Više od tri godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, energetska sigurnost Europe i dalje je krhka. Američki ukapljeni prirodni plin (LNG) pomogao je popuniti prazninu u opskrbi koju je izazvala Rusija tijekom energetske krize 2022.–2023.

No sada, kada je predsjednik Donald Trump narušio odnose s Europom uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata i počeo koristiti energiju kao pregovarački alat u trgovinskim pregovorima, poduzeća sve više smatraju da se oslanjanje na Sjedinjene Države pretvorilo u novu ranjivost.

Povratak Gazproma
U takvom kontekstu, čelnici velikih tvrtki u EU počeli su izgovarati ono što bi prije samo godinu dana bilo nezamislivo – da bi uvoz dijela ruskog plina, uključujući onaj iz državnog diva Gazproma, mogao biti dobra ideja.

To bi zahtijevalo još jednu veliku promjenu politike, s obzirom na to da je EU nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. obećao okončati uvoz ruske energije do 2027. Europa ima ograničene mogućnosti. Pregovori s LNG divom Katarom o dodatnim količinama plina su zastali, a iako je korištenje obnovljivih izvora ubrzano, stopa rasta nije dovoljno brza da bi EU mogao osjećati sigurnost.

Paur: Trebamo ruski plin, trebamo jeftinu energiju – bez obzira odakle dolazi.

“Ako dođe do razumnog mira u Ukrajini, mogli bismo se vratiti na protok od 60 milijardi kubičnih metara, možda 70 godišnje, uključujući LNG”, rekao je Didier Holleaux, izvršni potpredsjednik francuskog Engieja, u intervjuu za Reuters.

Francuska država djelomično posjeduje Engie, koji je nekad bio jedan od najvećih kupaca Gazpromovog plina. Holleaux smatra da bi Rusija mogla pokrivati oko 20 do 25 posto potreba EU, u odnosu na 40 posto prije rata. Šef francuskog energetskog diva TotalEnergies, Patrick Pouyanne, upozorio je Europu da se previše ne oslanja na američki plin.

“Moramo se diverzificirati, imati više pravaca, ne oslanjati se samo na jedan ili dva”, rekao je Pouyanne za Reuters. Total izvozi velike količine američkog LNG-a, ali i ruski LNG iz privatne firme Novatek.

Studija slučaja

Studija slučaja – Panvita: Zašto su strateška partnerstva ključna za finaliziranje multimilijunskih akvizicija u regiji

Održiva ulaganja

Uloga razvojnih banaka u borbi protiv klimatskih promjena – prilika za poduzetnike!

“Europa se nikada neće vratiti na uvoz od 150 milijardi kubičnih metara iz Rusije kao prije rata… ali kladio bih se na možda 70 milijardi”, dodao je Pouyanne. Francuska, koja proizvodi velike količine nuklearne energije, već ima jednu od najraznolikijih opskrba energijom u Europi. Njemačka se prije rata snažno oslanjala na jeftin ruski plin za pogon industrije, ali sada ima manje opcija.

U kemijskom parku Leuna, jednom od najvećih takvih kompleksa u Njemačkoj, gdje se nalaze postrojenja Dow Chemicala i Shella, neki proizvođači tvrde da bi se ruski plin trebao brzo vratiti. Rusija je pokrivala 60 posto lokalnih potreba, uglavnom preko plinovoda Nord Stream, koji je dignut u zrak 2022.

“U ozbiljnoj smo krizi i ne možemo čekati”, rekao je Christof Guenther, glavni direktor InfraLeune, operatera parka. Dodao je da je njemačka kemijska industrija bilježila gubitak radnih mjesta pet tromjesečja zaredom, što se nije dogodilo desetljećima. “Ponovno otvaranje plinovoda više bi smanjilo cijene od bilo kojeg trenutnog programa subvencija”, rekao je.

U saveznoj zemlji Mecklenburg–Zapadno Pomorje, gdje plinovod Nord Stream izlazi na kopno, 49 posto ispitanih Nijemaca želi povratak ruskog plina, pokazalo je istraživanje instituta Forsa.

“Trebamo ruski plin, trebamo jeftinu energiju – bez obzira odakle dolazi”, rekao je Klaus Paur, direktor tvrtke Leuna-Harze, srednje velike petrokemijske kompanije u parku Leuna. “Trebamo Nord Stream 2 jer moramo kontrolirati troškove energije”.

Industrija traži od savezne vlade da osigura jeftinu energiju, rekao je Daniel Keller, ministar gospodarstva savezne države Brandenburg u kojoj se nalazi rafinerija Schwedt, djelomično u vlasništvu ruske naftne tvrtke Rosneft, ali pod njemačkom upravom.

SAD ograničava izvoz
EU se priprema kupiti više američkog LNG-a jer Trump želi da Europa smanji trgovinski suficit sa SAD-om. “Sigurno ćemo trebati više LNG-a”, rekao je povjerenik EU-a za trgovinu Maroš Šefčovič prošlog tjedna. Trgovinski rat dodatno je povećao zabrinutost Europe oko oslanjanja na američki plin, rekla je Tatiana Mitrova, znanstvena suradnica Sveučilišta Columbia na Centru za globalnu energetsku politiku.

“Postaje sve teže američki LNG smatrati neutralnom robom, u nekom trenutku mogao bi postati geopolitički alat”, dodala je Mitrova. Ako se trgovinski rat dodatno pojača, postoji mala vjerojatnost da bi SAD mogao zadržati izvoz LNG-a, rekao je Arne Lohmann Rasmussen, glavni analitičar Global Risk Managementa.

Ako cijene plina u SAD-u porastu zbog veće industrijske potražnje i potražnje povezane s umjetnom inteligencijom, SAD bi mogao ograničiti izvoz na svim tržištima, rekao je Warren Patterson, voditelj strategije za robna tržišta u ING-u.