Valjda nema kompleksnijeg i kompliciranijeg odnosa nego Europske unije i Izraela i Izraela s Europom. Da je geografija malo drugačija, Izrael bi najvjerojatnije bio članica EU-a. U stvari, bilo ih je koji su i to predlagali, što nije toliko neobično s obzirom na to da je i Maroko svojedobno iskreno podnio aplikaciju za primanje u briselski blok zemalja, a Turska je formalno u pregovorima o članstvu.

Europa i Izrael su povezani povijesno, kulturalno, ekonomski, suradnjom u znanosti, a dakako i strateški. Iako je najpovezaniji sa Sjedinjenim Državama, Europa ima posebno mjesto – bliska, ali ne nužno posvuda prijateljska. No, i ta razmišljanja su nijansirana, od velikog nepovjerenja zbog stvarnog ili prenapuhanog doživljaja opasnosti od antisemitizma pa do doživljavanja Europe kao saveznika, prirodnog hinterlanda Izraela.

U ovom je, dakle, unutrašnja kontradikcija: suradnja EU-a i Izraela je odlična, ali politički pogledi na palestinsko pitanje i na prenesenu traumu holokausta nisu tom odličnom suradnjom izbrisani.

No, što će biti dalje? Što će Izrael biti Europi, a Europa Izraelu? Od razvoja situacije na Bliskom istoku, rata u Gazi, moguće eskalacije rata, izborima u SAD-u, potezima Irana, ovisit će daljnje zbližavanje ili udaljavanje.

Ekspertica za sigurnost i geopolitiku iz Bruxellesa, Ilana Bet-El, ovako nam je opisala sadašnji moment: “Sad su sve karte na stolu i situacija je otvorena. U ovom trenutku svi akteri gledaju jedan drugog u oči i govore buuu! Ali, glavni potez još nije povučen”.

Puno je igrača za stolom, ali “najviše brine Iran’, kako kaže Bet-El, “derivati Irana – Hamas, Hezbollah, hutisti. Čak i ako se eskalacija sukoba zaustavi samo na istočnom Mediteranu, i tada će situacija za Europu biti vrlo teška. Već sada je teška, kad hutisti sprečavaju prometovanje trgovačkim putovima. Uskoro će biti puno pitanja – ako EU ne može osigurati slobodnu trgovinu, što može?”

‘Specijalni odnos’
U međuvremenu, ekonomski odnosi Izraela i EU-a i dalje su odlični. Nijedna okolna zemlja na Bliskom istoku ne može se ni usporediti s kvalitetom razmjene koja postoji s Izraelom. Izrael i EU imaju punu suradnju u svim vidovima i sektorima, robama, uslugama, financijskoj podršci, investicijama.

Nisu članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), kao Švicarska, nisu toliko blizu kao Norveška, ali svi mogući sporazumi koji su na raspolaganju – doduše svim zemljama tzv. “susjedstva” i “južnomediteranskog susjedstva” – su iskorišteni. U svim sferama odnosi Izraela i EU-a su ozbiljno partnerstvo, a što je najvažnije, i s jedne i druge strane masovni udio imaju visokotehnološki proizvodi, također i u sferi sigurnosti i obrane.

Primjer ove vrhunske suradnje je sudjelovanje u top razvojnom programu EU-a za inovacije i istraživanje, Horizon. Faktički, Izrael ima povlastice koje EU daje zemljama koje pristupaju – samo što Izrael ima znanja kako da ih iskoristi. Brend kojim se Izrael predstavlja u Europi je – znanost, istraživanje, inovacije. Odnos Izraela i EU-a često se naziva “specijalnim odnosom” jer, iako stalno postoje, ili čak rastu, političke razlike, formalizirani odnosi i stvarni odnosi sve su tješnji.

Netko je primijetio kako faktički izgledaju susreti dvije strane – prvo izjave prijateljstva i podrške, a onda, s obje strane, kritike. No, ponovo ističemo, suradnja cvjeta.

Taj, slikovito rečeno, reflektor, osvjetljava gotovo da je tisuću izraelskih kompanija prisutno u EU i da je više od 24 tisuće EU državljana zaposlenika izraelskih kompanija. Podatak da je EU najveći izvoznik u Izrael, osvjetljava odnose velike EU i malog Izraela. Svima je jasno da su Sjedinjene Države najveći trgovinski partner Izraela, ali je u EU u cjelini najveći uvoznik u Izrael.

U 2022. godini, 25,6 posto izraelskog izvoza završilo je u Uniji. Ukupna vrijednost robne razmjene bila je malo manja od 50 milijardi eura. Uvoz EU-a iz Izraela iznosio je 17,5 milijardi eura, a prednjačili su strojevi i transportna oprema (7,6 milijardi eura, 43,5%), kemikalije (3,5 milijardi eura, 20,1%) i ostala industrijska roba (1,9 milijardi eura, 11,1%).

Izvoz EU-a u Izrael iznosio je 12,2 milijarde eura, a dominirali su strojevi i transportna oprema (12,3 milijarde eura, 41,9%), kemikalije (5,1 milijarda eura, 17,6%) te ostala industrijska roba (3,5 milijardi eura, 12,1%). Uvoz usluga u EU bio je 6,9 milijardi eura, a izvoz 9,8 milijardi eura. Pogledavši unatrag statistike, trend je rasta.

Organizirana i konstruktivna suradnja EU-a i Izraela u ovom obliku traje od 2000., odnosno Sporazuma EU-a i Izraela, koji je tijekom vremena poboljšavan. U jednoj od varijanta budućnosti, bilo je onih koji su Izrael vidjeli čak i kao članicu EU-a. Konačno, za članstvo je aplicirao Maroko, koji je to iskreno želio pa je bio odbijen. Turska je formalno u pregovorima, pa zašto se onda ne bi razmišljalo o Izraelu, ako imamo pred očima neraskidive povijesne veze Europe s tom malom zemljom, veze koje su i danas u temelju europske politike.

Europsko-izraelski odnosi su ne samo vrlo kompleksni, nego i komplicirani, ambivalentni i sa strane Izraela i EU-a, što se vidi i u europskim pozicijama prema sadašnjem ratu. Kao zajednica, Unija je uz Izrael, makar, nakon groznih žrtava u Gazi, tiše i nesigurnije. Jedine dvije zemlje koje su se odmakle od podrške su Španjolska i Irska.

Ilana Bet-El tumači razlike u podršci Izraelu ideologijom. Kod španjolskih socijalista, podrška palestinskom pitanju naslanja se na ideju internacionalizma, a podrška Izraelu kod nekih drugih u Europi izvire iz neprijateljstva prema islamu.

Odumiru svjedoci
Međutim, bacimo pogled na dvije stvari od mnogih, koje sada formiraju stav u Europi prema Bliskom istoku. Prvo, kako se generacije mijenjaju i odumiru svjedoci Drugog svjetskog rata, mijenja se osjećaj dužnosti europskih intelektualnih i akademskih elita prema Izraelu. Najugledniji svjetski filozof stare garde, neomarksist Jürgen Habermas, nedavno je objavio javno pismo u kojem traži da Njemačka čvrsto i dalje čvrsto ostane uz Izrael i zaštitu židovstva.

Habermas smatra da se načelo “nikada više” – svojevrsni poziv osvještenja Europe nakon spoznaje genocida nad šest milijuna europskih Židova, prvenstveno odnosi na zaštitu života Izraelaca, i da nakon napada Hamasa 7. listopada, Izrael ima pravo na obranu. Taj stav je i inače doslovno utkan u njemačku politiku, od centra na lijevo i na desno, a u Bruxellesu ga zastupa Ursula von der Leyen.

S druge strane debate, mladi pripadnici intelektualnih elita tvrde da Izrael više nije žrtva, nego dio privilegiranog, neoliberalnog, eksploatatorskog i kolonizatorskog kruga država koji može proći nekažnjeno u svojim postupcima, kao sada u Gazi, gdje se odvijaju teški zločini. Je li to genocid? Je li “nikada više” univerzalni princip? Ili se radi o licemjerstvu privilegiranih, kao što tvrdi talijanski filozof Franco Berardi. Takav negativan stav prema Izraelu, koji je u biti kritika Netanyjahovog režima, ali se u nepoznavanju situacije širi na cijeli Izrael pa i na sudbinu Izraela, u ovom trenutku prevladava, u Izraelu se promatra tužno, skeptično i razočarano.

Međutim, promjena narativa kakva se sada vidi, može dovesti i do drugačijih političkih odluka. Vidjet ćemo nakon europskih izbora za Europski parlament, a nakon toga formiranja Europske komisije novim sastavom, kakav će biti stav Bruxellesa prema Izraelu.

Po strani od ove filozofske debate, komentirajući isključivo geopolitiku regije Ilana Bet-El kaže: “Nažalost, ne živimo u idealnom svijetu Grete Thunberg. Realnost je drugačija. Tko zna kakvi će se sporazumi sklapati. Pogledajmo kako je bilo s Ukrajinom. U početku su svi bili zgroženi Putinom, pa i Putin je bio šokiran time da se Europa ujedinila, ali polako se osjeća zamor i Europljani se pitaju – a što je s našom ekonomijom?”

Najveća briga – Iran
No, sve ovisi, kaže ova izraelsko-briselska ekspertica za sigurnost i geopolitiku, o eventualnoj eskalaciji u regiji. Onda će se tražiti tko je saveznik. “Na vaše pitanje o geopolitici regije i ulozi Turske, podsjetit ću vas da je predsjednik Erdogan vrlo blizak Muslimanskom bratstvu, koje podržava Hamas i koji je zabranjen u Egiptu, a da je Ankara važna članica NATO-a. I NATO i EU su iznimno zabrinuti oko Erdogana. On potkopava trud i akcije Zapada u svim elementima osim u jednom – a to je da ne dozvoljava prolaz ruskim brodovima u Crno more.

S druge strane, to mu daje snažnu prednost u odnosima s NATO-om – u svakom trenutku može odlučiti da digne tu prepreku! Isto tako, prema EU, uvijek može otvoriti kampove za koje EU plaća i pustiti migrante prema Europi. S treće strane, Zapad ga treba kao pregovarača s Moskvom. Zatvaraju se oči na njegove poteze, kao što je nedavni napad na 29 kurdskih naselja. Kako mu slijede regionalni izbori i turska ekonomija kontrahira, pojačat će svoju razornu retoriku prema Izraelu. To je tako”.

“No, moramo istaknuti, ipak je najveća briga Iran i njegove destruktivne operacije u regiji. U ovom trenutku, već preko hutista sprečavaju globalnu trgovinu. Zbog Irana je moguća eskalacija u Iranu, u Pakistanu, odnosno već se događa. Ako se ovako nastavi, neće samo Izrael biti u banani, nego i Europa”, završila je slikovito Bet-El.

Sve to potvrđuje ono što je rekla na početku: karte su na stolu, otvorene, oružje je izvađeno, ali još nema velikih poteza koji će odlučiti strategiju Europe.