Engleski Guardian došao je u posjed Dosjea Uber koji sadrže oko 124.000 “dokumenata” uključujući e-mail prepiske, poruke i snimke razgovora i sastanaka vodećih ljudi kompanije s političkim liderima i javnim dužnosnicima u vrijeme kad je ta tehnološki najnaprednija taxi služba širila u Europi svoj biznis. Prema objavljenom, Uber je posebnu pomoć dobio od današnjeg francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i bivše čelnice EU iz Nizozemske Neelie Kroes, a godišnje bi za lobiranje i PR kampanju uložio oko 90 milijuna dolara. Dosjei otkrivaju i kako se bivši šef kompanije pobrinuo za “kill switch” program koji bi sakrio od policije uvid u tvrtkine računalne podatke.

Prosvjedi u Parizu

Na objavu dokumenata iz Ubera su odmah reagirali odgovorivši da tadašnje ponašanje u razdoblju između 2014. i 2017. nema veza s današnjom politikom i da je Uber danas sasvim drugačija kompanija. “U vrijeme kad se suočavao s gnjevom i uličnim prosvjedima taksista, Macron je kontroverznom šefu Ubera Travisu Kalanicku obećao da će reformirati zakon u korist Ubera. Neelie Kroes je pak pregovarala o prelasku u Uber i prije nego što joj je završio mandat te je pritom i potajno lobirala za firmu, čime je potencijalno prekršila etički kodeks EU dužnosnika. Sve se to odvijalo u vrijeme kad je Uber bio ne samo jedna od najbrže rastućih kompanija, već i jedna od najkontroverznijih zbog brojnih sudskih procesa, optužbi za seksualno uznemiravanje… Uberovim je dioničarima u jednom trenutku prekipjelo te je Kalanick morao napustiti kompaniju”, piše BBC.

Nova šefica Dara Khosrowshahi dobila je u zadatak transformirati “svaki aspekt Uberova poslovanja” i postavi usklađena, a rigorozna pravila djelovanja kako bi Uber stekao imidž kakav dolikuje javnoj tvrtki”. Uberov uzlet “rođen” je u Parizu gdje je u kolovozu 2014. ambiciozni bankar Emmanuel Macron imenovan ministrom ekonomije. U Uberu je vidio priliku za rast i rješenje za nasušno povećanje broja zaposlenih. Već od listopada Kalanick i Macron redovito su se sastajali, u Parizu i Davosu, a Uber je nastavljao voziti i nakon što su sudovi i parlament zabranili rad novom akteru na tržištu s nelicenciranim vozačima i nižim cijenama. Do ljeta 2015. protesti su postali nasilni, a Macron je bio prisiljen modificirati pravila za Uber. Neelie Kroes je lobirala za Uber čak i u vrijeme kad se njegove vozače uhićivalo, a sudac u Haagu zabranio je djelovanje službe. Zvala bi ministre i druge članove vlade da povuku odluke, a Dosjei otkrivaju da je preko nje kompanija pokušala utjecati i na premijera Ruttea.

Pravni stručnjaci tvrde i da je Kroes prekršila pravilo “18 mjeseci” prema kojem bivši visoki dužnosnici u tom razdoblju od napuštanja položaja unutar administracije EU ne smiju bez dopuštenja prihvaćati novi posao. Kroes je kasnije tvrdila da je htjela samo pomoći snaženju poslovne klime u Nizozemskoj, a nakon što je 2018. napustila položaj u Uberu, kompanija je, slično kao i u Macronovu slučaju, usvojila i nova pravila lobiranja.

‘Kill switch’ program

Dosjei otkrivaju i kako je Kalanick bar jednom prilikom osobno naredio da se uključi “kill switch”, odnosno da se zaključaju od uvida policije podaci kompanije, uključujući i osobne podatke vozača. Kalanick se branio da je “samo koristio dostupne mu alate kako bi zaštitio intelektualno vlasništvo i privatnost klijenata” te da korišteni sigurnosni programi nisu brisali podatke i informacije, a ionako ih je odobrio Uberov pravni odjel”.