Europa nezaustavljivo stari: jedan od pet stanovnika Europe stariji je od 65 godina, ukupno oko 100 milijuna građana. Stopa ovisnog starijeg stanovništva (koja pokazuje omjer starijih u odnosu na radno sposobne), dosegnula 2017. rekordnih 29,9%. Koliko je strm trend demografskog starenja ilustrira da je prije samo 20 godina pet radno sposobnih između 15 i 64 godine dolazilo na jednog starijeg, prije deset četvorica, a danas tek trojica. Iako po Eurostatovim mjerilima često neslavna rekorderka po lošim trendovima u odmjeravanju snaga s ostalim članicama, Hrvatska po ovom pitanju ne iskače već je čvrsto na europskom prosjeku starenja populacije.

Implikacije za sve

“Demografsko starenje je očigledan proces prisutan u EU duže vrijeme, a po projekcijama će se nastaviti približno istim tempom i u budućnosti”, kaže Danijel Nestić s Ekonomskog instituta.

Realnost u kojoj stanovništvo u prosjeku stari – ljudi duže žive, a stopa nataliteta ispod je razine koja garantira obnovu stanovništva – nosi brojne reperkusije na sve aspekte društva te u konačnici na životni standard. “Hrvatska nije izuzetak, niz je velikih implikacija na sve. Od malih stvari poput dizajna proizvoda prilagođenim starijim ljudima, do ‘velikih’ kao što je utjecaj na politički proces. Može se dogoditi da u budućnosti više od polovice glasačkog tijela čini starije stanovništvo koje će glasati sebi u prilog”, dodaje. Primjer toga danas živi Velika Britanija. Analize su pokazale da su za Brexit dobrim dijelom zaslužni stariji Britanci koji će, paradoksalno, najkraće živjeti s ekonomskim posljedicama izlaska iz EU.

Manjak mladih utjecat će na gospodarstvo i ako će EU ograničavati (ili neće prihvaćati) migrante gospodarstva članica trpjet će nedostatak radne snage. Propulzivna Njemačka, primjerice, ima slično loše demografske trendove kao Hrvatska, no manjak radne snage rješava imigracijom koja je kod nas još bauk iako samo u turizmu nedostaju deseci tisuća radnika.

Probni baloni

Projekcije da će u narednih 30-ak godina u Hrvatskoj nestati grad veličine Zagreba otvara Pandorinu kutiju problema. U prvom planu kako će manjak radnika utjecati na socijalu, mirovinski sustav, potom zdravstvenu zaštitu, oblikovanje razvojnih strategija gospodarstva, obrazovanja, infrastrukture, energetike,…

“Mi imamo relativno mladu umirovljeničku populaciju, na 120 zaposlenih dolazi 100 umirovljenika. Kako se omjer stanovništva mijenja, naprosto neće biti dovoljno novca za mirovine pa promjene mirovinskih sustava u Europi idu prema jačanju shema kapitalizacije (II. i III. stup u RH) i produljenja radnog vijeka”, kaže Nestić koji smatra da bi političari jasno trebali objasniti da bez kasnijih umirovljenja neće imati pristojne mirovine umjesto puštati probne balone.

“Nije istina da ćemo ‘s posla u grob’. Sada osoba u Hrvatskoj koja doživi 65 godina može očekivati u prosjeku još 17 godina života, no svakih sljedećih desetak godina živimo duže još godinu dana, tako da ćemo duže živjeti, dulje raditi i dulje biti u mirovini”, zaključuje Nestić.