Turski premijer Tayyip Erdogan bio je dočekivan ovacijama u arapskim zemljama kada su prije dvije godine rušile svoje režime te je sve govorilo da će postati vođa regije, no danas kada guši prosvjede u vlastitom domu ugled mu se srozao i čak ga uspoređuju s diktatorima čije je svrgavanje pozdravljao.

Erdogan, međutim, još ima obožavatelja među Arapima, ali liberalne krugove razočarao je jer nije pokazao razumijevanja prema prosvjednicima u Istanbulu.

Danas su o njemu mišljenja podijeljena koliko je podijeljena javnost u Egiptu, Tunisu i Libiji na pristaše islamista i liberala. Islamistički pokreti koji su ojačali u tom dijelu svijeta nakon svrgavanja dugogodišnjih diktatora Erdogana i dalje obožavaju kao rock zvijezdu Bliskog istoka.

Tuniske vlasti ugostile su ga i potpisale s Turskom niz sporazuma prošli tjedan dok se istodobno turska policija obračunavala s prosvjednicima.

No na ulicama je splasnulo oduševljenje. Neki ga nazivaju licemjerom koji brblja o ljudskim pravima, drugi ističu da on zapravo podupire Muslimansku braću.

"Čini se kao da nam sada prijeti izgradnja diktatura u ime religije, bilo da se radi o Egiptu, Tunisu ili sada u Turskoj", kaže stanovnik Kaira, sudionik prosvjeda koji su srušili bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka.

Hama Hamami iz tuniskog sekularnog Narodnog fronta kratko ocjenjuje da je "Erdogan diktator" kao što je bio i bivši tuniski predsjednik Zin El Abidin Ben Ali.

Prije devet mjeseci anketa Pew pokazala je da je Erdogan najpopularniji lider u arapskom svijetu, ispred saudijskog kralja Abdulaha koji uživa poseban ugled kao čuvar svetoga grada Meke.

U Libiji, gdje je srušen dugogodišnji diktator Moamer el Gadafi, a stabilnost nije zavlada jer se frakcije bore za vlast, stanovnici pokazuju više razumijevanja za Erdoganov oštar obračun s prosvjednicima jer smatraju da su pogođeni tursko gospodarstvo i turizam te vlada ima pravo jer zna da je u opasnosti.

Neki strahuju da bi prosvjedi mogli srušiti Erdogana što ne bi bilo dobro za regiju. Tako istaknuta aktivistica za ljudska prava Leena al-Shami, koja je pobjegla iz zaraćene Sirije, smatra neodopustivim usporediti Erdogana s arapskim diktatorima te kaže "Policija na Taksimu ide vodenim topovima", no "da se to dogodilo Asadu, njegove bi snage već ubile stotine, ako ne i tisuće ljudi na Taksimu". Ona drži da bi Erdoganov pad ugrozio sudbinu stotina tisuća sirijskih izbjeglica u Turskoj.

Saudijski politički sociolog Halid al-Dakhil ocjenjuje da su Erdoganove nevolje u Istanbulu raspršile nade da će on igrati glavnu ulogu u Siriji poslije Asada.

Neki su arapski stručnjaci kritični prema brojnim ugovorima što ih turski gospodarstvenici potpisuju s njihovim vladama nazivajući to novom "kolonizacijom" Sjeverne Afrike po uzoru na onu koju je nekad vodilo Osmansko carstvo. No drže da će Erdoganov utjecaj trajati samo dok islamisti budu na vlasti.