Godina ispred nas bit će se ključna u povijesti svijeta jer će, osim klimatskih izazova, dominantni geopolički faktor biti rastući sukob između otvorenih i zatvorenih, autokratskih, društava, poručio je George Soros u ponedjeljak u govoru na Hoover Institutionu, ‘think tanku’ sveučilišta Stanford.

Sorosevo obraćanje u fokusu ima Kinu, “najmoćniju svjetsku autoritarnu državu” u kojoj se za nekoliko dana otvaraju Zimske Olimpijske igre i koja će “kao i Njemačka 1936., pokušati iskoristiti da upiše propagandnu pobjedu svog sustava striktnih kontrola”.

Sudbina Europe
“Nalazimo se u točki, ili blizu nje, važnih odluka koje će odrediti smjer u kojem svijet ide. Njemački izbori su održani, francuski će se se održati u travnju 2022. U istom mjesecu mađarski birači, bez obzira na sve, možda maknu s vlasti autokrata s vlasti. Zajedno s Putinovom odlukom hoće li izvršiti invaziju na Ukrajinu, ti događaji odredit će sudbinu Europe”, naglasio je u uvodu.

Dodaje da će u listopadu 20. Kongres kineske Partije odlučiti hoće li Xi Jinpingu povjeriti treći mandat na čelu generalnog sekretara Partije, dok će se u SAD-u u studenom održati ključni izbori na polovici trajanja mandata.

Za Sorosa će odgovor politike na klimatske promjene biti vrhovni izazov, no dominantnim pitanjem vidi sraz između dva, dijametralno suprotstavljena, sustava upravljanja. Oslikavajući razlike između njih, on otvoreno društvo definira kao ono koje štiti individualne slobode. U zatvorenom, pak, uloga pojedinca služenje je državnim vladarima.

“Sada je najvažnije pitanje koji će sustav prevladati?”, kaže jedan od najpoznatijih svjetskih ulagača i filantropista ističući da je kao osnivač Open Society Foundationsa na strani otvorenih društava.

Prednost je otvorenih društava što oslobađaju kreativnu energiju pojedinaca i inovacije, dok zatvorena društva koncentriraju moć u rukama jednopartijske države. Slabosti ovise o lokalnim i regionalnim uvjetima, kaže Sosors, ilustrirajući to europskim primjerom odnosa Europske unije i njezinih članica.

“EU bi trebala zaštititi Litvu, koja je priznala Tajvan, od neslužbene kineske blokade, no hoće li to ona učiniti? Pobjeda otvorenih društava ne smije se uzeti zdravo za gotovo u svijetu koji balansira na rubu vojne agresije u Ukrajini i Tajvanu”, napominje.

Politiku američkog predsjednika Joe Bidena ocjenjuje pravilnom – poruku Putinu da će Rusija platiti visoku kaznu napadne li Ukrajinu, no SAD neće ići u rat radi obrane te zemlju.

Napadne li Putin, najveća će mu kazna biti jačanje transatlantske suradnje. U isto vrijeme, po dalekoistočnom pitanju statusa Tajvana Biden je jasno poručio da će se Kina, upotrijebi li silu protiv tog otoka, suočiti ne samo s SAD-om već širom lepezom saveznika AUKUS-a (Australija, Velika Britanija, SAD te QUAD-a koje čine SAD, Japan, Australija i Indija te niz potencijalnih saveznika, poput Južne Koreje i Filipina).

Xi Jinping je obznanio da je odlučan nametnuti kineski suverenitet Tajvanu, ako treba, i silom. “Enormni resursi” uloženi su u naoružanje, a nedavno je kineski predsjednik iznenadio svijet demonstracijom hipersoničnog projektila.

“SAD nema ništa slično niti se namjerava utrkivati. Smatram da je to dobra politika. Projektil je samo propagandna pobjeda. Ipak, rat između Kine i SAD-a postao je izgledniji, to nije ugodna tema za razmatranje”, ističe.

“Nedavno sam se pitao kako se dogodila ta situacija? Kada sam se otisnuo na svoj put političke filantropije u 1980-ima američka superiornost nije bila u pitanju. To više nije slučaj, zašto?”, pita se.

Dio odgovora nudi u tehnološkom procesu koji je većim dijelom temeljen na umjetnoj inteligenciji koja je 80-ih bila u povojima. S razvojem umjetne inteligencije razvijale su se društvene mreže i tehnološke platforme.

One su na površinu izbacile vrlo profitabilne multinacionalne kompanije poput Facebooka, Googlea, Amazona i Applea, koje su se proširile u svaki kutak svijeta postavši toliko moćnima da se nitko s njima ne može nadmetati, osim jedne s drugima. Sličnih kompanija ima i Kina iako su njihova imena manje poznata na Zapadu.

Takav razvoj događaja ima dalekosežne političke posljedice zaoštravanja sukoba Kine i SAD-a i dajući mu potpuno novu dimenziju.

“Kina je pretvorila svoje tehnološke platforme u nacionalne šampione. SAD oklijeva to učiniti bojeći se efekta na indivudualne slobode. Ti različiti pristupi bacaju novo svjetlo na sukob dvaju sustava upravljanje koje predstavljaju SAD i Kina”, ističe Soros.

Demontiranje Dengovog djela
Iako bi se očekivalo da će – uz pomoć umjetne inteligencije i prednosti koje su zbog koronavirusa represivni režimi dobili – Kina biti uspješna, Soros smatra da to neće biti slučaj.

“Xi Jinping je od 2013. učinio sve što je mogao da demontira postignuća Denga Xiaopinga”, kaže Soros podsjećajući na kineskog lidera koji je pozvao strance da ulažu u Kinu što je rezultiralo snažnim rastom koji se nastavio i dolaskom aktualnog vladara na čelo zemlje.

Privatne kompanije stavljene su pod partijsku kontrolu, a umjesto slobode privatnom poduzetništvu Xi Jinping, istinski uvjeren u komunizam, uveo je vlastiti “kineski san”, potpunu kontrolu, što je imalo katastrofalne posljedice, kaže Soros.

“Xi Jinping osobno vjeruje da uvodi sustav upravljanja inherentno nadmoćan liberalnoj demokraciji. On vlada zastrašivanjem i nitko se ne usudi reći mu što ne želi čuti. Posljedično, teško će promijeniti uvjerenje iako jaz između njih i stvarnosti sve više raste”, kaže.

A to je suočavanje s ekonomskom krizom centriranom na nekretninskom tržištu, motoru rasta otkad je došao na vlast. Model je neodrživ, baziran na kreditima, pa ljudi koji kupuju stanove moraju ih platiti prije nego se izgrade, a lokalna vlast ostvaruje prihode prodajom zemlje po sve većim cijenama.

Sredinom 2021. cijene su porasle iznad razine koju si obični ljudi mogu priuštiti, no do tada je balon već narastao na nezdravu veličinu dosegnuvši 30 posto ekonomije. Najveći i najzaduženiji developer, Evergrande, više nije mogao plaćati svoje dugove, a sličnim bi putem mogli bi i drugi.

“Ostaje vidjeti kako će vlasti riješiti problem. Xi Jinpingu je na raspolaganju niz alata da vrati povjerenje. Po mom mišljenju u drugoj polovici 2022. će se pokazati je li uspio. Trenutna situacija ne sluti na dobro za Xi Jinpinga”, napominje Soros.

Osim nekretninskog balona, nabraja, pred Kinom je i ozbiljan demografski problem jer je stanovnika oko 130 milijuna manje od službenih 1,4 milijarde što će pojačati nekretninsku krizu, uzrokovati manjak radne snage, donijeti fiskalne pritiske i usporavanje ekonomije.

Ozbiljan problem je i manje učinkovito cjepivo za varijante omikron i delta jer je proizvedeno za wuhanski soj, a Xi Jinping prije izbora to ne može priznati.

“Sve što on sada može je nametnuti “zero Covid” politiku. To uključuje stroge ‘lockdowne’ na prvi znak zaraza što negativno utječe na ekonomsku aktivnost. Omikron prijeti da bude Xi Jinpingova propast”, zaključuje Soros.