Zbog ruske invazije na Ukrajinu Europa želi smanjiti ovisnost o ruskom plinu, i to za dvije trećine do kraja godine, a pritom i ojačati energetsku sigurnost cijelog kontinenta. A ključ za brže okretanje od ruskog plina leži u plutajućim LNG terminalima.

Kako piše Financial Times, Njemačka, Italija i Nizozemska najavile su izgradnju plutajućih LNG terminala za ukapljeni prirodni plin, poput hrvatskog na Krku, ne bi li tako počele primati američki plin.

Većina na Pirinejima
Europa želi uvesti dodatnih 50 milijardi kubnih metara LNG-a. Premda postoje pitanja o tome ima li globalno dovoljno opskrbe LNG-om za zadovoljavanje europskih potreba, analitičari kažu da bi infrastruktura mogla predstavljati ključno usko grlo.

Europa ima infrastrukturu za ponovno rasplinjavanje 170 bcm LNG-a, ali većina slobodnih kapaciteta nalazi se na Pirinejskom poluotoku, koji nema dovoljno cjevovoda za premještanje zaliha dalje na sjever.

Prema ranijim navodima, EU pregovara s većim brojem država dobavljača, pa je tako u siječnju isporučeno rekordnih deset milijardi kubnih metara LNG-a u više od 120 plovila. Američke isporuke narasle su na 4,4 milijarde, što je gotovo dvostruko više od normalne isporuke za siječanj.

Dodatni izazov je što izgradnja terminala za uvoz LNG-a na kopnu traje najmanje pet godina i skupa je. Posebni LNG brodovi-terminali, od kojih svaki u pravilu može preuzeti oko 5 milijardi prostornih metara plina godišnje, jeftiniji su i brži za instalaciju.

Predsjednik SAD-a Joe Biden i predsjednica EK-a Ursula von der Leyen nedavno su dogovorili isporuku američkog plina/Reuters

No, unatoč tome što se brže instaliraju, postavljanje plutajućih terminala još uvijek može potrajati nekoliko godina. FT navodi da kriza globalnog opskrbnog lanca prijeti daljnjim odgodama.

Njemačka, koja nema terminale za uvoz LNG-a, ispituje moguće lokacije u Sjevernom moru i Baltičkom moru za tri plutajuća terminala s procijenjenim kapacitetom od 27 milijardi prostornih metara plina. Procjenjuju da bi prvi mogao početi s radom već ove godine.

Jason Feer, voditelj poslovnog obavještavanja u posredničkoj tvrtki za energetiku i brodarstvo Poten & Partners, rekao je za FT da prvi njemački plutajući LNG terminal neće biti pokrenut prije 2024.

Nizozemska grupa za prijenos plina Gasunie rekla je da bi mogla moći uvoziti LNG do trećeg tromjesečja ove godine. Robert Songer, analitičar u ICIS-u, tvrtki za podatke o robi, rekao je da je ovaj projekt prvi put planiran prije desetak godina.

Dostupno pet plovila
Rezervnih plovila također je malo. Od globalne flote od oko 50 plutajućih terminala, procjenjuje se da je dostupno samo pet brodova, a tri bi mogla biti oslobođena ugovora ove godine, kako kaže Karl Fredrik Staubo, izvršni direktor Golar LNG-a, vlasnik flote takvih brodova sa sjedištem na Bermudama.

Navodi da nisu svi prikladni za sjevernu Europu jer je voda ispod 10 Celzijevih stupnja prehladna za sustav izmjene topline koji se koristi na nekim brodovima.

Cijene čartera za plutajuće terminale od izbijanja rata u Ukrajini veće su za 50 posto; između 150.000 i 180.000 dolara dnevno, prema FT-ovim izvorima iz industrije. Rystad Energy procjenjuje da 40 do 60 milijuna dolara godišnje treba za najam plutajućeg terminala.

“Dugo nije imalo smisla graditi novi plutajući terminal”, rekao je Oystein Kalleklev iz tvrtke Flex LNG za transport LNG-a. Zaostaci u izgradnji znače da bi isporuka nove jedinice mogla potrajati do 2027. godine.

Povećana konkurencija za LNG i terminalima, potrebnima za uvoz, vjerojatno će odbiti siromašnije potencijalne uvoznike LNG-a kao što su Šri Lanka, Brazil i Panama, koji bi se umjesto toga mogle okrenuti štetnijim gorivima.