Dvodnevni samit Europske unije i Kine koji je u utorak (12.7.) počeo u Pekingu, proteći će i u znaku statusa Kine koja ustraje na tome da joj Bruxelles, shodno obećanju, do kraja godine prizna status tržišne ekonomije. No unutar EU-a, po tko zna koji put, vlada nejedinstvo oko ovog pitanja. No zašto je ono Kini toliko važno?

11. prosinca 2001. Kina je pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) što je od strane ove međunarodne ustanove doživljeno kao veliki uspjeh. No i za Kinu i za ostale WTO partnere je ovaj čin od samog početka predstavljao dvosjekli mač. Kina je bila prisiljena drastično sniziti carine, a u isto vrijeme ostale članice WTO-a su strahovale od konačnog preplavljivanja vlastitih tržišta kineskom robom. Zato je ulazak Kine u WTO i bio popraćen mnogim prijelaznim pravilima kako bi se izbjegli trgovinski sukobi. Jedno od tih pravila se odnosilo i na 15-godišnji embargo proglašavanja Kine tržišnim gospodarstvom što omogućava procese protiv kineskih poduzeće po pitanju dampinških cijena i uvođenje specijalnih carina na kinesku robu, piše Deutsche Welle.

Komisija i parlament nesložni

Krajem prosinca ističe rok. Kinezi smatraju da tu nema mjesta pregovorima, Europska komisija također. No sada se umiješao Europski parlament čiji zastupnici su u svibnju odlučili kineski status staviti na led. Pozadina ove odluke je sukob oko proizvodnje čelika koji ugrožava radna mjesta u Europi. Činjenica je da čelik „Made in China“ i branšu u Europskoj uniji stavlja pod veliki pritisak. Kineske čeličane, i same pod pritiskom pojačane ponude na svjetskom tržištu, su preplavile Europu svojim jeftinim proizvodima.

Europska komisija se sada našla u nedoumici: razjariti trgovinskog partnera ili parlament s kojim je institucionalno povezana. Doduše odluka zastupnika nije obvezujuća ali u atmosferi Brexita i opće raširenosti uvjerenja u krizu demokracije unutar EU-a ne bi bilo pametno ignorirati odluke demokratski izabranih zastupnika. No pritisak iz Pekinga raste. „Europi je pametnije da razmisli dva puta prije nego što donese odluku“, upozorila je nedavno u svom komentaru državna novinska agencija Džinhua.

Žrtveni jarac – automobilska industrija

Na kraju bi deblji kraj mogla izvući automobilska industrija i to prije svega njemačka koja posljednjih godina praktično živi od prodaje svojih skupocjenih vozila kineskim novobogatašima. To nije trajno stanje, upozoravaju Kinezi i mnogi već njuše ozbiljan trgovinski sukob. No u ovom sukobu bi patile obje strane jer Kina izvozi u Europu i to u mnogo većem obimu nego EU u Kinu.

Na kraju bi sve moglo završiti nekim oblikom kompromisa. No za njega je, upozoravaju ekonomisti s obje strane, sve manje vremena.