Već puno godina ljudi uspoređuju euroskepticizam i populizam s virusom koji je poprimio epidemijske razmjere. Unutar EU postoji nada da je stvarni virus pomogao u liječenju političkog virusa i da populizam trenutno opada.

Europski vođe, poput Olafa Scholza, čak su izjavili da će plan oporavka označiti ‘Hamiltonov trenutak’ koji europskom projektu daje novu svrhu. Baš kako je i prvi američki ministar financija usmjerio SAD na put prema federaciji putem udruživanja dugova iz revolucionarnog rada, nadaju se da će plan europskog oporavka biti postaja na putu prema ‘Sjedinjenim Državama Europe’.

Pitanje javnog mijenja

Nema sumnje da je veliki plan oporavka ključan za oporavak europskih država nakon krize. Francusko – Njemačka inicijativa predstavlja hrabar i nužan prvi korak na putu europskog oporavka.

Međutim, veliko ECFR istraživanje pokazuje da postoji opasnost krivog tumačenja javnog mnijenja u kontekstu trenutne krize i slučajnog stimuliranja novog vala euroskepticizma. Pitali smo Europljane u devet zemalja članica EU koje pokrivaju gotovo dvije trećine populacije podržavaju li podjelu financijskog opterećenja i rezultati su bili vrlo razboriti.

Otkrili smo veliku potporu podjeli financijskog opterećenja u zemljama koje će vjerojatno imati koristi od fonda oporavka, ali niti jedna od zemalja koje će dati najviše za takav fond nemaju većinu koja podržava podjelu financijskog opterećenja.

Čak i u Francuskoj – zemlji koja je vodeća u zalaganju za Euroobveznice – samo 47 posto ispitanih podržava podjelu financijskog tereta, u Njemačkoj 43 posto, u Švedskoj 30 posto, a u Danskoj samo 25 posto.

Naša anketa je pokazala da detaljnija slika simpatizera stranaka nije ništa više ohrabrujuća. Samo 23 posto onih koji namjeravaju glasati za Fredriksenove socijaldemokrate podržavaju podjelu financijskog opterećenja. Ključno je za povećanje potpore fonda oporavka razumijevanje zabrinutosti skeptičnih zemalja. One se izgleda boje stvaranja trajnog prijenosa iz bogatih u siromašne zemlje.

Osim toga, boje se i da podržavaju neodržive ekonomske aktivnosti, umjesto da grade put prema novoj ekonomiji. Kako bi se ljude koji ovako razmišljaju uvjerilo da podrže plan oporavka, bit će bitno izreći argumente koji nisu usmjereni prema solidarnosti i federalizmu nego prema vlastitom interesu i modernizaciji.

Počnimo s vlastitim interesom. Kriza uzrokovana Covidom-19 pokazala je brojnim građanima Europe da se globalizirani svjetski poredak o kojem ovise urušava. Ni Trump niti Xi Jinping nisu pouzdani partneri i postoji duboka zabrinutost da će se, u ovom trenutku globalne zabrinutosti, globalna tržišta zatvoriti, jer Kina i SAD koriste globalizaciju za međusobno natjecanje.

To stvara novi razlog za jedinstveno europsko tržište. Kako se zemlje širom svijeta sve više okreću vlastitom tržištu, članice EU će shvatiti da je jedino održivo jedinstveno tržište je Europsko, a ne nacionalno. Pogledajte samo brojke o trgovanju čak i prije krize uzrokovane Covidom-19: trgovanje u robama i uslugama između zemalja članica EU iznosi preko dvije trećine ukupnog trgovanja zemalja članica EU.

Trgovanje unutar EU iznosi 59 posto švedskog, francuskog i njemačkog izvoza, 61 posto danskog izvoza, 71 posto austrijskog izvoza i 74 posto nizozemskog izvoza.

U Nizozemskoj, 43,9 ppsto BDP-a ovisi o intraeuropskoj trgovini robama (u Austriji: 29,8%, Njemačkoj: 21%, Danskoj: 19,9%, Švedskoj: 18%). Ekonomisti su nam pokazali da bi u brojnim europskim tvrtkama mogli biti izgubljeni milijuni radnih mjesta radi kratkotrajnih šokova, a ne radi dugotrajne nekonkurentnosti.

Velika jednokratna injekcija kapitala na tržište mogla bi stvoriti ogroman povrat, osobito u skromnim zemljama čija dobrobit značajno ovisi o jednom tržištu. Argument u korist fonda oporavka iz tog je razloga puno više namijenjen vlastitim interesima, nego solidarnosti.

Druga bitna lekcija koju treba naučiti iz ankete je da europski vođe ne bi trebali govoriti o Hamiltonovoj prošlosti, nego o zelenoj budućnosti.

Briga za okoliš

Kako pokazuju podaci iz istraživanja Eurobarometra koje je provedeno tijekom 2019., javnost u svim štedljivim zemljama je vrlo zabrinuta zbog klimatskih promjena. Gotovo tri četvrtine (71%) Austrijanaca ih vidi kao “ozbiljan” problem, a u Nizozemskoj (74%), Danskoj (83%) i Švedskoj (84%) čak i veći dio stanovništva smatra ih “vrlo ozbiljnim” problemom.

A anketa ECFR-a pokazuje da u Danskoj i Švedskoj postoje ljudi koji brinu za okoliš, a u isto su vrijeme voljni prihvatiti podjelu financijskoj opterećenja. Ako se slučaj fonda za oporavak objasni u pojmovima budućnosti, a ne prošlosti, moglo bi postati moguće izgraditi potporu oporavku.

Ako vodeći europski političari uzmu u obzir ove dvije lekcije, mogli bi doista to učiniti europskim trenutkom. Ako nastave argumentirati u smislu solidarnosti i Hamiltonovog trenutka, u opasnosti smo da se stvori novi val euroskepticizma – produžavajući upravo koncept radi kojeg je većina europskih građana skeptična. I, upravo kao i kod Španjolske groznice, postoji opasnost za virulentniji drugi val euroskepticizma koji bi se i ovoga puta mogao pokazati kao najsmrtonosniji.