Posljednje predizborne ankete u Njemačkoj izazvale su razočaranje diljem Europe. Naime, rezultati su pokazali kako unatoč tome što će koalicija desnog centra kancelarke Angele Merkele biti pobjednik na izborima u nedjelju, nedostajat će joj većina za formiranje vlade.

Tako je već sada izvjesno da nakon izbora krenuti potencijalno dugotrajan proces potrage za koalicijskim partnerima a što će odgoditi rješavanje niza gorućih političkih, ekonomskih i financijskih pitanja na nivou Europske unije.

EU nije na dnevnom redu
Naime, od Atene do Lisabona i od Pariza do Rima vlasti žele konačno provesti u djelo europsku bankarsku uniju, usvojiti ekspanzivniju ekonomsku politiku koja će konačno potaknuti rast i obuzdati podivljalu nezaposlenost diljem stagnirajuće eurozone. Kako javlja Reuters, europski partneri očekuju da će Angela Merkel osvojiti treći uzastopni mandat za kormilom najvećeg europskog gospodarstva i glavnog ekonomskog pokretača Europske unije, a priželjkuju veliku koaliciju sa strankom lijevog centra SPD-om koja je mnogo sklonija poticajnoj gospodarskoj politici i redukciji drastičnih mjera štednje.

Upravo je to bilo evanđelje koje je od izbijanja dužničke krize propovijedala njemačka kancelarka, a koje je dobrim dijelom zaslužno za dugotrajnu recesiju u kojoj se našla eurozona, sve dublju krizu u rubnim članicama i pravu pošast koja je poharala grčko gospodarstvo. No, kako stvari stoje, čini se da Europljani polažu prazne nade."Tko god pobijedio morat će se nositi s ograničenja koje je nametnula kancelarka Merkel", smatra Sylvie Goulard, francuska liberalna zastupnica u Europskom parlamentu. Trostruka brava koju čine Bundestag, netrpeljivost javnosti i (pre)revni Ustavni sud i dalje će biti gotovo nepremostive prepreke tome da Njemačka preuzme na sebe više europske odgovornosti.

Angela Merkel i njezin glavni protukandidat SPD-ov Peer Steinbrück tijekom njihovog jedinog televizijskog dvoboja jedva da su se i očešali pitanja vezanih za Europu i vanjsku politiku, osim što su postigli suglasje oko toga da Njemačka ne smije sudjelovati u vojnom rješavanju pitanja sirijskog kemijskog oružja.Doduše, Steinbrück je optužio Merkel da je produbila krizu eurozone time što je sporo reagirala na očite probleme i propisivanjem otrovne doze mjera štednje Grčkoj i drugim državama koje je morala spašavati EU. Ipak, šutio je kao zaliven o podršci SPD-a o otpisu dijela duga država najpogođenijih krizom, jer je znao da bi time otjerao glasače. Kancelarka mu nije ostala dužna te je odgovorila kako je SPD podržao svaki njezin prijedlog spašavanja država eurozone, no pritom nije ponudila baš nikakvu osobnu viziju europske budućnosti.

Njemačka vizija
Nakon što više nije ugrožen opstanak  zajedničke europske valute, a primirila su se i financijaka tržišta, analitičari tvrde kako će Merkel i dalje ostati dosljedna svojoj politici malih koraka po pitanjima daljnje integracije eurozone, a taj bi pristup moglo poremetiti samo ponovno izbijanje akutne krize. Izvjesno je da će se u Berlinu i dalje voditi čangrizave rasprave o potrebi dodatne finacijske pomoći Grčkoj, Portugalu i vjerojatno Irskoj. Neće jenjavati niti frustracija zbog kronične političke nestabilnosti u Italiji, niti će se umanjiti nerazumijevanje prema francuskoj averziji prema liberlnim ekonomskim reformama. Na razini Europske unije jednako važno njemačko pitanje, možda i važnije od samih izbora, je presuda njemačkog Ustavnog suda idućeg mjeseca o politici kupnje obveznica Europske središnje banke (ECB). Naime upravo je tom mjerom krajem prošle godine predsjednik ECB-a Mario Draghi uspio obuzdati krizu u eurozoni.

Iako se očekuje da Ustavni sud neće proglasiti tu mjeru protuzakonitom, mogao bi nametnuti ograničenja koja bi ju učinila izuzetno teško provedivom."Njemačka će graditi Europu tempom i uvjetima koje sama odredi. Ostali to jednostavno moraju progutati i shvatiti. Ako će nas požurivati sve će samo trajati još dulje", rkla je Ulrike Guérot, njemačka predstavnica u Europskom vijeću za vanjsku politiku. I ona je uvjerena kako će Berlin i nakon izbora tražiti obvezujući nadzor europskih institucijama nad proračunskim deficitom država članica, kao i odgovornost parlamenta za odluke vezane za financije eurozone. To su preduvijeti za ikakve pomake po pitanjima dugova i banaka drugih država članica, smatra Guérot.