sreći jer imaju stvari poput besplatnog obrazovanja i zdravstvene zaštite, niske stope kriminala, neupadljivih mreža socijalnog osiguranja, relativno homogenog stanovništva, izrazito male korupcije i prilično su napredne.

Možda je najvažnije da ove zemlje daju prednost ravnoteži, što je "formula za sreću", kaže Sachs. "One nisu društva koja ciljaju na ludo bogatstvo, one traže dobru ravnotežu života, a rezultati su izuzetno pozitivni", kaže on.

„Sreću nalazimo u vlastitim nastojanjima“, poput našeg profesionalnog rada i strasti, dodaje. "I živeći u uravnoteženijim društvima."

Ne rade previše sati

″Ono što znanost pokazuje jest da je jedina stvar koja će nas usrećiti – je imati malo više vremena“, kaže Laurie Santos, profesorica psihologije na Yaleu koja predaje Znanost o dobrobiti, za CNBC Make it.

Radna nedjelja „punog radnog vremena“ u Danskoj obično iznosi 37 sati tijekom pet dana. S druge strane, prosječni Amerikanac radi 44 sata tjedno, odnosno 8,8 sati dnevno, prema podacima Zavoda za statistiku rada.

Dok mnogi Amerikanci koji prekovremeno rade to vide kao značku časti i način za napredovanje, u Danskoj se to vidi kao slabost – pokazuje da ne možete raditi stvari u predviđenom radnom vremenu, napominje Kay Xander Mellish, danski poslovni savjetnik i autor časopisa "Kako raditi u Danskoj".

Većina zaposlenika napušta posao oko 16 sati, prema Danskom ministarstvu vanjskih poslova.

„Postoji osjećaj da je rad važan i morate svoj posao odraditi prema visokoj kvaliteti, ali također se morate pobrinuti za to da bude uravnotežen na odgovarajući način“, kaže Alex Calvert, doseljenik koji već sedam godina živi u Kopenhagenu sa suprugom i dvoje djece.

Da bi bili što učinkovitiji, Danci se uopće ne druže na poslu ili ne prave pauze kako bi izvršili naređenja, kaže Mellish. "Možda ste tamo samo 7,5 sati, ali cijelo to vrijeme radite", kaže ona. Slobodno vrijeme je "najvažnija stvar koju imaju", tako da se rijetko kada ljudi druže s kolegama nakon radnog vremena, dodaje ona.

Fleksibilni aranžmani rada su također uobičajeni. Na primjer, Saara Alhopuro, koja radi kao diplomat u Helsinkiju u Finskoj, kaže za CNBC Make It da samo tri puta tjedno ulazi u fizički ured. Dopušteno joj je da radi na daljinu jedan dan u tjednu, a ostatak slobodnog vremena provodi radeći na svom hobiju: fotografiranju gljiva.

Zapravo, u Finskoj zaposlenici imaju pravo svoj radni dan pomaknuti za tri sata ranije ili kasnije od uobičajenih zahtjeva svojih poslodavaca.

Pet tjedana plaćenog odmora je jamstvo

U Danskoj, djelatnicima koji rade s punim radnim vremenom zajamčeno je pet tjedana godišnjeg odmora, bez obzira na njihov položaj ili područje posla.

U usporedbi, prosječni američki radnik s pet godina iskustva ima 15 dana plaćenog odmora, prema Zavodu za statistiku rada. Međutim, Sjedinjene Države ne nude savezne politike plaćenog odmora. Prema studiji iz 2019. godine, 23% Amerikanaca nema plaćeni odmor. Povrh svega, samo 41% američkih radnika osjeća se kao da organizacija u kojoj djeluju potiče zaposlenike da se odmore, kaže Američka psihološka udruga. Ankete su pokazale da više od 55% Amerikanaca ne koristi sve slobodne dane.

Prema Mellish, to u Danskoj nije slučaj.

"Ljudi uzimaju svaki sat svog slobodnog vremena", kaže. Ako pokušate kontaktirati nekoga u Danskoj i Švedskoj krajem srpnja ili kolovoza, oni će vrlo vjerojatno biti daleko "uživajući u odmoru", kaže Sachs.

U Finskoj mnogi ljudi ljeto provode u vikendicama, zvanim "mokki", gdje se isključuju iz mreže i opuštaju s obitelji i prijateljima.

Suprotno uvriježenom mišljenju, „davanje sebi malo slobodnog vremena može poboljšati našu produktivnost, a ne smanjiti“, kaže Santos.

"Dopust od stresa"

Christina Konig Koehrsen, studentica umjetnosti izvan Kopenhagena, kaže za CNBC Make It da je napustila posao oglašavanja na 8 mjeseci jer je bila pod stresom, a posao je jednostavno nije usrećivao.

″[Nisam si dopustila da imam ravnotežu između radnog i osobnog života koju ovdje toliko njegujemo “, kaže ona. "I tako, imamo sustav koji mi je omogućio da napustim posao i imam vremena za razmišljanje i shvatim što mi je sljedeći korak u životu." Za to vrijeme Konig Koehrsen je od danske vlade dobivala 2.000 dolara mjesečno.

Ljudi obično odlaze na „odmor od stresa“ kada su stvari toliko loše na poslu da to utječe na njihovo mentalno zdravlje, kaže Mellish. Stres može biti "ubojica u karijeri, da budemo iskreni", dodaje, uspoređujući to s "invalidnošću niske razine."

Ta sigurnosna mreža između radnih mjesta dio je danskog modela „fleksibilnosti“ tržišta rada koji omogućava tvrtkama da budu fleksibilne, a ljudi da dobiju sigurnost od vlade.

Prema ovom modelu, poslodavci mogu vrlo lako otpustiti i zaposliti ljude. S druge strane, zaposlenici mogu plaćati naknade (u prosjeku 62,54 USD mjesečno) fondu osiguranja za slučaj nezaposlenosti i dobiti do dvije godine plaće ako izgube posao i ispune određene uvjete (poput minimalnih zahtjeva za zaradu i boravak), prema Ministarstvu vanjskih poslova. Vlada također pruža obrazovanje i savjetovanje kako bi ljude vratila na posao.

Konig Koehrsen, na primjer, sada ide u školu kako bi postala slikarica i od vlade prima školsku stipendiju od 1000 dolara mjesečno.

Sloboda je još jedina vrijednost koja je bitna u društvu i određuje nečije blagostanje, kaže Sachs. „Možete li oblikovati svoj život onako kako želite? Ako ste zarobljeni u siromaštvu, ako ste zarobljeni u dugovima, odgovor će biti ne ", kaže. "Ako imate priliku voditi život kakav želite, odgovor je da. Ako je odgovor da, to ljude čini puno sretnijima."

Bez obzira gdje živite, istraživanje pokazuje da pronalaženje posla koji zaista preslikava vaše temeljne vrijednosti može vas učiniti sretnijima, kaže Santos.

Ali sreća je samo jedan komad zagonetke

Iako se čini da kultura i sigurnosna mreža u nordijskim zemljama promoviraju sreću, to nije došlo samo od sebe.

"To plaćamo svaki dan i to radimo na više načina", kaže Mellich. Nordijske zemlje plaćaju neke od najviših poreza na svijetu. Na primjer, u Danskoj postoji porez od prodaje od 25% i porez na automobile od 150%.

Ljudi u nordijskim zemljama rado plaćaju te poreze jer zauzvrat dobivaju velike univerzalne socijalne usluge, kaže Anu Partanen, autorica „Nordijske teorije svega“. Na primjer, vrtić, javno obrazovanje, uključujući fakultet i zdravstvo. "Sve to uključeno je u vaše poreze", kaže ona.

Život u najsretnijoj zemlji na svijetu također vrši pritisak na ljude da budu sretni, kaže Konig Koehrsen. "Možda je to očekivanje da ovdje postoji ravnoteža između posla i života koja potiče parove da oboje rade, ali isto tako morate voditi računa o svojoj obitelji", kaže ona.

Podsjetimo na kraju, od Hrvata su jedino nezadovoljniji Bugari u Europskoj uniji.