Desetogodišnji plan ekonomskog razvoja Poljske svima daje na znanje golemu ambiciju za modernizaciju, samosvijest, spremnost na veliki skok i ne skrivaju da su spremni za lidersku poziciju u Europskoj uniji. Plan je predstavio Donald Tusk koji ovih šest mjeseci vodi i rotirajuće europsko predsjedništvo, a kad je za Novu godinu došao na tu funkciju nakon Viktora Orbana, svi su odahnuli. Prema tome, želje za liderstvom Europe, za to da se Europska unija postavi na tri noge, Francusku, Njemačku i Poljsku nisu neopravdane. Sad se mijenja i preslaguje briselska zajednica zemalja, i proces nije gotov. Prvo mjesto rezervirano je za duo Berlin i Pariz.
Hoće li Poljska biti treća u europskoj hijerariji pored njih i uz njih? Ili tek četvrta, možda nakon Britanije? Ili možda peta, nakon Turske? Desetogodišnji razvoj Poljske postavljen je na šest stubova, a glavni je moto “ulaganja, ulaganja, ulaganja”. Primjerice, samo za 2025. godinu plan ulaganja veći je od 150 milijardi eura.
Prvi je stub znanosti i inovacija. Premijer Tusk kaže da im se već sada jedan uloženi zlot vraća puta četiri. Osnovali su Nacionalni centar za znanost i odmah tamo alocirali 120 milijuna eura, a znatne sume daju i u sveučilišta.
Drugi je stub energetska transformacija. Poljska projicira svoju budućnost na stabilnim i dostupnim izvorima energije. Gradit će nuklearku, postaviti vjetroelektrane, oslanjat će se na bioplin, modernizirati distributorsku mrežu.
Treći je stub razvoj novih tehnologija. Tusk je najavio suradnju s Googleom, Microsoftom, Amazonom i IBM-om. Rekao je da su ti giganti prepoznali “otvorenost” i “odlučnost” Poljske kao “neprocjenjive”. Poljska ima oko 400 tisuća IT stručnjaka, a međunarodne tvrtke osnivaju centre za istraživanje i razvoj. Slijede i alokacije u IT sektor. Razvijaju i najbrže AI superračunalo.
Četvrti stub je modernizacija luka preko kojih im ide 90 posto izvoza (utrostručit će cargo kapacitete već do 2030.) i modernizacija željeznica. Peti je stub dinamično tržište kapitala, a šesti podrška biznisu i deregulacija. To znači da Poljaci imaju obučenu, sposobnu i motiviranu javnu upravu koja je u stanju dizajnirati razvojnu strategiju po mjeri ambicija svoje zemlje.
Nastavljaju blisko ekonomsko partnerstvo sa Sjedinjenim Državama preko tehno kompanija. Nastavljaju zelenu agendu preko offshore farmi vjetroelektrana “Baltica 2”, koje ce biti podržane najvećim turbinama na svijetu, a investicije su zajedničke poljske i danske.
Impresivan AI
Baltica 2 bit će u funkciji, predviđa se, 2027. godine. Vidimo, ne zanemaruju europska partnerstva. Što se tiče planova oko AI-a, ambiciozniji su i efikasniji u tome nego Nijemci. Impresivno.
“Poljaci, možemo biti lideri ne samo u rastu, nego i u optimizmu!”, zaključio je Tusk svoje izlaganje. Slično, samosvijesno i optimistički, Tusk se postavlja i u Bruxellesu. Neprestano ponavlja kako Europa ima baš sve kvalitete, osim samopouzdanja. Ali, tu je Poljska da pokaže primjerom kako se nešto može osmisliti, i kako se s riječi prelazi na djela.
Prilikom predstavljanja desetogodišnjeg razvojnog plana, liberalni europejac Tusk evocirao je tisuću godina poljske državnosti i prvog poljskog kralja, Boleslava Prvog Hrabrog Pjastovića. Usporedio je vrijeme onda – 1025. godinu i vrijeme sada, 2025. godinu. Našao je sličnosti. Kralj Boleslav “pokazao je veliku hrabrost, političku oštroumnost i viziju”.
“U našem povijesnom sjećanju”, rekao je Tusk, “jest da je Poljska tada napredovala u ‘prvu ligu’ europskih naroda”.
Još jedan razlog zašto bi se pri predstavljanju ekonomske strategije spominjao Boleslav Hrabri i tisućljetnica jest konstantna, skoro isto toliko duga borba Poljaka, stiješnjenih između dva velika carstva, za opstanak svoje države. U političkoj povijesti Europe tri su komadanja Poljske, u sva tri su sudjelovali Rusi, u dva Prusi, u jednom Austro-Ugarska. Zanimljivo, danas je Europska unija u donekle sličnoj situaciji između Amerike i Rusije. Nakon što je Donald Tusk neki dan u Bruxellesu nakon EU summita pozitivno komentirao europske planove za naoružavanje, Putin ga je u televizijskom intervjuu upozorio da neka se sjeti da je Staljin Poljskoj nakon Drugog svjetskog rata poklonio pola sadašnjeg ozemlja. Referirao se na to da je Poljska morala prepustiti dijelove zapadne Ukrajine Sovjetskom Savezu, a da je za kompenzaciju dobila dijelove istočne Njemačke. U Poljskoj iz takvih i sličnih izjava čitaju Putinove agresivne namjere i prijetnju otimanja teritorija dođe li do potpune kapitulacije Ukrajine, a to što misle nije do kraja nevjerojatno. Odnos prema Ukrajini također je ambivalentan. Podržavali su i podržavaju napredovanje Ukrajine prema EU-u i što otvorenije granice, u potpunosti podržavaju ukrajinsku stranu u ratu s Rusijom, ali u Drugom svjetskom ratu snage Stepana Bandere počinile su težak ratni zločin nad poljskim civilima.
Prema Njemačkoj stalno su na stražnjim nogama, a jedini u koje su imali nepomućeno povjerenje bili su Amerikanci. U Americi je i deset milijuna Poljaka, od toga samo u Chicagu oko dva milijuna. Varšava ima milijun i osamsto tisuća stanovnika. Šok i nevjerica oko prekidanja transatlantskog savezništva bio je možda najveći u Poljskoj i još se nisu oporavili. S druge strane, često su kroz povijest doživljavali da se netko rukovao preko njihovih glava, i vodi ih instinkt za preživljavanje, pa će sigurno i ovu situaciju uzeti u obzir.
Varšavski kravataši
Već tridesetak godina Nijemci intenzivno ulažu u Poljsku. Izravno su financirali gradnju autoputova prema Rusiji, a više od dvije tisuće njemačkih tvrtki, velikim dijelom kamionskog prijevoza sjedište ima u zapadnoj Poljskoj. Nijemci nerado voze daleko u Rusiju, a Poljaci taj dio svijeta bolje poznaju i bolje se snalaze. Samo kroz Kaljiningrad prođe oko četiri milijarde dolara malograničnog prometa. Dio njemačkih i drugih europskih tvrtki je i proizvodnju delokalizirao u Poljsku, gdje su radna snaga i energija jeftinija. Poljaci masovno izvoze poljoprivredne proizvode u Njemačku, a Nijemci šopingiraju u jeftinijoj Poljskoj i Poljaci su od toga ubrali nevjerojatne sume, milijarde dolara. Obostrana korist bode u oči, a svejedno priličan broj Poljaka sumnja da je posrijedi tek tajni njemački plan puzajućeg, neprimjetog prisvajanja teritorija, makar to uopće ne stoji. No, Poljska se i fizički u Europskoj uniji razvila do neprepoznatljivosti. Na početku tranzicije, prije tridesetak godina, malo ih je tamo govorilo i engleski. Danas su kadrovi što dolaze iz Varšave na briselske sastanke maksimalno informirani i fokusirani, elokventni, adekvatno asertivni i adekvatno uobraženi. Fali im malo šarma. Drugi Poljaci varšavsku elitu zovu kravataši.
Negdje krajem devedesetih, po novinarskom poslu u Varšavi, u vrlo dobrom hotelu u centru, svjedočila sam brzom i opasnom gangstgerskom obračunu s pucanjem po lobiju, filmskim prizorom loma velikih staklenih ulaznih vrata, a totalnoj ravnodušnosti na to naviklih recepcionera koji su tek malo sklonili i pravili da ništa ne vide. Ruska, čečenska, gruzijska mafija imali su svoja legla u Poljskoj. Uz to, stotine tisuća Ukrajinaca, Rusa, motalo se po Poljskoj i – trgovalo. Simbol, fenomen tog razdoblja prvobitne akumulacije kapitala, bilo je golemo sajmište, bazar, na stadionu u Varšavi, nazvan “Jarmark Europa”. Takav kaos postsocijalističkih migracija, i takvo bujanje života i energije, pozitivne a kaotične, vikanja, dovikivanja, prljavštine, kroz nakupine polovne robe, bofla, ali i veselja i kreacije, mislim da nije postojalo nigdje u to doba. Tko je znao gledati, vidio bi da je ta tržnica “Europa” bila dokaz da Europa nije samo muzej. Mnogi su poslovi tamo stvoreni, mnogi su se obogatili.
Oligarsi nisu uspjeli
Što je bilo odlučno za poljski razvoj? Prvo i najvažnije, kako kažu upućeni, Poljska nije dozvolila da tajkuni preuzmu stvarnu vlast. U Rusiji, u Bjelorusiji, Ukrajini, oligarsi su postavljali zakone i pravila, ali ne u Poljskoj. Poljaci su bili međusobno posvađani, takvi su i ostali, pa kad su 2004. godine postali članica Unije te su svađe dijelom prenosili u Bruxelles. Što je druge zamaralo, ali su se izvukli.
Ekonomski boom u Poljskoj započela je, nakon pada komunizma, reformirana ljevica okupljena u Savez demokratske ljevice. Vlast su tada, u početku, prepustili Solidarnosti, a oni se uhvatili ekonomske tranzicije koju su odlično iznijeli. Da skratimo, maksimalno su, više nego bilo tko drugi, iskoristili fondove i programe Europske unije, do mjere da njima više ne trebaju, primjerice, kohezijski fondovi. Prešli su na višu razinu igre. Za usporedbu, Grčkoj još trebaju. Poljska je rasla i za vrijeme klerikalno desnih vlada, i za vrijeme liberalnih vlada.
Poljska, znamo to svi, izdvaja skoro pet posto BDP-a za obranu, a kao i baltičke zemlje, ambicija joj je da, uz novi ReArm program EU-a, dostigne 6 posto. Novo, prijelomno nova vijest, jest Tuskova izjava da se Poljska ne može u planiranju obrane osloniti samo na konvencionalno oružje. Poljska, dodao je, treba imati pristup modernom nekonvencionalnom, a također i nuklearnom naoružanju. Dodao je da će se Poljska braniti od “strane agresije” svim raspoloživim sredstvima te najavio povlačenje Varšave iz međunarodnih konvencija koje zabranjuju protupješačke mine i klaster municiju. Tamo ne planiraju opću vojnu obavezu, ali pripremaju vojnu obuku svih odraslih muškaraca, i jaku, obučenu profesonalnu vojsku.
Odvraćanje Rusa
O svemu misle, povezuju sigurnosne, ekonomske, inovacijske, političke aspekte. Tako, kada silnim pogodnostima otvaraju vrata američkim tehnološkim gigantima, računaju na to da bi njihovo ukopavanje u Poljsku također moglo odvratiti Ruse od napada.
Da bi odobrovoljili Amerikance, ne samo da imaju najveći postotak BND-a što odvajaju za naoružanje, nego kupuju i skupo američko oružje. To je već jezik koji s druge strane oceana, Donald Trump razumije. Međutim, kad je riječ o nuklearnom oružju, ako ih pripuste u taj krug, a hoće, sigurno će se odlučiti za Europu, za Francuze. Vodi ih misao o tome kako bi Ukrajina, da nije prepustila i predala sve svoje nuklearno naoružanje nakon raspada Sovjetskog Saveza bila danas u kudikamo boljoj poziciji prema agresiji iz Rusije. Poljaci sebe vide kao najveću, slavnu, prvu naciju slavenskog svijeta. Nas dolje na jugu niti ne doživljavaju, pogotovo otkad je zamrla inicijativa Tri mora, koja je bila namijenjena formiranju nove europske regije koja je trebala ekonomski oživjeti taj u trgovini i razmjeni pasivan prostor. Odnosno, doživljavaju nas turistički, a i mi Poljake uglavnom kao turiste. Njihov nacionalizam, ako ga usporedimo s nacionalizma u našoj regiji, iako se oslanja na katolicizam, ne sliči na hrvatski. Na primjer, u Poljskoj djeluje mala islamska zajednica Tatara, koji su tamo ostali od ranog 15. stoljeća, od bitke kod Grunwalda. Žive relativno mirno, ali se veliki muftija male zajednice zove Tomasz Miśkiewicz, a kršćanskim imenom za službenu upotrebu zvali su se i njegovi prethodnici. To jest sitnica, jer je muslimana vrlo malo, ali ipak je vrlo čudno.
Kad je riječ o primatu prve slavenske nacije, nemaju dileme. Ruse ne smatraju Slavenima, nego potomcima mongolske Zlatne horde, ili slaveniziranim Avarima.
Markacija je jasna – mi s jedne, oni s druge strane. Uglavnom, smatraju da se zapadna civilizacija broji do tamo dokle je povijesno urasla Katolička crkva.
Vratimo se njihovoj ulozi u Europi. Sebe vide kao branitelja istočnih granica Europske unije i NATO-a, i to i prije nego se potegne famozni članak 5 Povelje NATO-a, koji stipulira da napad na jednu članicu Saveza podrazumijeva kolektivnu obranu te članice. Poljaci sebe vide i kao agens koji će injektirati samouvjerenost pasiviziranoj Europi.
Ali, postoji i još nešto. Što ako godine 2027. u Francuskoj vlast preuzme populistička i proputinovska desnica, a Francuska je jedina članica Europske unije koja ima nuklearno oružje? Što ako za četiri godine u Njemačkoj nastanu veliki pomaci prema AfD-u? Poljska može biti korektiv. Makar, vodeća uloga Francuske i Njemačke očuvala se zato jer su te dvije zemlje jako različite, pa bi njihov kompromis pokrivao interese drugih zemalja. Koga bi uz Balte predstavljala Poljska? Ali, ionako ćemo tek u narednih nekoliko godina vidjeti kako i što će diktirati razvoj događaja…
Je li pred Unijom uopće dovoljno godina mira da, primjerice, Poljska realizira sve svoje planove? Mnogi Poljaci i Balti već sada imaju bankovne račune izvan svojih zemalja i za njih je pitanja samo kada će. A ne da li će.
