Teško će biti u kratkom roku popraviti štetu koju je na europskom tržištu lijekova napravila kombinacija okolnosti i politike rezanja cijena generičkih lijekova, no postoje kratkoročna i srednjoročna rješenja za ove nestašice osnovnih lijekova, uvjeravaju iz udruženja Medicines for Europe koje je prošlog tjedna uputilo otvoreno pismo Europskoj komisiji i zemljama članicama.

U pismu se detaljno pojašnjava kako je kroz zadnjih 10 godina došlo do situacije u kojoj su sad industrija i javno zdravstvo, te se daju prijedlozi za rješavanje problema opskrbe i održivosti sustava.

Šteta zadnjih 10 godina
“Prošle smo godine opetovano upozoravali EU da bi trenutna visoka inflacija i geopolitički poremećeno okruženje mogli povećati rizik od nestašice osnovnih lijekova u Europi. Svi ulazni troškovi za proizvodnju lijekova kao što su energija, sirovine, pakiranje, transport i logistika dramatično su porasli u 2022. i 2023. godini.

Ipak, generički lijekovi i dalje su podložni strogim ograničenjima cijena u tržišnim politikama koje onemogućuju prilagodbu ovoj inflaciji troškova. To pogoršava ionako dramatičnu opskrbe većine osnovnih lijekova, uključujući lijekove za infekcije koji su trenutno u nestašici. Strukturalni temeljni uzrok nestašica je ekonomski model za generičke lijekove u Europi.

Od financijske krize 2009. vlade su model tržišta generičkih lijekova temeljile isključivo na ograničenju troškova. U Njemačkoj su prosječne cijene generičkih lijekova tijekom tog razdoblja smanjene za dvije trećine, a većina lijekova košta samo nekoliko centi dnevno”, kažu u Udruženju koje okuplja proizvođače generičkih i biosličnih lijekova u Europi.

Naime, kako bi se prilagodila, industrija generičkih lijekova konsolidirala je proizvodne opskrbne lance, optimizirala kapacitete i tražila jeftinije inpute, često izvan Europe.

Tvornice u opskrbnom lancu rade s maksimalnim stopama iskorištenja kako bi ostale profitabilne, jer pravila dobre proizvođačke prakse zahtijevaju kontinuirano ulaganje u nadogradnju proizvodnih pogona.

Posljedično, nema rezervnih kapaciteta proizvodnje za suočavanje s porastom potražnje uzrokovane bolešću ili kada jedan proizvođač u lancu opskrbe ima proizvodni problem.

Tri su kratkoročne mjere koje predlaže Medicines for Europe, prvo je uvođenje fleksibilnije regulative za pakiranja lijekova (pogotovo vezano uz upute o korištenju lijeka) koja će proizvođačima omogućiti brzo preraspoređivanje lijekova unutar granica EU.

Potom se predlaže dijalog s generičkom industrijom i državama članicama o trenutnim mjerama za rješavanje troškova inflacije generičkih lijekova. “Države članice vode potpuno kontradiktorne politike po tom pitanju.

Dok zemlje poput Njemačke i Portugala revidiraju svoje zakone kako bi prilagodile cijene inflaciji, zemlje poput Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva u ovoj nestašici prikriveno režu cijene u obliku povrata poreza. Komisija može pomoći u rješavanju ovoga poticanjem najbolje prakse i provedbom kriterija sigurnosti opskrbe u Direktivi o javnoj nabavi”, kažu u Udruženju.

Ni eura uz EU fondova
Treća mjera je bolja predvidivost potražnje dijeljenjem podataka s generičkom industrijom, kroz dijalog između Europske agencije za lijekove i industrije, kako bi se ranije upozorilo na rizike nestašice.

Tri su srednjoročne mjere koje se mogu provesti do 2025. godine. Prvo je potrebno ubrzati regulatornu učinkovitost i digitalizaciju, uključujući zamjenu papirnatih uputa o pacijentima elektroničkim, što bi dramatično smanjilo i nestašice zaliha i poboljšalo raspodjelu među zemljama.

Potom treba ojačati sigurnost opskrbe na tržištima generičkih lijekova, regulacijom tržišta cijena. “Na primjer, Kanada primjenjuje ljestvičasti sustav referentnih cijena koji povećava cijene kada ima malo dobavljača i smanjuje cijene kada ima mnogo dobavljača.

Ovo je dobar način za prilagodbu reguliranog tržišta cijena za sigurnost opskrbe i bio bi prikladan za mnoge države članice EU. Njemačka reformira svoj generički zakon kako bi agenciju za lijekove ovlastila da prilagodi politiku cijena kada su opskrbni lanci u pitanju”, pojašnjavaju u Udruženju.

Naposljetku, EU treba ulagati u diverzifikaciju proizvodnje i zelenije tehnologije. “Naša je industrija ponovno uložila u proizvodnju osnovnih lijekova i djelatnih sastojaka (API) u EU, i to u Austriji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Mađarskoj, Rumunjskoj, Španjolskoj i Poljskoj.

Unatoč tome što je naš sektor među sedam europskih sektora koji izrazito ovise o uvozu, zajedno sa sirovinama, mikročipovima, gotovo da nije bilo ulaganja Unije u naš sektor, a pokušaji naše industrije da sudjeluje u fondovima EU sustavno su odbijani pogrešnim tumačenjem da se radi o državnim potporama”, kažu proizvođači u svom otvorenom pismu.