Skok cijene rijetkih metala zbog uspona industrije baterija za električne automobile, ali i kineskog dominantnog globalnog položaja u preradi pretvorio je Grenland u geopolitičko bojište Zapada i Kine.

Iako tamošnje stanovništvo većinom odobrava dolazak stranih rudarskih kompanija, mogućnost devastacije okoliša zbog vađenja radioaktivnog urana ne ostavlja ih ravnodušnima.

Kako piše Reuters, najveći otok na svijetu može se pohvaliti najvećim svjetskim nalazištima rijetkih metala koja postaju sve dostupnija povlačenjem leda uslijed klimatskih promjena i globalnog zatopljenja.

Lantan, cerij, itrij…

S rudaranjem na Grenlandu žele započeti dvije australske kompanije. Prva je Tanbreez Mining Greenland, u vlasništvu geologa Grega Barnesa. Tanbreez je vlasnik rudnika Kringlerne na jugu Grenlanda za koji je ishodio privremenu uporabnu dozvolu.

Kompanija tvrdi da će se polovica metala koje namjeravaju iskapati odnositi na lantan i cerij. Ti se metali koriste u proizvodnji teleskopskih leća i automobilskih katalizatora. Petinu proizvodnje činit će itrij potreban u proizvodnji lasera i računalnih procesora.

Za razvoj rudnika koji bi se eksploatirao idućih deset godina potrebno je oko 500 milijuna dolara koje Barnes pokušava prikupiti u SAD-u. Inače, Barnes tvrdi da je do sada u projekt uložio 39 milijuna dolara vlastitog kapitala.

U prikupljanju kapitala pomaže mu njujorški investicijski bankar Christopher Messina koji tvrdi da je Kringlerne tako golemo nalazište da može zadovoljiti višegodišnje američke potrebe za rijetkim metalima. Manje od 16 kilometara dalje nalazi se rudnik Kvanefjeld u koji je kompanija Greenland Minerals već uložila 100 milijuna dolara.

Za njegov razvoj bit će potrebno 505 milijuna dolara kako bi se mogao eksploatirati idućih 37 godina. Kompanija namjerava godišnje vaditi oko 5700 tona neodmijeva oksida koji se koristi u izradi magneta za elektromotore u vozilima i vjetroturbinama.

Bruxelles procjenjuje da će potražnja Europske unije za tim metalom do 2050. dosegnuti 13.000 tona godišnje, tri puta više nego 2015. godine. Greenland Minerals je uvršten na burzu, a njegov najveći pojedinačni dioničar je kineska kompanija Shenghe Resources, s manje od 10 posto udjela.

Greenland Minerals iskopane metale namjerava prevoziti na preradu u Kinu, vodećeg svjetskog prerađivača koji je lani bio zaslužan za 90 posto globalne proizvodnje rijetkih metala. Štoviše, jedini značajni pogon za preradu rijetkih metala izvan Kine nalazi se u Maleziji. Kinezi djelomično posjeduju i jedini američki rudnik rijetkih metala, Mountain Pass u Kaliforniji.

Stoga je administracija predsjednika Joea Bidena prošlog mjeseca najavila da će razmotriti američke zalihe strateških sirovina kako ih druge države ne bi iskoristile protiv SAD-a.

Iako je Greenland Minerals dobio podršku lokalnih vlasti, stanovnici obližnjeg gradića Narsaqa žestoko se protive gradnji rudnika Kvanefjeld zbog mogućeg zagađivanja radioaktivnim materijalom. Naime, Greenland Minerals namjerava iskapati i uran, gorivo za nuklearne elektrane.

Minimalna radioaktivnost

Kvanefjeld će dnevno proizvoditi 8500 tona otpada kojeg će ispuštati u jezero na vrhu planine. Greenland Minerals tvrdi da će povećanje radioaktivnosti u okolišu biti minimalno, a planira izgraditi i 45-metarsku betonsku branu kako otpadne vode ne bi odlazile u okoliš.

No, zagađenje se može očekivati i iz rudnika Kringlerne. Tabreez namjerava dnevno ispuštati 550 tona otpada u jezero koje otječe u rijeku bogatu ribom.

Naravno, za lokalno stanovništvo takvi su planovi neprihvatljivi. “Kao domorodački stanovnici živjeli smo u skladu s prirodom mnogo godina. Mi koristimo tu zemlju za lov i ribolov”, ističe oporbena zastupnica Mariane Paviasen.

Unatoč zabrinutosti zbog mogućeg zagađenja, dobar dio od 56.000 stanovnika Grenlanda smatra da je rudarstvo ključ razvoja lokalnog krhkog gospodarstva. U anketi iz 2013. više od polovice stanovnika tvrdilo je kako bi rude trebale postati glavni izvor prihoda otoka.

Podsjetimo, Grenland je autonomni teritorij u sastavu Danske, a vrijednost otočkog gospodarstva iznosi 3 milijarde dolara, u razini s Andorom. Lokalno stanovništvo uglavnom živi od ribarstva i novčanih dotacija vlade u Kopenhagenu, pa su lokalne vlasti željne stranih ulaganja.

Za sada nema službenih podataka koliko će grenlandska vlada uprihoditi od rudarskih koncesija. No, procjenjuje se da bi Greenland Minerals godišnje mogao uplaćivati oko 245 milijuna dolara, što je 15 posto javne potrošnje Grenlanda.

Greg Barnes tvrdi da će i njegov projekt generirati sličan iznos prihoda grenlandskih vlasti. Iako potječu iz Australije, oba projekta dio su inicijative Europskog saveza za rijetke sirovine čiji je cilj povećati europsku proizvodnju strateških sirovina i smanjiti ovisnost o Kini.

Prošle godine EU je uložio 10 milijardi eura u investicije povezane s rijetkim metalima i drugim “zelenim” projektima.