Europske kompanije trebale bi promijeniti pristup kada je riječ o poslovanju u Kini s obzirom da se na tom najvećem pojedinačnom tržištu na svijetu već godinama suočavaju s netransparentnim i vrlo ispolitiziranim poduzetničkim okružjem.

Jedan je to od glavnih zaključaka izvješća pod nazivom “Kineski inovacijski ekosustav: Pravo za mnoge, ali ne za sve” koje je objavila Trgovinska komora Europske unije u Kini.

“Za europske je kompanije imperativ razumjeti kako maksimizirati vrijednost kineskog vibrantnog inovacijskog ekosustava, ali isto tako i ograničiti rizik tehnološkog ‘curenja”, stoji u izvješću koje prenosi Deutsche Welle.

Fascinantna priča
Kina sudjeluje s petinom u globalnom istraživanju i razvoju, a istovremeno Washington pokušava “odvojiti” američke kompanije, posebice tehnološke, od tog tržišta. U tom kontekstu izvješće postavlja pitanje predstavlja li takva situacija priliku za europske kompanije.

Međutim, izvješće naglašava i činjenicu kako se do sada često događalo da su europske kompanije protiv svoje volje transferirale tehnologiju kineskim partnerima i tako tehnološki ojačavale “kineskog zmaja”. “To je fascinantna priča s prve linije globalne trgovine”, ističe jedan od autora izvješća Mikko Houtari.

“Trebamo odvagnuti rizike i koristi. Prisilni prijenos tehnologije kineskim vojnim i državnim kompanijama jest razlog za brigu, s jasnom tenzijom između politike i poduzetništva”, ističe Houtari. Izvješće navodi kako je kineska vlada vrlo sklona smanjenju tehnološke ovisnosti o SAD-u, ali i pita mogu li europske kompanije od toga profitirati.

“Zasigurno ne. Kina ne želi postati ovisna o drugom partneru, koji može biti nepouzdan. Taj je brod otplovio. Peking ustvari sve više kompanija može označiti strateškima”, kaže Jeroen Groenewegen-Lau, voditelj programa za znanost, tehnologiju i inovacijske politike na Mercator institutu za kineske studije (MERICS).

To znači, kako sugerira izvješće, da bi europske kompanije trebale osvježiti svoje strategije prema Kini. Do sada su strane kompanije prakticirale dvije strategije: ili potpuni ulazak na tamošnje tržište ili oprezniji pristup. Jeroen Groenewegen-Lau kažu kako su neke europske kompanije u Kini dočekane “crvenim tepihom”, posebice kada je Peking u tome vidio prednost za zemlju.

Ovaj analitičar ističe kako tretman stranih kompanija u Kini ovisi o tome da li im je kineski partner s kojim žele surađivati na području istraživanja i razvoja kompanija iz strateškog ili nestrateškog sektora.

No, ta su vremena prošla te autori izvješća smatraju da “crveni tepih” kineska vlada neće tako skoro razvući pred nekom stranom kompanijom. Štoviše, Peking će više zanimati istiskivanje stranih kompanija iz sektora gdje su kineske kompanije zatvorile tehnološki jaz sa Zapadom, stoji u izvješću.

S obzirom na proklamiranu politiku tehnološke samodostatnosti, kineska ulaganja u istraživanje i razvoj svake su godine sve veća. Prema tvrdnjama kineske vlade, prošle je godine u istraživanje i razvoj uloženo 2,44 posto BDP-a, 0,03 postotna boda više nego godinu ranije. To je ujedno i novi najviši iznos ulaganja u tu svrhu.

U apsolutnim iznosima, Kina je u istraživanje i razvoj lani uložila 2,79 bilijuna juana, odnosno 441,1 milijardu dolara što je 14,2 posto više nego godinu ranije. Ulaganja u temeljna istraživanja iznosila su 169,9 milijardi juana, odnosno 6,1 posto ukupnih ulaganja u R&D.

Prilika kao nigdje u svijetu
Kada je riječ o strategijama koje se savjetuju europskim kompanijama, pristup potpunog ulaska na tržište ima dva dijela. Prvi promatra kineski R&D ekosustav toliko vibrantnim da bi kompanije trebale potpuno ući u njega, čak i pod cijenu moguće krađe intelektualnog vlasništva.

One prihvaćaju i upravljaju tim rizikom kako izvukle najveću korist iz kineskog poduzetničkog duha, golemog bazena znanstvenika i istraživača te mogućnosti komercijalizacije inovacija brže nego bilo gdje drugdje u svijetu.

Ta vrsta R&D okružja mnogim kompanijama omogućuje razvoj proizvoda koji mogu kasnije biti prodavani u cijelom svijetu. Drugi dio te strategije podrazumijeva biti dijelom industrija koje su ključne, ali ih se ne smatra visokotehnološkima i koje često posluju u specifičnim nišama.

Kompanije koje se pak odluče za oprezniji pristup prepoznaju važnost razvoja proizvoda za kinesko tržište, ali smatraju da je rizik sveobuhvatnog istraživanja i razvoja prevelik, s inovacijama njihovih temeljnih tehnologija samo na njihovim domaćim, sigurnim tržištima.

Umjesto toga one se fokusiraju na lokalizaciju u Kini i traže komplementarne lokalne tehnologije za unapređenje lokalne i globalne ponude svojih proizvoda.

To se prije svega odnosi na industrije u kojima je sve više prisutan protekcionizam i preferencije odabira domaćeg proizvođača, poput mrežne opreme i usluga te kompanija fokusiranih na digitalne i telekomunikacijske usluge.

Sve u svemu, europske kompanije ne smiju odustati od tehnološke suradnje s Kinom, neovisno u kojem obliku. Za razliku od Rusije čije se gospodarstvo temelji isključivo na izvozu sirovina, Kina je jedan od globalnih lidera u inovacijama.

Jacob Gunter, stariji analitičar MERICS-ovog Tima za ekonomska istraživanja, kaže kako bi se Europa odsjekla od novih tehnologija ako bi prekinula suradnju s Kinom. “Kineska poslovna klasa treba nas i želi nas, posebice u tehnologiji borbe protiv klimatskih promjena. Produžit ćemo taj proces ako se povučemo”, kazao je Gunter.