Energetska sigurnost je prioritet svake zemlje, a činjenica da je većina nedavnih i aktulanih kriza i ratova u svijetu vezana uz kontrolu izvora energije, uglavnom nafte, te njihovih dobavnih pravaca, dovoljno pokazuje njezinu važnost. To posebno dolazi do izražaja u industrijskim zemljama poput Njemačke, koja bi bez dovoljno energije jednostavno stala i propala. S druge strane, konstantno se pojačavaju zahtjevi za što čišćom energijom čija proizvodnja, a i primjena, neće biti štetne po okoliš i zajednicu. 

Sigurnost opskrbe
Zbog toga upravo u Njemačkoj ulažu puno napora kako bi stvorili nove načine proizvodnje energije koji će biti čista, primjenjive i, ako ne baš jeftine, onda barem po razumnoj cijeni. U toj industrijskoj zemlji stanje dodatno komplicira politička odluka da se do 2020. zatvore sve tamošnje nuklearne elektrane, koje su činile polovicu nacionalne proizvodnje struje. No, s druge strane, to je omogućilo veliki zamah tehnologije koja unapređuje ostale elektrane, prije svega one iz segmenta obnovljivih izvora (OIE). Njemački plan je da do 2050. ta zemlja 80 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora, no energetski stručnjaci i dalje imaju kontradiktorna mišljenja o mogućnosti da OIE u potpunosti zamijeni konvencionalne izvore energije.

U svakom slučaju, do 2050. je još jako dugo te je izvjesno da će se dugo morati koristiti termoelektrane i hidroelektrane, posebice nakon 2020. i gašenja nuklearki. Kako Njemačka ima relativno male mogućnosti za hidroenergiju, većina njihove konvencionalne energetike će se u narednim desetljećima bazirati na ugljenu i plinu. Zbog toga se posebna pozornost, a i velik novac, usmjerava na tehnologije "čistog ugljena". Ova tehnologija zanimljiva je i Hrvatskoj koja ima TE Plomin s dva bloka, a za sada je neizvjesno da li će se raditi i novi blok 3 čija cijena bi bila oko milijardu eura, a našoj zemlji bi donio optimalni energetski miks i sigurnost opskrbe.

Termoelektrana njemačkog operatera Energie BadenWürttemberg (EnBW) u Karlsruheu, na samom zapadu Njemačke u blizini francuskog Strasbourga, pokazni je primjer u kojem smjeru će ići eksploatacija ugljena, barem u Njemačkoj. Ovu elektranu, službenog naziva Rheinhafen-Dampfkaftwerg blok 8 (RDK8) izgradio je koncern General Electric (GE), odnosno njihova tvrtka Alstom koju su nedavno preuzeli, a koja je imala značajne proizvodne kapacitete i u Karlovcu.

Kako je proteklog tjedna novinarima iz zemalja bivše Jugoslavije te Poljske pojasnio u Karlsruheu Gaetano Massara, direktor GE-a za Balkan, nova tehnologija primjenjena na RDK8 omogućuje velike ekološke, ali i ekonomske benefite.  "Parna termoelektrana u Karlsruheu je postigla termičku iskoristivost od 47,5 posto, a može ići do 49 posto. Standarne termoelektrane na ugljen imaju termičku iskoristivost na razini 33 posto", ističe Massara. Konkretno, za EnBW-ovu elektranu to znači godišnju uštedu od 275.000 tona ugljena i 40 posto manje emisija CO2. RDK8 je snage 912 MW, a što je za četvrtinu snažnije od nuklearke u Krškom koja ima 700 MW. 

Zavidne uštede
Amir Mujezinović, izvršni produkt menadžer General Electricove energetske tvrtke Steam Power Systems, naglašava da se uz novu tehnologiju ušteda na standardnoj termoelektrani od 1000 MW može popeti na 80 milijuna dolara godišnje. "Naša nova tehnologija tzv. Digitalna elektrana za elektrane s parnim turbinama kojom se upravlja s pomoću platforme Predix tijekom životnog vijeka elektrane može povećati iskoristivost za 1,5 posto, a potrošnju ugljena smanjuje 3% te smanjuje mogućnost neplaniranih obustava pogona za pet posto", ističe Mujezinović.

Elektrana RDK8 se nalazi na samoj periferiji Karlsruhea, komparativno sa Zagrebom bi bila na području Jakuševca, te su neposredno uz nju stambeni, društveni i poslovno-industrijski sadržaji. Njezinoj lokaciji je uvelike doprinjela i potreba da bude uz rijeku Rajnu zbog lakše i jeftinije dopreme sirovine za njezin rad – kamenog ugljena. Kako je pojasnio Georgios Stamatelopoulos, član Vijeća direktora EnBW-a, ova tvrtka je treća po veličini operater u Njemačkoj s godišnjim prihodom od 21 milijardu eura, 20 tisuća zaposlenih te 5,5 milijuna korisnika.

"Za ovu tehnologiju smo se odlučili jer nam je trebao dodatni izvor energije, a s obzirom na trend zatvaranja starijih elektrana, znali smo da naš projekt mora biti u trendu s vremenom", kazao je  Stamatelopoulos. RDK8 radi na kameni ugljen, uglavnom iz J. Afrike i Kolumbije, a svega 1% sirovine dolazi iz Njemačke. Razlog je cijena. Elektrana troši 300 tona ugljena na sat, koji se do Karlsruhea dovozi iz nizozemskih luka teglenicama niz Rajnu. Svakodnevno u RDK8 pristanu tri teglenice s po 5000 tona. Ugljen se skladišti u osam otvorenih bunkera ukupnog kapaciteta 50.000 tona. Iz EnBW-a pojašnjavaju da godišnje u njihovu luku u rukavcu Rajne uplovi 1000 teglenica.