Mali kanarski otok El Hierro na najboljem je putu da postane neovisan o nafti – i to uz pomoć vode i vjetra, piše internetski portal Deutsche Welle.

Na rafiniran tehnički način generira se "zelenu energiju". To je model za budućnost. U ljeto 2014. El Hierro je zato prešao na "zelenu energiju" i postao prvi otok na svijetu koji svu potrebnu energiju proizvodi sam, otok koji uopće ne "uvozi" energiju. Korištenjem snage vode i vjetra otočanima je uspjelo postati u potpunosti neovisnima o fosilnim izvorima energije.

Korištenje vode
Vjetroelektrane profitiraju od atlantskih pasata na kanarskim otocima. Kad opadne potrošnja električne energije, npr. tijekom noćnih sati, višak energije dobivene snagom vjetra koristi se za dobivanje energije iz vode. Vodu se pumpa iz spremnika u moru i prebacuje u bazen na vulkanu. Kad vlada zatišje vodu se "gura" kroz turbine niz brdo – i tako se ponovno proizvodi struja. "Zelenih" otoka ima svugdje: Tokelau, sićušni otočić u južnom Pacifiku i danski otok Samso također "pokrivaju" svoje energetske potrebe iz obnovljivih izvora. Ali i jedan i drugi otok bili su i ranije priključeni na strujnu mrežu, El Hierro je pak svoju energetsku transformaciju realizirao s "nule".

Pet ogromnih vjetrenjača, raspoređenih na velikom vulkanu usred otoka, svojim kapacitetom od 48 gigawatt-sati generiraju struju za cijeli El Hierro. "Visoke su 64 metra. Bila je to logistička noćna mora prebaciti ih na otok, a onda i postaviti na brdo", smije se Juan Manuel Quintero. Inženjer je član Uprave vejtroparka "Gorona del Viento". "Vjetrenjače smo podijelili u tri segmenta i dopremili smo ih u tri različite luke", priča Quintero za Deutsche Welle. "Za transport smo morali proširiti ceste!" Senzori se pobrinu da već nakon pet sekundi zatišja vjetra počinje raditi pumpa. Stanovnici otoka upće ni ne primijeti promjenu, žarulje i dalje svijetle normalno. Sustav je relativno jednostavan – 24 sata na dan ga nadziru dva inženjera. "Jedinstven je", smatra Quintero: "Svaki od njih se već koristi, ali do sada nitko nije kombinirao vodu i vjetar."

Vjetrenjače i vodene turbine su već postojale, objašnjava on i dodaje da je jedina inovativna stvar bila "spajanje dva sustava". Španjolska vlada, lokalno sveučilište i španjolska elektroprivreda u projekt su investirali ukupno 90 milijuna eura. Vjetropark "Gorona del Viento" je bio jedan od posljednjih "blagoslovljenih" projekata španjolske vlade prije nego što je Madrid u jeku gospodarske krize prije dvije godine "srezao" sve subvencije za izgradnju sustava eksploatacije obnovljivih izvora energije.

Povratak ljudi na otok
Predsjednik otoka Alpidio Armas, za Deutsche Wllw, se žali kako puno ljudi napušta El Hierro. Ljudi koji su rođeni na otoku krenuli su u smjeru Europe i Sjedninjenih Američkih Država, u potrazi za poslom i boljim životom, daleko od vjetrovitog, grubog otoka. Energetska revolucija mogla bi biti razlog za povratak na otok, nada se čelnik otočke vlade. Svi sad imaju razloga biti ponosno na svoj tok, dodaje Armas: "Kad uključe svjetlo, automatski pomisle na vjetrenjače i možda na to da energija potječe odavde, a ne iz konvencionalnih izvora."

Većina žitelja otoka, čini se, podržavaju projekt, iako energetski novitet još ne utječe na smanjenje računa za struju. Svejedno odakle je struja, u Španjolskoj svi plaćaju istu, nacionalnu tarifu. Ipak vlada u Madridu štedi: zahvaljujući uštedi goriva za prijevoz dizela na otok, godišnje je to oko dva milijuna eura. U kalkulaciju su uračunati troškovi gradnje i održavanja vjetrenjača.